arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Olivera Šekularac: Od Božića, radosni praznici u nizu… 

Krstovdan se Bogojavljenjem okitio, nebo otvorio, i opet su očevi stihovi blizu… „Krstitelju sveti Jovane, vrane se legu u tornju tvoje zvonare…“ Pa nek’ bude volja Božija, možda me vide oni koji su mi krst darivali. A moj krst je lički, jadovnički, iz velebitskih jama iznikao, u ravnici sve u jamama oplakao, izbeglički od rođenja… Moj krst je dedin, izgoreo sa kućom, a u mojoj duši još gori. Preklan sa njim, a svakim danom sve više zbori i boli. U svakom prazniku suzom romori i molitvi privoli. U mom krstu zavičajna kolevka tiho se njiše, zna i ona da je zbog pradedovskog krsta postala pusta. U mom krstu izgorele su

DOPIS NA KOJI NI JEDNA TV KUĆA U SRBIJI NIJE ODGOVORILA

Zašto dokumentarni film „Garavice“ nije prikazan ni na jednoj od najgledanijim TV kuća u Srbiji. Nakon više od godinu dana dopisa, direktnih razgovora sa urednicima i molbi da se dokumentarni film „Garavice“ prikaže u Srbiji – što su televizijske kuće u Srbiji kategorički odbijale — 9. januara 2026. godine upućen je još jedan zvaničan dopis sljedećim medijima: RTS, Pink, Hepi, B92, K::CN1, Prva, Vesti, N1, Nova, K1, Kurir, Tanjug, Una, Blic i Narodna TV. Nijedna od navedenih televizijskih kuća nije odgovorila na dopis. Pored toga, važno je istaći da niko od Srba na značajnim pozicijama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti u institucijama Republike Srbije, nije pokušao da pomogne kako bi

Đurđica Dragaš: Uoči Svetog Jovana

Daleko ste… prekrio je sneg naše pusto selo… Daleko ste, al’ bićete sutra s nama… u plamenu sveće, u našoj molitvi, u osmehu jedne Jovane i snazi jednog Vuka. Kažu da se na Bogojavljensku noć otvaraju nebesa, da se ostvaruju želje koje te noći zamislite.Bio je sinoć pun mesec, nebo čisto, prepuno zvezda, a moje želje prevelike.Da smo zdravi i da vas imamo…Eh… da imamo vas…Al’ nemamo… Uvenuše zauvek izdanci našeg stabla. Ostaše na Kruškovačama vaše dečje oči, nedoživljene ljubavi, nerođena deca.Ostaše zajedničke radosti, svadbe i krštenja.Ostade život…U vašim umirućim očima zalediše se slike ognjišta i crvenih, sitnih jabuka što mirišu na prozoru do proleća. Sutra nam je slava! Pitam

DUŠKO MUŽDEKA: U VLAOVIĆA NEMA TKO DA ORE

Knjiga evocira stradanje Srba 1941. godine. Autor kroz potresnu priču, potkrepljenu autentičnim događajima i ličnostima, govori o masakru nad srpskim stanovništvom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koji je prerastao u najveći zločin genocida. Duško Muždeka, srpski humanista, književnik, pravnik, rođen je 1920. godine u Glini, Banija, a umro u Beogradu 2008. godine. Pravni fakultet upisao je u Zagrebu. Međutim, 1941. godine, ustaše su ga zajedno sa porodicom i drugim Srbima deportovale u logor Caprag u Hrvatskoj. Po izlasku iz logora, preselio se u Beograd i 1944. godine učestvovao u borbama na Sremskom frontu. Pravni fakultet završio je u Beogradu. U periodu Informbiroa proveo je dve godine kao zatočenik na Golom otoku. Poslednju

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 14. januar. Godišnjica stradanja Srba ’42 i ’93

Srbi su na Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu) stradali u više navrata: 1942 14. januara 1942. godine ustaše su pobile oko 350 srpskih mještana slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Isti dan u selu Draksenić kod Bosanske Dubice su na monstruozan način poubijali 207 Srba. Od toga u pravoslavnoj crkvi su ubili 64 žena, djece i staraca. 1993 Pripadnici tzv. „Armije BiH“ 14. januara 1993. godine izvršili su zločin nad nedužnim srpskim stanovništvom u selu Jelačići, opština Kladanj. Tog dana ubijeno je 17 Srba, uglavnom žena i djece.   Vezane vijesti: Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine MOJ PUT

Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine

Četrnaestog januara 1942. godine (prvog januara  – po Julijanskom kalendaru) na pravoslavni  Mali Božić dogodio se stravičan zločin u mjestu Draksenić  u opštini Kozarska Dubica.  Prenosimo: U zimu 1942. pade veliki snijeg. Čulo se za stravičan zločin koji se zbio u selu Drakseniću, kod Bosanske Dubice. Ustaše su 14. januara, u ranu zoru, na Mali Božić, na prevaru pohvatali narod. Neke su pobili kod njihovih popaljenih kuća, a u samoj crkvi izmrcvarili su 64 ljudi, žena, djece i staraca. Bilo je ukupno 207 ubijenih. Izbjeglice smještene kod nas, u Pucarima, pričale su u suzama o užasu, govoreći da u crkvi ima „krvi do koljena“. Ljudi smješteni kod nas, a i

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

USTAŠKA „CRKVA“ OPET VREBA SRBE I NjIHOVE HRAMOVE: Šta se krije iza ideje oživljavanja HPC iz epohe pavelićeve NDH

I ovogodišnje obeležavanje pravoslavnog Božića u Hrvatskoj je, i poput prošlog, u režiji Domovinskog pokreta i udruženja građana Hrvatskog pravoslavnog centra iz Vukovara, ponovo iskorišćeno za oživljavanje teme tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, projekta koji je nastao u vreme ustaške NDH i njenog poglavnika Ante Pavelića, sa ciljem pokatoličavanja i nacionalnog preoblikovanja Srba. Za razliku od kafanskih „domjenaka“ koje su DP i HPC organizovali ranijih godina, poslednji u Splitu je samo naoko bio uglađeniji, ali su poruke upućene Srbima ostale iste – da nisu zaseban narod već materijal za asimilaciju, bilo kroz prevođenje u katoličanstvo, bilo kroz prebacivanje u pseudopravoslavnu organizaciju odvojenu od SPC.Sve to je nastavak Pavelićeve ideje da „grkoistočnjake“

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić O Memorijalnom centru srpskim žrtvama genocida

U „Politici“ objavljenoj uoči Nove godine mogli smo pročitati tekst iz kojeg smo saznali da je patrijarh Porfirije posetio Memorijalni centar žrtvama holokausta, koji se nalazi na mestu Starog sajmišta, na ušću Save u Dunav, i da se u njemu poklonio nedužnim stradalnicima. Taj čin našeg patrijarha zaslužuje svako poštovanje. Međutim, on nameće pitanje gde je i šta je s Memorijalnim centrom u kojem bi se  patrijarh poklonio srpskim žrtvama genocida. Koliko znam Jevreji imaju u više evropskih zemalja memorijalne centre, što je za pohvalu. Mi u Srbiji nemamo ni jedan. Što nam ne služi na čast. Više puta, sa samog političkog vrha čuli smo obećanja da će uskoro biti

Dr Đuro Zatezalo: SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942. Genocid nad srpskim narodom provode ustaške vlasti cijelo vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske 1941 1945. godine. O stravičnim prizorima zvjerstva ustaša, o iznakaženim tijelima srpske djece, njihovih majki, očeva i đedova u ovom prilogu svjedoče tek rijetko preživjeli s područja Korduna, iz okolice Petrove Gore, općine Vojnić. Na području kordunaške općine Vojnić živjelo je, prema popisu stanovništva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28

Život i djelo pod sudskom zabranom: Dragan Grgić (1917-1985)

Dragan Grgić, rođen 1917. godine u selu Marin Most kod Cazina (sjeverozapad Bosne i Hercegovine), 1961. završio je pisanje memoara na 500 strana. Bila je to prva knjiga o stradanju Srba i zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na prostoru bihaćkog kraja i južnog Korduna. Tragični period rata obilježio je gubitak oca, majke i brata, kao i ranjavanje u borbama protiv ustaša. Nakon završetka pisanja knjige, nosilac “Partizanske spomenice 1941” suočava se sa zabranama, krivičnom odgovornošću i pritiscima državnih vlasti. U tako neriješenim sukobima preminuo je od posljedica infarkta 1985. godine u petrovaradinskoj bolnici. Iza njega nije ostalo potomstvo. Ostao je samo jedan ispražnjen trofejni pištolj i posljednja nada da će

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Ženske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Rat protiv zaborava profesorke Smilje Avramov

Smilja Avramov može da nam posluži kao dragoceni putokaz na putu nacionalnog osvešćenja i ozdravljenja. Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola

pridvorica.jpg

Božić u Pridvorici 1942.

U znak sjećanja na nevine žrtve jednog od najmonutrozniijih zločina, pokolj srpskog stanovništva u selu Pridvorici u Hercegovini, na Božić 1941. na 1942. godinu, redakcija portala Jadovno donosi dijelove knjige dr Sava Skoka „Krvavo kolo hercegovačko 1941-1942“ – tom prvi. Najveći naučni autoritet  i najobjektivniji hroničar ratnih  dešavanja u Hercegovini na stranicama 340-343, između ostalog, donosi detalje krvavog Božića u Pridvorici kod Gacka. Pridvorica je najpitomije selo u Gornjem Borču. Nipošto nije slučajno što su se baš u njoj zaustavili prvi slovenski doseljenici na hercegovačko tle i tu osnovali župu Viševu i podigli Kamberov Grad. Jer, Pridvorica je, budući okružena sa svih strana srednjenplaninskim visovima obraslim u gustim šumama i bujnim pašnjacima, pružala vrlo povoljne uslove za život nomada. Međutim,

Svijeće

Kalendar genocida: 06. januar 1942.

Godišnjica stradanja Srba na Kordunu. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji dan, ustaše masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana). Domačaj lug, u šumi Mlađe, kod Liplja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. Ustaše su masakrirale 68 Srba, muškaraca, žena i djece. U Gornjoj Trebinji, na Kordunu ustaše su pobile više od 220 nevinih civilnih žrtava na Badnjak i Božić, 6. i 7.januara 1942. godine. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Vezane vijesti: Komemoracija u Gornjoj Trebinji Komemoracija u Gornjoj Trebinji na Kordunu

NAJNOVIJE VIJESTI

Hag seje novu mržnju

Doživotna robija za prvog predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića opet je uzburkala

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.