arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Genocid nad slovenskim narodima u HH veku

30. maj 2025.

Krajem maja tekuće godine prestonica Srbije je bila domaćin jedne izuzetno značajne međunarodne konferencije. U organizaciji Instituta za političke studije 26 i 27. maja 2025. godine veliki broj poznatih naučnih radnika iz petnaest zemalja govorilo je na temu „Genocid nad Slovenima u HH veku“. Piše: Ranko Gojković O stradanjima Jevreja se piše svakodnevno i naširoko, dok se tema stradanja Slovena u svetskim medijima gotovo i ne pominje iako je u HH veku više desetina miliona Slovena podvrgnuto strašnom genocidu. Jedan deo krivice što se o genocidu nad Slovenima veoma malo zna, svakako leži i na samim Slovenima i po pitanju kulture sećanja Sloveni mogu da se ugledaju na Jevreje. Na

Sveti Vukašin

Jovan Mirić: Vukašin iz Klepaca

29. maj 2025.

Ko je od ljudi ikada imao prilike da upozna toliku snagu – da čovek pred koljačem ostaje sasvim miran i izgovara mirne, obične reči – „Radi ti, dijete, svoj posao!“? Januara meseca 1943. godine Ivica Matković, Luburićev zamenik u Jasenovcu, naredio je da se uspostavi lekarska komisija koja će podvrgnuti sistematskom pregledu određeni broj jasenovačkih koljača. Neki od njih već su bili smešteni u Zavod za umobolne u Zagrebu, što je Matkoviću kazivalo da postoji problem. Rešenje je video u osnivanju komisije, mada nije jasno šta bi bio njen krajnji cilj osim povećanja efikasnosti u klanju. Stručni deo komisije činila su dva lekara logoraša, dr Nedeljko Zec i dr Nikola

Milan Ružić

Stari Brod je mesto na kom se srpska krv uliva u Drinu

27. maj 2025.

Nikada se nijedan Srbin ne može osećati dobro govoreći o zločinima u Starom Brodu, ali je još gore i teže ćutati. Ćutanje nas je koštalo zaborava preko šest hiljada srpskih žrtava u Miloševićima i Starom Brodu. U pitanju je mesto gde rečno dno više nije pokriveno kamenjem, nego Srbima. Ovo beskrajno modro prostranstvo je jedina tačka gde Drina tiho teče da ne budi one koje je pokrila. Bežeći od zagrljaja noževa, ljudi su skakali u zagrljaj reke i ona ih je svojom pesmom uljuljkala u smrt, tačnije u večni život. Ovo je mesto veličanstvene lepote, ali i velikog užasa. Sva ova lepota je morala da gleda šta su lokalni muslimani

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

26. maj 2025.

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

Ljubica – ispovjednica vjere pravoslavne

25. maj 2025.

Najupečatljiviji utisak tokom više od pedeset projekcija dokumentarnog filma GARAVICE jeste reakcija gledalaca na svjedočanstvo Ljubice Šikman o stradanju njene porodice na rijeci Korani. Dok traje film, publika povremeno uzdiše, šapuće ili se komeša. Ali kada Ljubica progovori, nastaje tišina u kojoj se ni dah osobe pored ne čuje. To ćutanje, duboko i potresno, najiskreniji je odgovor na njenu životnu priču. Zato nije čudo što Ljubicu s razlogom nazivamo ispovjednicom vjere pravoslavne – jer je svoj težak krst nosila dostojanstveno, neprestano ponavljajući: “Ja sam pravoslavka i Srpkinja.” Ljubica je rođena 10. oktobra 1935. godine u selu Bukovica kod Cazina kao treće dijete Novaka i Ruže, rođene Vlaisavljević. Prije nje, u porodici su

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

25. maj 2025.

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

Đurđica Dragaš: Lika, moja i tuđa

25. maj 2025.

Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Udišem ličko jutro. Miriše poznato, setno, daleko. Miriše na pokošenu travu, detinjstvo i dedino dvorište. Miriše na bunar divoseljački i polje vrebačko. Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Slušam ptice, nemirne od oblaka što prete kišom. Letimo zajedno…. Letimo ka nebu… Prži me sunce na kamenu srušene crkve. Miriše  tamjan sa garavih zidova. Čuje se davno utihlo zvono, dečji plač i pesma devojaka. Čuje se život…veličanstven i dalek, blistav i zgažen. Život kojeg nema! Vodi me šuma velebitska,

Srpska djeca u Jasenovcu

Djeca iz Divosela u koncentracionim logorima NDH – slike koje nikada na blijede

23. maj 2025.

Na ubogom panju moga zavičaja, Ne čuje se pjesma veselja i žetve.[1] Divoselo, srpsko selo u opštini Gospić ušlo je u istoriju kao najveće stratište  i  grobnica  srpskog  naroda  05.augusta 1941. godine. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8. septembra 2018. godine. „Ni na jednom stratištu u Lici, pa ni jednog datuma u toku 2.svjetskog rata nije palo toliko žrtava kao u Divoselu 5. augusta 1941.godine. I ne samo po broju žrtava,  nego i bestijalnosti i zločinačkoj  strasti  kakvom  je  počinjen“.[2] Danas, 70 godina poslije, tragajući po spaljenim ognjištima za onima koji su nekada živjeli u Divoselu, ne nailazi se na preživjele, niti

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

22. maj 2025.

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

Đurđica Dragaš: TRI KRSTA POD JABUKOM

21. maj 2025.

Za sve mučenike koji su se vraćali kući i, umesto radosti i života, pronalazili grobove i zgarišta! Kako su nastavljali živote, samo su oni znali… Ležim….na zemlji smrznutoj. Dve zore dočekah,nepomičan,bez suze,bez uzdaha.Tup kao noć bez mesečine. Ležim i Boga prizivam.Crn,sam,za zemlju krvavu prikovan. Ležim na zgarištu,na temelju i konačištu.Ležim na grobu,bez spomena i krsta. Zatvorenih očiju,mrazom okovan,sanjam…proleće i pesmu,kosu raspletenu,belinu nedara njenih. Sanjam kolevku,ruke dečje,obraze rumene od vatre sa ognjišta. Ljubim čedo neviđeno,neljuljano,neoplakano. Ležim smrznut,na pragu kuće naše.Živ, a mrtav. Ustaću….Sutra…Kad srce jadom okamenim. Skupiću im pepeo.Tri krsta kraj jabuke podići.Tri sveće zapaliti.Tri života odživeti. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Djuro_Zatezalo.jpg

Vodite ih i pobijte, oni su presuđeni…

21. maj 2025.

Od 6. do 9. maja 1941, pohvatale su ustaše na pre­varu 600 Srba muškaraca s područja kotara Slunja i Vojnić, od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju Na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine, osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan neču­venog zločina nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, do­bro pripremljen i organizirano izveden

Preživjela Jelena Novaković: Sjećanje na zločine ustaša 1941. na Kordunu

21. maj 2025.

O genocidu na Kordunu, u Petrovoj gori i njenim okolnim selima, u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive na Petrovu goru u prvoj polovini 1942. godine Dr Đuro Zatezalo je zapisao 1961. godine svjedočan­stvo preživjele žrtve Jelene Novaković. U jesensko doba 1941. godine došla je k nama pokojna Dragica Bulat i Veco Holjevac. Ne sjećam se dana, ali se dobro sjećam da su došli uveče. Preko rezervnog voda obavještene su žene Vojišnice da dođu na sastanak u moju kuću. Iste večeri sastalo se u mojoj kući 38 žena. Nama okupljenim ženama govorila je Dragica Bulat o ustanku i zadacima nas žena, naglašavala je da trebamo biti dobro organizirane, da moramo za vojsku skupljati

Đurđica Dragaš: DUŠA PUNA LIKE

19. maj 2025.

Raduj se, grli se sa korenjem i zemljom jer u njoj nestadosmo i iz nje iznikosmo.. Lika; FOTO: Jadovno 1941. / D. Bastašić Lutaj noćas, dušo moja. Putuj sama, očiju širom otvorenih. Pustila sam te kao pticu, kao nerođeno dete, nemirno i srećno.  Pustila sam te da skitaš po sećanjima mojim,  da me pronađeš u dodirima i mirisima, u bojama i slikama. Otvorila sam dlan i dala ti slobodu. Slobodu da mi se s jutrom vratiš. Da mi doneseš  rosu i maglu praskozorja. Da zahvatiš vodu sa bunara i napojiš me studeni njenom. Trči mojim koracima dečjim, igraj se nevina i radosna….kao sunce, kao osmeh, kao prvi poljubac. Otvori kišobran

Svjedočenje Mile Džodan o zločinu nad Srbima Korduna

19. maj 2025.

Jadna dječica, majko moja. Kao pilići kad im glavu odsječeš, pa onako odskaču, niz putić se štrljkaju. Gledaš onu žalost, kako se ne može umrijeti ni živjeti. Mi smo pobjegli u Petrovu goru. Bili smo tako, u obruču. Samo je lišće gorilo. To je samo varilo. Mjesto gdje smo se sakrile zove se Bjeljevine. Bilo nas je puno: Iz Maljevca, Gejkovca i Svinjice. Rulja naroda. Puno je naroda tada poklano. Dok smo se skrivali u šiblju naišli su ustaše. Jedan je komandovao: – Orešković, zalomi lijevo krilo ! Počeli su pucati i vikati, da se dižemo. Kažu: – Evo partizana! Mi ih počnemo moliti: – Gospodo, gospod vam Bog dao, mi

POKOLj: Kalovi, Petrova gora 13. maja 1942.

13. maj 2025.

Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaše su poklale 13. maja 1942. 28 žena i djece. U znak sjećanja na žrtve Pokolja donosimo vam svjedočenja preživjelih o ovom strašnom zločinu iz knjige „Kotar Vojnić u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji“. Izjave zapisao i redigovao istoričar dr Đuro Zatezalo. ANĐELIJA NAPIJALO Osjećala sam da živim Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati bila sam u šumi Bjeljevine. Sakrili smo se u žbunje misleći da nas ustaše neće primjetiti. Međutim, ustaše koje su se kretale tražile su nas kao što jastreb vreba kokoš. Idući pogibali su se da bi nas primijetili ispod krošanja ili u žbunju. To im je uspjelo. Kad su nas

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA