arrow up

 Pod onim plavetnilom

Jovan moj usnio je pod plavetnilom Dinare. Usnio bez uspavanke i tihe reči materine kojom se miran san doziva. Koju mu je poslednju reč mater izgovorila da mu bude ispraćajna i da na njoj uplovi u svoj duboki san? Moj Jovan! Moj stric Jovan. Moj ćić od četiri dana. Piše: Cvijeta Radić Da. Bio je četiri dana star kad je ubijen materi u naručju. Mora da joj je bio u naručju. Nesretna Anica, koga je od svoje dece tog časa grlila? Njih troje, a dve ruke. Dve ruke, a jedno srce materino koje se ne može pocepati na troje. Svakome celo pripada i svakome se celo daje. Tako je Bog

Udruženje Jadovno 1941. Banja Luka podnelo pritužbu JAVNOM TUЖILAŠTVU ZA RATNE ZLOČINE R. Srbije

Stiče se utisak da Tužilaštvo postupa diskriminatorno prema srpskim žrtvama i suprotno javnom interesu kada je u pitanju otkrivanje i krivično gonjenje izvršilaca krivičnih dela protiv čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (krivična dela iz članova 370. do 384. i članova 385. i 386. Krivičnog zakonika), lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava izvršena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine koja su navedena u Statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kao i izvršilaca krivičnog dela “Pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela“ iz člana 333 Krivičnog zakonika, ako je to krivično delo izvršeno u vezi sa nekim od prethodno navedenih krivičnih dela. Najveći deo podataka

Digitalno priznanje s Velebita: Gde su kosti Bože Latinovića?

Kada sam krajem marta prošle godine na stranicama „Politike” objavio tekst pod naslovom „Zločin na Tulovim gredama”, namera mi je bila da od zaborava otrgnem jedan od najsurovijih, a javnosti najmanje poznatih događaja iz decembra ratne 1991. godine i da odgovorim postoji li uzročno-posledična veza tog događaja sa ubistvom starijeg Luke Modrića (dede poznatog hrvatskog fudbalera istog imena), koje je usledilo tri dana kasnije. Piše: Savo Štrbac Na taj prvi tekst nadovezao se i drugi, „Ponovo o zločinu na Tulovim gredama”. U prvom sam izneo autentična svedočanstva preživelih učesnika sa srpske strane, kao i precizna imena poginulih i nestalih pripadnika JNA i Teritorijalne odbrane iz Gračaca, a u drugom dokaze

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Edmond Paris: Genocid u satelitskoj Hrvatskoj 1941-1945

DRUGA KNJIGA U KOMPLETU EDMONDA PARISA! PRVA KNJIGA OBJAVLJENA JE PRE 14 GODINA, TAJNA ISTORIJA JEZUITA, A NAREDNA ĆE BITI OBJAVLJENA OVE GODINE, KRAJEM LETA – VATIKAN PROTIV EVROPE! Najveći genocid tokom Drugog svetskog rata, proporcionalno broju stanovnika jedne nacije, nije se dogodio u nacističkoj Nemačkoj, već u marionetskoj državi Hrvatskoj, koju su stvorili nacisti. Tamo je, u godinama 1941-1945, oko 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma, muškaraca, žena i dece, stradalo u gigantskom genocidu. To su brojke koje koristi većina stranih autora, posebno Nemci, koji su bili u najboljem položaju da to znaju. Herman Nojbaher, možda najvažniji od Hitlerovih izaslanika za rešavanje problema na Balkanu, izveštava da, iako

GOLGOTU JASENOVCA I KOZARE ZAUVEK OTRGAO OD ZABORAVA: Arhijerejska gramata istoričaru Antunu Miletiću za doprinos izučavanju stradanja u NDH

Odlukom Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija istaknutom jugoslovenskom i srpskom istoričaru, pukovniku u penziji, magistru Antunu Miletiću, dodeljena je Arhijerejska gramata. Ovo najviše eparhijsko priznanje, izraz je duboke zahvalnosti Svete Crkve za Miletićev višedecenijski pregalački rad, neumorno arhivsko istraživanje genocida nad srpskim narodom, te nemerljiv doprinos izgradnji kulture sećanja na svete mučenike Jasenovca i Kozare. S obzirom na to da je pukovnik Miletić ušao u 96. godinu, gramata mu je uručena u njegovom stanu u Beogradu, gde su priznanje u ime mitropolita Fotija svečano uručili zvanični predstavnici Mitropolije zvorničko-tuzlanske, Dražen Rakić i Nenad Nović. Ovom svečanom i emotivnom događaju, pored članova porodice Miletić, prisustvovali su i ljudi koji su pokrenuli ovu plemenitu

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONJE SUVAJE – KRVAVO PROLJEĆE DONJEG LAPCA, 1941.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANJE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANJE I UBIJANJE SRBA IZ NEBLJUSA U BORIČEVCU U PROLJEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Braća mučenici Risto i Marko Popovac

Zločin nad Srbima iz Metkovića uoči Vidovdana 1941.

Ubijeno je 14 Srba, među kojima po jedan katolik i musliman. Iz Metkovića su su ubijeni  pravoslani sveštenik Vasilije Kovačina (1912), trgovac Boško Popovac (1883) i sin mu Risto (1912). UZ SCENU  ZLOČINA U AUTOBUSU KOD SLANOG NAD SRBIMA IZ METKOVIĆA I DUBROVNIKA (SKORO SVI POREKLOM IZ HERCEGOVINE) 27. JUNA 1941. GODINE.  MEĐU ЖRTVAMA NIJE BILO JEVREJA KAKO JE U FILMU “OKUPACIJA U 26 SLIKA” PRIKAZANO Ostale žrtve su Iličković Marko, Kosović Risto, Milan Lečić, Marić Lazo, Medan Jovo, Mladenović Ranko, Pravica Jovo, Vučić Milan, Batinić Božo i Hajdarhodžić Murat. Drugi sin Boška Popovca (Marko) uspeo je da pobegne. Vratio se u Metković gde mu je bila  Hrvatica i sa

Cvijeta Radić: JULI

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

Na Velebitu obilježen Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026. (FOTO – VIDEO)

Kod Šaranove jame na Velebitu, u Smiljanu i Medku obilježeno 85 godina od početka Pokolja, zločina genocida u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag. Nad Šaranovom jamom na Velebitu, u subotu 20. juna 2026. služen je pomen za 38.000 ubijenih Srba u kompleksu logora smrti Gospić–Jadovno–Pag u NDH, povodom 85 godina od početka Pokolja. Obilježavanju su prisustvovali predstavnici udruženja, istoričari, potomci žrtava, izaslanica srpskog člana Predsjedništva BiH Maja Gačić, poštovaoci kulture sjećanja i pamćenja, koji su odali počast stradalima i ukazali na značaj njegovanja istine o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Učesnici ovog sabranja koje se održava već sedamanest godina, okupili su se prvo u Smiljanu u crkvi

Afe­ra­ „Tompson” ­– ko je ubica pod uzdoljskim hrastom

Naj­no­vi­ja od­lu­ka Ustav­nog su­da Re­pu­bli­ke Hr­vat­ske (broj U-IIIBi-2741/2020. od 19. ma­ja 2026), ko­jom je usvo­je­na tu­žba bra­će Slo­bo­da­na i Mi­la­na Be­ri­ća iz Be­o­gra­da, zva­nič­no je i pod pe­ča­tom naj­vi­še sud­ske in­stan­ce u Za­gre­bu po­tvr­di­la ono što Do­ku­men­ta­ci­o­no-in­for­ma­tiv­ni cen­tar „Ve­ri­tas” tvr­di već du­že od tri de­ce­ni­je: Hr­vat­ska sve­sno, na­mer­no i si­stem­ski op­stru­i­še i vo­di „ne­u­čin­ko­vi­tu” is­tra­gu o bru­tal­nom ubi­stvu sed­mo­ro sta­ri­jih srp­skih ci­vi­la u se­lu Uz­do­lje kod Kni­na, po­či­nje­nom 6. av­gu­sta 1995. go­di­ne. Ova od­lu­ka ni­je sa­mo prav­ni ša­mar zva­nič­nom Za­gre­bu, već i krun­ski do­kaz o po­sto­ja­nju „za­šti­će­nih ka­sti” unu­tar hr­vat­skog dru­štva. Ana­li­zom sa­mog obra­zlo­že­nja sud­ske od­lu­ke, pred na­ma se skla­pa mo­za­ik za­stra­šu­ju­ćeg dr­žav­nog sa­u­če­sni­štva u pri­kri­va­nju zlo­či­na, u či­jem se

Dragoslav Stranjaković: Selo Bubanj, srez Donji Lapac, NDH

Ustaše su 3. jula 1941. godine napale selo Bubanj, u srezu Donji Lapac. Odmah su izdali naredbu da niko ne sme da se udaljuje od svoje kuće. U naredbi su, pored toga, istakli da više ne treba niko nikoga da se boji, da može da radi na svojoj njivi, da su, tobože, računi sa Srbima prečišćeni, i da nema više nikakve razlike, jer su Srbin i Hrvat u NDH jednaki i uživaju sva prava“. Ova naredba „i topli julski dani izveli su narod u polje, gde ga je željno čekala letina, čije obrađivanje je kasnilo usled večitog straha seljaka za sopstveni život i život svoje porodice“. Toga dana, rano izjutra,

Đurđica Dragaš: ZAVET

Možeš me gaziti, nići ću opet kao trava u proleće, kao cvet posle kiše. Ime mi gaziš,krst skrnaviš.Decu mi preklanu korovom koroviš. Nesoju, jade… Kuću mi raskrivaš,livadu trnjem zacrniš.U jami moje ponovo zatireš.Sa kamena ime mi brišeš. Nesoju, jade… I božure mi čizmom gaziš.Po polju krvave tragove ostavljaš.Pesmu mi braniš,molitvu poganiš. Nesoju, jade… Bolim te živa,s pesmom na usnama.Bolim te živa,s mirom u srcu,sa svećom u rukama. Жari ti oči pogane moja haljina bela.Gore ti dlanovi krvi željni.Progoni te svetlo iz jame,miris zemlje koju si čemerom napojio. Nesoju, jade…. Možeš me gaziti,nići ću opet.Kao trava u proleće,kao cvet posle kiše.Možeš mi kuću rušiti,gradiću je opet.Gnezdo ću sviti međ’ oblacima,u krošnjama,sa

Maja Vidović: Istorija nas je više puta naučila koliko je skupa cijena nesloge

Ponekad je dovoljno da, umjesto što jedni drugima tražimo mane, otvorimo te stare, prašnjave stranice istorije i podsjetimo se šta se dešava onda kada sami postanemo najveći protivnici jedni drugima. Kao dijete najljepšeg grada 76230, na ušću dvije rijeke, i kao neko ko sebe smatra potpuno apolitičnim, ipak osjećam moralnu obavezu da kažem nekoliko riječi. Razvoj jednog grada ne znači brisanje njegove prošlosti. Naprotiv, istinski razvoj podrazumijeva da čuvamo ono što je vrijedno iza nas, a istovremeno stvaramo bolje uslove za život sadašnjih i budućih generacija. Gradovi žive onoliko koliko su njihovi stanovnici spremni da ih grade, uređuju i vole. Zato svaki projekat koji doprinosi ljepšem, funkcionalnijem i uređenijem Šamcu

Nemanja Dević: Beseda uz Šaranovu jamu

Povodom obeležavanja Dana sećanja na Jadovno 1941 – 2026. okupljenim hodočasnicima uz Šaranovu jamu na Velebitu, besedio je istoričar dr Nemanja Dević naučni saradnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Časni oci, draga braćo i sestre, Oprostite meni nedostojnome, što uzimam reč na ovom svetom mestu. Sveto mesto, to za nas ovde okupljene nije tek fraza, koja se izgovara u prigodnom trenutku. Niti je za nas 85-godišnjica stradanja ni po čemu značajnija, od 83-godišnjice ili 86-godišnjice. Ovde je vreme za nas odavno stalo. Ovde prestaju da važe ovozemaljska merila, i nemoguće je na svet gledati sa svojih pet čula. Kad bismo mogli da vidimo samo delić ondašnjeg pokolja, iz

NAJNOVIJE VIJESTI

Жivi i krivi

Prošla su četiri i pol mjeseca od hapšenja Vladimira Milankovića i Drage

Opcija Denisa Latina

U intervju banjalučkom dnevniku “Fokusu” Denis Latin izrazio je “užasno” razočaranje što

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.