
Grosa – moja ljubljena baka
Osim roditelja i moje sestrice, najmilija osoba bila mi je baka, majka moje mame, koju smo zvali grosa. Očeva majka bila mi je također vrlo draga, ali s njom nismo imale isti odnos kao s grosom jer smo je rjeđe viđale, a bila je i mnogo starija. Grosa je s nama stanovala sve do svoje smrti – umrla je nekoliko dana prije mog dvanaestog rođendana. Grosa je bila naša dadilja koja nas je naučila prve pjesmice i molitve. Svakog dana donosila nam je nešto s „placa“, kako se to govorilo u Zagrebu. Za najmanji darić skočile bismo joj zahvalne u krilo i izljubile je za jedan perec ili par trešnjica




