Pogled na logor sa Gradine Naroda mnogo, oko šest hiljada, a malo vagona. Strpaše nas, svi smo stajali, uprli jedan u drugog, disali, kašljali jedan drugom u lice, pričao je Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. novembra  2015. godine. Ljudi su zanijemili, zijevali su kao riba kad ju baciš na suho, jabučne su im kosti na licu iskočile, a ispod njih rupa utonula duboko u obraz, pa opet donja vilica reljefno se ispriječila, brada strši oštro, sljepoočice upale, čelo strši, iznad dubokih rupa, iz kojih se crne očne jabučice. Ljudi su prije umirali, ali ne tako strašno mršavi, osim u

Kuća Pere Vukića „Kuća sablasti“ Svuda ista slika: mrtvi već pri otvaranju vrata ispadaju iz vagona, a živi dižu suve, koščate blede ruke, zevaju, miču ustima, izbuljivši oči Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. novembra  2015. godine. Osjetih da mi se otraga neko približuje. Pogledam Paju, on mi klima na tog i kao da veli: „Šuti, ne razgovaraj!” Okrenuh se i spazih Matkovića i Ljubu Miloša. -Je li, doktore, šta bi trebalo najbrže, da se ovi ljudi brzo oporave, mislim, koja hrana, da se pridignu? Spazih, kako je Pajo pritrčao bliže k nama, tobože da previja, a u stvari da intervenira, ako

Kako su nevine ljude brutalno ubijali Maks, Miloš, Matković i Majstorović Knjiga Ive Goldštajna ‘Jasenovac’ nesumnjivo je najopsežniji istraživački projekt o najvećem ustaškom logoru u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na gotovo hiljadu stranica, Goldštajn objašnjava zašto su ustaše osnovale Jasenovac, iznosi statističke podatke, međutim, prije svega, opisuje svakodnevicu, život i smrt logoraša, ali i njihovih krvnika, od Maksa Luburića i Ljube Miloša do psihopatskih ubojica poput Dragutina Pudića-Paralize ili Hinka Pičilija. Jasenovac je bio carstvo zla, ali unutar logora, postojale su tisuće ljudskih sudbina, često međusobno isprepletenih na način koji je nepojmljiv u normalnom životu. Priče o ovim sudbinama temelj su Goldštajnova ‘Jasenovca’. Među jasenovačkim zatočenicima govorilo se da logorom vladaju

Pet dana nas po ovoj žegi voze u plombiranim vagonima, bez vode i bez hrane,jedva je izgovorio čovek Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 18. novembra  2015. godine. Nismo imali vremena za razgovor, a u stvari smo već munjevito skovali plan za bijeg, misleći da idemo na bojište, ali smo se grdno prevarili. Pred barakom se već poredalo deset liječnika u bijelim mantilima. – Brže, vi tamo, brže – dovikuje fra Sotona Majstorović-Filipović. On zove sve, mene uopće „ne vidi”, jer me mrzi, i traži zgodu da me likvidira. Znam dobro, što smišlja fra Sotona. Prođosmo kroz logor. Pred izlazom iz stražarnice ustaški

Tko je jednom prešao rijeku i stupio na tlo Gradine, tome više nije bilo povratka među žive. Takav je bio vrhovni zakon! Brojna su jasenovačka stratišta i grobnice. Od Krapja i Bročica do Stare Gradiške, oko logora i unutar logorskog kruga. Na lijevoj i desnoj obali Save. Ubijeni, ili oni koji su pali od iznemoglosti na radu, u prvo su vrijeme bili donošeni u logor u Bročicama i tu pokapani, “svaki zasebno, te mu je stavljana tablica s imenom”. No, od toga se “brzo moralo odustati” zbog prevelikog broja mrtvih, pa se krenulo pokapati “u neposrednoj blizini nasipa ili u samom nasipu”, zapravo u šumi Donja Krndija kod Jasenovca. Nasip