Gospodin Nenad Fogel sa položaja Predsednika Jevrejske Opštine Zemun doslovce i u potpunosti ignoriše 6.500 Srba na groblju u Zemunu, koji leže u zajedničkoj grobnici, najvećoj poznatoj pojedinačnoj grobnici Srba na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske.

Oni kojima je izbrisano ime, broj i identitet 1944.g. kada su Nemci i Hrvati uništili detaljnu dokumentaciju logora Zemun.
Oni kojima je sakriveno ime, broj i identitet, još 1957.g. kada im je podignut spomenik od strane NOO Zemun, na kome je pisalo „Жrtvama Fašizma“.
Njima, mučenicima, se ponovo uskraćuje identitet, broj i ime, i ne dozvoljava im se molitva, pomen, parastos i svako moguće sećanje na njih!
Ne shvatam misao koja je ponukala g. Fogela da izjavi da smo:“ teško povredili osećanja zemunskih Jevreja, zato što su 10. maja prošle godine održali parastos srpskim žrtvama“
Kako je moguće uvrediti nekog parastosom?!

I da održavanje parastosa na Dan sećanja na Жrtve logora Zemun ove, 2026. godine predstavlja moju „pretnju“ ?! Kome? Čemu?
Strahovito boli pomisao da direktan potomak Жrtve nacističko-hrvatskog zločinca, pripadnik bratskog naroda sa kojim smo mi Srbi bili mučeni i satirani od istog koljača, može i pomisliti da pomen, tamjan, sveštenik i molitva za 6.500 mučenika bude uvreda?!
Da Blagoslov Patrijarha Porfirija može biti dat za čin koji vređa drugu, bratsku veru?!
Da pravoslavni Časni Krst, koji postavljamo na stratišta širom NDH, kojim smo jasno i glasno obeležili ko tu leži, koliko njih i zašto, hristijanizovali bezlični spomenik na grobnici za koju niko ne zna, da taj čin za kojim nedužne Жrtve vapiju preko 80 godina naš bratski stradalni jevrejski narod doživi kao „skrnavljenje“?!

Ostajem nem u nadi da će Gospodin Fogel pojmiti Istinu, da tu leži 6.500 mučenika Prihvatnog Logora Zemun, koji su tu dovoženi od maja 1942, do maja 1944., mrtvi, ili poluživi i nasumično zakopavani u 53 masovne grobnice, iz kojih su, iz sve do jedne ekshumirani decembra 1944., prebrojani i položeni u jednu, najveću do sada poznatu, grobnicu u kojoj leže, ćute i mole se, i za sebe i za nas.
Ili da ih ponovo ekshumiramo, i preselimo negde drugde, da bi mogli da im za vjek i vjekov damo ime, broj i identitet, e da bi Gospodin Fogel mogao da postane vlasnik Parcele 416, na groblju u Zemunu?
Momčilo Mirić
Predsednik Udruženja „Jadovno 1941“ Beograd