U nekim zapisima Grol kao da je opisivao i sve ono što se dešavalo u socijalističkoj Jugoslaviji i šta je kumovalo njenom raspadu
Jugoslovenska kraljevska vlada u Londonu od 1941. do 1945. godine prolazila je kroz pravu političku golgotu. Van zemlje, sa mladim kraljem, građanskim ratom u otadžbini i sa nestrpljivim i beskompromisnim Hrvatima za vratom, pokušavala je da u nemogućim uslovima sačuva Kraljevinu Jugoslaviju i obezbjedi joj valjano mjesto na diplomatskom poratnom stolu.
Četiri godine borbe, političkih zaludnih borbi, pregovora i razgovora, dogovorom velikih sila, posebno Čerčila i Staljina, nestale su kao da nikada nijesu postojale. Sa Vladom Kraljevine Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata kao da je nestala i srpska državotvorna misao, što je neminovno dovelo do uspostavljanja boljševičkog i staljinističkog komunističkog režima u Jugoslaviji.
A kako je sve to izgledalo zapisao je Milan Grol, predsjednik Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji i ministar u više emigranstskih vlada, posebno u onoj Slobodana Jovanovića. On je svoje zapise objavio u knjizi „Londonski dnevnici“, koja je objavljena u Beogradu 1990. godine.
Njegovi zapisi su dragocjena svjedočanstva o unutrašnjim protivrječnostima između Srba i Hrvata, koji su buktali i između dva rata, a posebno su se razbuktatili u emigraciji u Londonu. Grola je grupa okupljena oko Slobodana Jovanovića, Jovana Dučića, ministra inostranih polova Ninčića i ambasadora Fotića, optuživala da nije bio dovoljno Srbin i da je zbog toga bio naklonjen Hrvatima.
Međutim, nakon čitanja njegovih zapisa, jasno je da Grol u ratnim okolnostima i sukobima u vladi između Srba i Hrvata, pokušava da te nevolje riješi demokratski, braneći Jugoslaviju, kao najbolji državni okvir za balkanske narode. Na više mjesta Grol piše o tome i često ponavlja da Jugoslavija mora opstati, uprkos tome što mnogi žele njeno nestajanje, a među njima Hrvati, ali i Srbi.
Žalosno je što je ova knjiga nije u školskoj lektiri, kako bi mladi iz prve ruke bili upoznati sa megalomanskim političkim željama Hrvata, pa i Srba, i da su one bile glavna smetnja očuvanju Jugoslavije. Njegova knjiga vrijedno je svjedočanstvo i odnosima kraljevske vlade sa generalom Dražom Mihailovićem, ministrom vojske i prvim evropskim grilcem, ali ona svjedoči i kako se vremenom mijenjao odnos saveznika, posebno Engleza, prema Mihailoviću.
Grol ne krije da je ogorčen ćutanjem Hrvata povodom ustaških zločina u NDH-a i često je od njihovih predstavnika tražio da se oni jasno odrede prema tome i da Pavelićevu državu oštro osude. Nažalost, to se nije desilo, pa Grol ne krije razočarenje zbog velikohrvatskih želja i političkog djelovanja na kojem je Hrvatima na prvom mjestu bila banovina Hrvatska, a ne Jugoslavija.
-Hrvati i Slovenci nisu u stanju da razumeju osećanja jednog naroda koji je kroz vek i po, preskupim žrtvama stvorio državu, utvrđivao je … I ne mogu da razumeju da smo je mi Srbi smatrali kao izvan spora, i pod Vladanom i Milanom Stojadinovićem. Jer su režimi shvatani kao prolazni, država kao večna. Kod Hrvata i Slovenaca dobrim delom dolazi to olako shvatanje od oskudice državatvornog duha. Oni su planovi uvek zidali na rušenju države, to im je bio sinonim nacionalne borbe – piše Grol.
A kakva je bila kraljevska vlada i sa kakvim se sve nesrećama i preprekma suočavala, nije promaklo Grolu. On je urođenim političkim instinktom osjetio šta se dešava i nije žalio truda da to i zapiše.
-Na prestolu mladić o kome zemlja ne zna ništa, a ako istorije kao ove za ženidbom produže, znaće samo zlo. Vlada rastrojena i politički ljudi oko nje malobrojni i ne sa velikim imenima. Vojska ništavna, jedan improvizovan bataljon od Slovenaca zarobljenika. Ono što je izašlo iz zemlje demoralisano i krvavo zavađeno. Dva razora, srpsko-hrvatski i onaj između Draže i partizana, u zemlji koja nema načina da se sprema za razumnu restoraciju i pesimizam u svemu, opisuje Grol.
U nekim zapisima Grol kao da je opisivao i sve ono što se dešavalo u socijalističkoj Jugoslaviji i šta je kumovalo njenom raspadu. Grol je otkrio razloge zašto je do toga moralo da dođe, ali Srbi se za tako nešto nijesu pripremali, a jedan od razloga je taj i što nijesu čitali Milana Grola.
Autor: NIKOLA VASOJEVIĆ
Izvor: IN4S