fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Kolaboracionizam ili naučna saradnja?

Biće zanimljivo pratiti tok i rezultate nedavno uspostavljene trajne institucionalne saradnje Muzeja žrtava genocida i Državnog arhiva Hrvatske na realizaciji najavljenih zajedničkih projekata.
Dejan Ristić, Silvija Babić, Jelena Milić, Dinko Čutura, Bojan Arbutina i Jozo Ivanović u prostoru HDA; FOTO: Fejsbuk stranica Muzeja žrtava genocida.

Piše: Dušan Bastašić

Na marginama ovogodišnjeg zasjedanja Međunarodne alijanse za sjećanje na Holokaust (IHRA) koja se održava u Zagrebu, Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida našao je za potrebno da se u prostoru Hrvatskog državnog arhiva, u društvu ambasadorke Republike Srbije u Republici Hrvatskoj Jelene Milić i kustosa g. Bojana Arbutine sretne sa direktorom te ustanove Dinkom Čuturom.

Nakon sastanka Ristić je izjavio:

„Tokom dužeg i konstruktivnog razgovora detaljno su razmatrane teme od značaja za obe strane. Tom prilikom dogovoreno je uspostavljanje trajne institucionalne saradnje Muzeja i Državnog arhiva koja bi se odnosila na naučna istraživanja prvorazredno važnih tema u vezi sa Drugim svetskim ratom, genocidom počinjenim nad Srbima, Jevrejima i Romima na cjelokupnom području NDH, kao i na realizaciju zajedničkih projekata. Muzej žrtava genocida izražava zadovoljstvo zbog mogućnosti da kroz saradnju sa Hrvatskim državnim arhivom doprinese unapređenju odnosa Republike Srbije i Republike Hrvatske u oblasti kulture, a posebno kulture sjećanja“.

Podsjećamo da je prije tri godine u Zagrebu u prepunom Hrvatskom državnom arhivu, uz promotera direktora HDA Dinka Čuture predstavljeno treće izdanje hrvatskog istoričara Stjepana Loze „Homogena Srbija 1941.“

Tom prigodom dr Dinko Čutura je izjavio za medije:

„Autor u ovoj knjizi zapravo raskrinkava zlo i govori o okretanju teza. Knjigu počinje analizom onog poznatog djela „Homogena Srbija“ Stevana Moljevića i „Valerijanovog memoranduma“ SPC-a. Ovo prvo mogli bi smo reći da je strategija, a ovo drugo taktika provođenja velikosrpske ideologije i zapravo genocida nad hrvatskim narodom, a onda se teza okreće i prikazuje da su zapravo Hrvati izvršili genocid nad Srbima“.

Najava predstavljanja knjige Stjepana Loze u Hrvatskom državnom arhivu; FOTO: Snimak ekrana.

Autor knjige Stjepan Lozo je rekao i slijedeće:

„Ova knjiga dokazuje, neoborivo dokazuje, da su Srbi formirali ideologiju genocida nad Hrvatima, te da su ga u znatnoj mjeri tijekom drugog svjetskog rata i proveli, a problem je u tome što su ga nastavili provoditi i nakon Drugog svjetskog rata dok su istovremeno oklevetali Hrvate za zločine koje nikada nisu počinili i to u dimenzijama koje su, mogao bih reći, patološke.

Srbi, četnici i partizani, izvršili su genocid nad hrvatskim narodom, a onda su na tezi da pobjednik piše povijest nakon sloma NDH, izmislili genocid nad Srbima. Četnici, Srbi i partizani počeli su Hrvate klati odmah, već u travnju 1941. 10. travnja 1941. oni su počeli klanja Hrvata, koja do kraja lipnja 1941. nisu bila sustavna, ali su bila masovna, bila su brutalna, bila su nemilosrdna, ubijali su starce, žene, djecu do kraja lipnja, a nakon lipnja 1941. zločini postaju sustavni, strateški isplanirani u cilju provođenja genocida nad hrvatskim narodom“.

Ne treba da čudi ovaj posljednji u nizu kontroverznih poteza direktora Muzeja žrtava genocida.

Ne tako davno, izuzetni stručnjaci Muzeja, kako ih redovno predstavlja njihov direktor Dejan Ristić, ugostili su u svojim prostorijama u Beogradu, istoričara Aleksandra Korba o kome istoričar dr Vladimir Umeljić piše:

„Istoričar Aleksandar Korb, neumorno tvrdi da se u hrvatskoj državi 1941-1945. nije dogodio genocid nad Srbima, da je to samo „srpska izmišljotina, laž i mitomanija.

Porazno je saznanje da on nalazi podršku ne samo u hrvatskim krugovima, već i među zvanično najvišim srpskim autoritetima za ova pitanja (po dodeljenim im zvanjima i funkcijama), okupljenim upravo oko naše najvažnije institucije u tom pogledu, oko beogradskog Muzeja žrtava genocida, poimence kod njegovog dugogodišnjeg direktora Veljka Đurića Mišine, predsednika Upravnog odbora Muzeja, vladike Jovana (Ćulibrka), čiju liniju kako izgleda sledi i novi direktor Dejan Ristić, u najmanju ruku pri zamagljivanju suštinske problematike. Jer ovaj poslednji aktuelno ne prestaje da u medijima hvali svoje saborce i sebe, i da se pritom preventivno zaklanja iza države, kao što to i episkop Jovan isuviše rado čini u odnosu na SPC.

Sistematski se zamagljuje činjenično stanje, da gore oslovljeni „zvanično najviši srpski autoriteti za ova pitanja (po dodeljenim im zvanjima i funkcijama)“ već godinama pozivaju Korba na naučne konferencije (Beograd 2016.) i simpozijume (Zagreb 2019.) i stavljaju mu na raspolaganje desetine stranica u zvaničnom glasilu Muzeja žrtava genocida, u Godišnjaku za istraživanje genocida (sv. 12/1, 2020.), da bi ovaj izlagao i zastupao svoje stavove“.

Ovom nizu nepočinstava dodaćemo na kraju i dugogodišnju saradnju Muzeja žrtava genocida sa hrvatskom istoričarkom Natašom Mataušić, autorkom idejne koncepcije i scenarija muzejske postavke Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac, postavljene 2006. godine. Neposredno po otvaranju, postavka je izazvala brojne kontroverze i uglavnom negativne komentare, do onih da bi postavka posebno zadovoljila i obradovala ustaše.

Bez obzira na bezbrojne kritike u proteklih sedamnaest godina, sporna izložbena postavka do danas nije promijenjena.

 Nataša Mataušić je i član „zajedničkog“ tima za izradu zajedničke, izložbe svih Republika bivše SFRJ u Državnom muzeju Aušvic – Birkenau. Često navodi da se „grupa eksperata na polju Holokausta složila na svim bitnim i spornim tačkama naše zajedničke prošlosti, kao što je recimo broj žrtava logora Jasenovac:

„Govorimo otprilike o 100 tisuća ljudi koji su smrtno stradali u logoru Jasenovac, svi smo se složili oko tih brojeva“.

Ne treba da iznenadi da je Nataša Mataušić izlagala na nedavno održanoj naučnoj konferenciji koju je u Palati Srbije organizovao Muzej žrtava genocida.

Nataša Mataušić na nedavno održanoj naučnoj konferenciji koju je u Palati Srbije organizovao Muzej žrtava genocida.

Ne sporeći da istoričari treba da sarađuju sa svojim kolegama u inostranstvu, u isto vrijeme svjedočimo kako čelnici Muzeja žrtava genocida, referentne ustanove kulture od nacionalnog značaja, odapinju otrovne strele, zasipaju uvredama i diskvalifikuju rad doajena srpske istoriografije, akademike Vasilija Krestića i Srboljuba Živanovića,  pokojnog Milana Bulajića, Đure Zatezala i Gideona Grajfa.

Biće zanimljivo pratiti tok i rezultate uspostavljene trajne institucionalne saradnje Muzeja i Državnog arhiva Hrvatske na realizaciji zajedničkih projekata mada se nameće pitanje gdje je crvena linija koja naučnu saradnju dijeli od kolaboracionizma.

Autor je jedan od osnivača i predsjednik UG Jadovno 1941. u Banjoj Luci.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: