arrow up

Podijelite vijest:

LISIČJI POTOK – krvavi trag ‘Slobode’

Ništa se nije promijenilo, baš ništa! – govorim sebi dok čekam taksi u ulici Titovog generala Koste Nađa. I Kosta i Peko Dapčević i danas su zakićeni beogradskim bulevarima… Pa neka su, od te 1944. do danas oni i njihovi unuci vladaju Srbijom. Komunistička petokraka samo je požutila u evrounijatsku Danicu, a stari proletarijat postao je goli kapitalistički resurs.

Piše: Goran Lučić

Od oktobra 1944. Beograd je crvenio od ubijene krvi zaklete Kralju i Bogu. Još danas je dobrano modar od ovog partijskog isleđivanja.

I ove godine sam krenuo na jedno od najvećih stratišta komunističkog zločina u Beogradu. Pomen u Lisičjem potoku, starom beogradskom izletištu Kraljeva česma, tik ispod dvora na Dedinju.

Kiša cio dan lije kao suzne oči siročadi koju nepismeni zločinac OZNE ostavi bez oca ili brata, majke, sestre ili tetke. Pod šifrom nemilosrdnog obračuna sa klasnim i ideološkim neprijateljima desetine hiljada Beograđana je satrveno i potom zatrpano u vlažne rovove. I danas su njihove kosti tu u grobu, ispod dvora na Dedinju.

U tom raspetom Beogradu nestao je i brat mog đeda, tada student Branko Mišković koji je bio na školovanju. Nikada nismo saznali kako je postradao i gdje mu je grob. Šapatom smo doznavali da je najvjerovatnije likvidiran od komunista. Poslije rata agenti Udbe su porodicu zamajavali lažnim glasinama da je izbjegao u Amerike i da se javio iz Trsta. Njegova žalosna majka, a moja prababa, presvisla je od tuge za njim. Takvih i još gorih priča je na desetine hiljada kako u Beogradu tako u Srbiji.

U plamenu svijeće vidim istinu koja će sagoreti okupaciju laži i nasilja. U mladom princu Filipu vidim neku nejasnu, ali našu, mladicu hrasta – pa to je stvarni Karađorđev potomak pored mene. Stojimo nad zajedničkom grobnicom, poviše nas je dvor na Dedinju, a povrh dvora i sviju nas… vječni Gospod.

Čekamo kap istine i pravde u kojoj će se Srbija umiti ili udaviti! Daj Bože što prije!

Izvor: Slobodna Hercegovins – Goran Lučić

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​