KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“.

Piše: Ranko Radelić

Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“.

Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti.

Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše čitaocu koliko je načitan, pa tako kaže – „Gospodin Ljubomir Saramandić, kustos Srpske kuće na Krfu je, svojevremeno, objavio knjigu pod naslovom »Hodočašće na Krf« u kojoj nisam našao ništa, što ranije nisam znao.“ Na drugom mjestu opet kaže „… Milutin Milanković, svetski priznat naučnik, za koga, u Srbiji, do skoro, niko nije ni znao …“, osim valjda njega, pa je čudno da kraj tako univerzalnog znanja postoji nekoliko detalja ovog teksta, koji, ako već nisu puko neznanje, onda su opasno harangiranje sa ciljem izazivanja razdora između Srba različitog geografskog porijekla. Pogledajmo neka od tih mesta (bold R.R.):

„Internet je ovih dana preplavljen organizovanom hajkom protiv regenta Aleksandra Karađorđevića, koga optužuju za sve i svašta: mason, idejni tvorac Jasenovca, grobar srpstva… Što je najgore, među organizatorima ove hajke pojavljuju se ljudi sa čudnim prekodrinskim prezimenima (ne slučajno oni, i ne slučajno, baš sada).“

————————————————–

„Evidentno je da, Aleksandra danas pljuju Srbi sa čudnim prekodrinskim prezimenima, uključujući i gospodina Bokana i njemu slične. Njima upućujem tri otvorena pitanja: prvo, u kojoj ste to državi živeli, pre kralja Aleksandra, drugo, u kojoj su vam vojsci bili dedovi na Ceru i Kolubari i treće, znate li zašto se, u pomenutim delovima Srbije, i danas, govori da su, „najgore bile one švabe, koje govore naški“ !?“

————————————————-

Gospodin Erac nije očito čuo za feldmaršala Borojevića srpskog porijekla, jednog od vrhunskih oficira u austrijskoj vojsci, čijoj molbi je udovoljeno¹ i Srbi vojni obveznici uglavnom nisu slani u borbu protiv sunarodnika, već na ruski i italijanski front. A i među onima što su krenuli prema Drini, malobrojni su je i vidjeli (Iz ratnog dnevnika Đure Radakovića² – 1. IX. /1914./ Pošli prema Drini kroz selo Franzjozefsfeld …………….Pokopano više Srba kao veleizdajnici), ali je zato bilo i drugih koji su govorili „naški“ iako nisu bili Srbi.

Gospodin Erac je pominjanjem Cera i Kolubare elegantno zaobišao da pomene i Kajmakčalan ili nije znao da je srpskih dobrovoljaca u 1. sv. ratu, bez obzira na to da li su došli iz dijaspore ili zarobljeništva² sa austroruskog fronta, bilo najmanje 214.000 i tada se o njima govorilo kao o „svetim srpskim ratnicima“.³ U završnim operacijama proboja Solunskog fronta i oslobođenja 1918, srpska vojska je imala 140.000, a po nekim izvorima ukupno i do 150.000 vojnika. Malo je preostalo onih koji su preživjeli bitke, albansku golgotu, glad i bolest, tako da je srpski kontingent morao biti popunjen sa „najmanje 82.600 dobrovoljaca, a od toga oko 76.600 izvan Kraljevine Srbije“.⁴

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“.

Konkretan primjer je 200 solunskih dobrovoljaca sa istočne Bilogore, gde je u to vrijeme srpska populacija imala oko 16.000 duša, 190 su bili Srbi, Hrvati 6, Česi 3 i Mađar 1. Od tih 190 Srba, čak 30%, 59 njih su nosili za profesora Erca „čudna“ prezimena, iako se ne mora biti baš lingvista da bi se razumjelo njihovo značenje i etimologija. Po čemu su onda najfrekventnija prezimena u Srbiji – Jovanović, Petrović, Nikolić, Ilić, Đorđević, Pavlović, Marković i mnoga druga, srpskija od ovih „čudnih“, kada ćete sve ljude koje tokom života susretnete i koji znaju značenje tih „srpskijih“ prezimena, moći izbrojati prstima jedne ruke?

Evo tih 59 Bilogoraca sa čudnijem prezimenima:

Bjelajac Stevan, Bosanac Rade, Bota Gajo, Varenika Đuro, Vudrag Ilija, Vukelja Stanko, Vurdelja Svetozar, Vučan Ljubomir, Vučan Đuro, Vučan Marka Đuro, Vučan Stojan, Gatalica Vase Jovan, Glumac Jovana Stevan, Grgur Rade, Grlica Ilija, Đodan Petra Stevan, Žegarac Mile, Žegarac Jove Mile, Žiža Aleksandar, Zeba Milan, Zmijanac Ljubomir, Kelebuda Ignjatija, Klemen Mile, Korać Nikola, Korać Simeona Mile, Kosijer Stevan, Kosijer Trifun, Kreka Dušan, Kreka Ljuban, Laktaš Mitra Rade, Lukač Ljuban, Ljuština Stevan, Mačak Jovan, Mačak Rade, Menćanin Stevan, Oblučar Aleksa, Oblučar Tomo, Okula Andrije Jovan, Oluja BožeJovan, Polovina Ilija, Popržan Milan, Radosavac Gajo, Raduka Ilija, Račan Đuro, Rudan Jovo, Rudan Lazo, Stoponja Ilija, Tarbuk Kosta, Tvrdoski LazaraDušan, Tesla Milan, Tesla Mile, Tišma Ilija, Torbica Ilije Tanasija, Uzelac Pantelije Nikola, Cetina Aleksa, Čakmak Dmitar, Čakmak Stanko, Čuruvija Nikola, Štrbac Bože Mile.

Koliko bi profesoru Ercu tek bila čudna bilogorska srpska prezimena koja su, nakon 1991, gle čuda, postala danas srpska prezimena i u samoj zemlji Srbiji: Denkmajer, Ibišaj, Daraboš, Flamaceta!

Kakva „dijagnoza“, kako sam kaže, slijedi profesoru Ercu kada shvati da je čudna prezimena nosilo i stotine hiljada mučenika koji su ostavili kosti u Jadovnu i na Pagu, u Jasenovcu i u Prebilovcima, širom Balkana i kakvu bi on to „adekvatnu terapiju“ primijenio na one što su pretekli. Prostakluk profesora Erca je mnogo perfidniji od onog kod Markovića i Vidojkovića.

Bauk kumunizma možda još kruži Srbijom, kako tvrdi profesor Erac, ali prije će biti da njegovu putanju treba tražiti u krugu dvojke u Beogradu ili u Novom Sadu, nego u Nišu i Kosovskoj Mitrovici, Trebinju i Banjaluci. Profesoru Ercu se nije omaklo pa da pomene utuljivače srpske istorije poput Momira i Nikole Samardžića, autora tetralogije Cloaca Maxima Vladimira Arsenijevića, Nenada Prokića, Natašu Mićić, Sonju Biserko, Čedomira Jovanovića, Nenada Čanka, Bojana Kostreša, Dinka Gruhonjića, Boška Jakšića, Gordanu Suša, Svetislava Basaru i druge potpisnike Apela 88, ali se zato hrabro okomio na besprizornog Filipa Davida, koji uostalom i nije Srbin.

Lako ćemo za Aleksandrove kritičare, nije to ni pljuvanje po senima, ni sporenje sa istinom, ni zlopogled prema monarhiji, već žal zbog puta koji nam je Pobjednik nesrećno izabrao, uvidjevši i sam prije Marselja da je izabrao kozju stazu. Na to se profesor u svom tekstu i ne osvrće. Sve u svemu, čedo Velizarovo je promašilo temu, ali zato cilja sa bezbjednog rastojanja nepostojeće marksiste i ljude sa „čudim prezimenima“ poput Bokana. Bojim se da Srbijom kruži nešto mnogo opasnije.

¹ Medaković, Dejan, u intervjuu 1990. SRBI – SJAJ I TAMA EGZODUSA, objava na Webu 1997, www.serbianunity.net

² „Dana 5. III. /1916./ … U 11 sati do podne štelovali smo se mi Hrvati i Srbi na dvorištu. Došao ruski kapetan, te od rote do rote išao i pitao tko želi poći u rat proti Bugara i Austrije kao neprijatelja Slavena. Svi Srbi osim dvojice se javiše za boj, a dočim kada je pitao kod naše rote, jednoglasno se izjavismo, da ratovati nećemo. Kapetan ostalim rotama Hrvata nije više ni išao. … Dana 12. III. t. j. u nedelju, u jutro u 8 sati otišlo je iz našeg lagera 1000 Srba prema Taškentu, gdje će se vagonirati i krenuti put Odese. Krenuli su pod srpskim barjakom. …“

(Iz ratnog dnevnka Đure Radakovića (Hrvat r. 28.1.1885. u Rovišću, 1914. g. učitelj u Dražici, umro 28. marta 1950. u Daruvaru) http://www.matica.hr/hr/335/ratni‐dnevnikure‐radakovica‐20946/

³ https://prvisvetskirat.rs/biblioteka/pomenik-svetih-srpskih-ratnika-1912-1918/dobrovoljci-u-proboju-solunskog-fronta/?script=lat

⁴ Petrović, Ilija, Srpski dobrovoljci iz Srpske Krajine i Hrvatske 1912-1918 – a. Prekomorske zemlje; Izdavač Ilija Petrović, Novi Sad, 2018(7527).

Od istog autora:

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma! | Jadovno 1941 …

Najstrašnija knjiga na svijetu

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Ranko Radelić: Ono što se ne može danas, daće se sutra

Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Ranko Radelić: Izvještaj sa druga strane pakla – Prikaz knjige troje hrvatskih autora

Ranko Radelić: Bilogorska svadba | Jadovno 1941.