arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

UOČI OGNjENE MARIJE

24. jul 2025.

To su ti dani kada su ih u koloni poveli, kada deci nisu dali ni kap vode, kada su žene unezvereno stezale decu, jedno u naručju drugo za ruku… To su ti dani kada su, nikome krivi, živi leteli na dno dubokih kraških jama. To su ti dani kada su Srbi nestajali, odlazili zajedno u večnost. Piše: Cvijeta Radić To su ti dani kada ti vrelina vazduha ulazi u grudi, a sunce siđe do samog temena. To su ti dani kada se raduješ zrelom žitu i zreloj travi i gledaš u nebo hoće li se umilostiviti zemlji toplom kapi kiše… Ne, ne. To su ti dani kada su oni stezali

PROŠAO KROZ LOGORE NA STAROM SAJMIŠTU: Preživeo ranjavanje, tifus, glad i bombe

23. jul 2025.

Logoraš Rade Vlaisavljević (95) podržao inicijativu „Novosti“ da se obeleže stratišta. Imao 20 godina i 40 kilograma, pogođen u obe ruke i nogu. Bio i na prinudnom radu. RADE Vlaisavljević (95) jedan je od najstarijih, a možda i najstariji preživeli logoraš koji je prošao kroz logore na Starom sajmištu. Tu je doživeo savezničko bombardovanje, u aprilu 1944, pa je prebačen u Milišića ciglanu na Zvezdari. Mnogo njegove sabraće, logoraša, izginulo je ili umrlo od gladi i tifusa. Upravo zato je ovaj vitalni devedesetpetogodišnjak pozdravio inicijativu „Novosti“ da država dostojno obeleži masovne grobnice na Gardošu i Bežaniji, gde je pokopano između 11.000 i 14.000 srpskih žrtava. Istoričar Milan Koljanin iz Komisije

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

23. jul 2025.

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

Istina o hrvatskoj borbi protiv nacizma

23. jul 2025.

Sve učestaliji i bezobzirniji pokušaji revizije istorije Drugog svetskog rata zahtevaju da se nesporne činjenice ne zaborave, već da uđu u kolektivno pamćenje. To se pre svega odnosi na genocid koji je nad Srbima izvršila NDH, koju je i idejom – ukloniti remetilački faktor, i delom – novim genocidom, ostvarenim ne samo u „Bljesku” i „Oluji”, već i celokupnom potonjom politikom, nasledila Republika Hrvatska, koja se sada, bez imalo skrupula, želi prikazati kao najveći borac protiv nacizma. Pritom zaboravlja oduševljeni doček Zagrepčana uz cveće na Hitlerovim tenkovima i panično masovno bežanje istih pred padom Zagreba, najduže opstale prestonice fašističkih država, jer Tito nije dopustio da Staljin ispuni obećanje dato Paveliću,

TO JE NAMA LIKA

22. jul 2025.

Eto, došla sam ti Liko, došla na moju dedovinu, na moja dva roda, dva prezimena, dve krsne slave – Svetog Nikolu i Svetog Đurđa, dva imanja, dva kućišta i dva praga u korovu. I niko mi se nije obradovao… Niko me nije ni poznao… Piše: Gordana Dostanić „Došla sam ti, Liko! Da li sam domaćin ili gost?…“ – govori Olivera svoju priču nad prijebojskom jamom Golubnjačom. Meni je posle dugo odzvanjao u ušima samo taj početak njene priče o Lici: „Došla sam ti, Liko…! Došla sam ti, Liko…!“ Onda sam u sebi te reči šapatom ponavljala i pitala se zašto ih ponavljam i zašto sam joj došla. Kako mnogo radosti,

GENOCIDNA IDEOLOGIJA HRVATA

22. jul 2025.

− o uzrocima i vremenu nastanka − Piše: Vasilije Đ. Krestić             Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa,  pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje  državnog i istorijskog prava Hrvatske, koje je u osnovi svih srpskih i hrvatskoh nesporazuma, sukoba, genocidnog stradanja Srba, pa i rata do kojeg je došlo između njih 1991. godine, nije prikazano na naučno verodostojan način. Stoga što se bez

Đurđica Dragaš: KOLO

19. jul 2025.

U spomen na srpsku decu koju su ustaše zverski pobile u šumi Mašvini na Kordunu 1942. godine, a potom ih polegle na travu, u krug, u stravično „dečje mrtvo kolo“. KOLO U kolu sam ti majko ostala,nebu se predala.I Jovana sam za ruku držala…dok nam ruke ne odsekoše. U kolu sam se s dušom rastala.Pustila je da odleti.Odneo je leptir k tebi,k selu našem, pod oblake. Odseče mi krvnik kike,plave poput žita zrelog.Proguta ih trava divlja,da izrastu, da pričaju.Pletenice, čarobnice. U kolu sam, majo moja.U kolu što se k nebu vije.Ne boli me više ništa,osim ruke Jovanovešto u mojoj zavek osta. Više: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Godišnjica: Iskonsko zlo – pokolj djece u Mašvini

18. jul 2025.

“Ko je osmislio mrtvo kolo u Mašvini, na planini kordunskog brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 18. jula 1942. godine ustaše poklale u zbjegovima i vlastitim kućama više od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojčica i 10 dječaka, od 5 do 7 godina, skinule gole, djevojčice položili na leđa u krug, spojili im ruke, a raširili nogice i na njih položili gole zaklane dječake” pita se bolno i gotovo nevjerujući dr. Đuro Zatezalo u svojoj knjizi “Radio sam svoj seljački i kovački posao” . Svjedočanstva o ovom događaju pokazuju da je Pokolj, genocid nad Srbima počinjen od strane NDH bio manifestacija iskonskog zla, teško razumljivog i nikada do kraja

Zaklali su mi tek rođenog sina

18. jul 2025.

Škola u Čelebiću je tokom Drugog svjetskog rata izgorela. Poslije rata je obnovljena, ali bez bilo kakvog biljega koji bi podsjećao na jezivi zločin koji se odigrao u njoj. U najnovijim ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, ova sumorna i okrvavljena kuća je ponovo razorena. Juna 1990. godine  u Čelebiću sam zapisao i ovo: Škola u Čelebiću, jedno od gubilišta na kojemu je do punog izražaja došla sva bezumnost, bestijalnost i svirepost ustaškog pokreta, i danas stoji kao i onih krvavih julskih dana 1941. godine kada je u njoj i pred njom na najbezdušniji način umoreno blizu četiri stotine Srba iz ovog lijepog sela, uglavnom nejači, od tek rođenog djeteta

Gordana_Dostanic.jpg

Za pomen žrtvama ili Ognjena Marija 1941. godine

15. jul 2025.

Prolaze decenije i polako odnose svedoke i dokumenta. Neke jame i stratišta su ostala neotvorena, a žrtve bez sveće i opela. Piše: Gordana Dostanić U leto 1941. godine u kraškim jamama Dinare, Golije, Staretine, Tušnice, Kamešnice, u čelebićkoj školi, livadi Trnovac, šumi Koprivnici, Kupreškim vratima, Borovoj glavi, Zanesovićima, Kožvarici i drugim bezimenim stratištima život je nasilno i na najstrašnije načine oduzet Srbima sa područja Livna zbog njihove nacionalnosti i pravoslavne vere. Više od 1600 žena, dece, staraca, muškaraca nestalo je u par julskih dana, uoči i na dan Svete Velikomučenice Marine – Ognjene Marije. Otrgnuti od svojih dnevnih poslova, isterani iz svojih domova izdisali su pod nožem krvnika koji nije

Godinu dana bez Gordane Janićijević – da istina ne umukne

14. jul 2025.

U srijedu 16. jula 2025. navrša se godina otkako nas je napustila Gordana Janićijević — novinarka, hroničarka, svjedok i borac jednog vremena koje danas mnogi pokušavaju da zaborave, umanje ili falsifikuju. Nije dočekala da u rukama drži svoje životno djelo. Nije dočekala da vidi svoje ime na koricama knjige koju je stvarala dvije i po decenije. Nije dočekala da joj publika aplaudira, da joj neko zahvali, da je javnost sagleda onakvom kakva je zaista bila — heroina našeg vremena. A bila je sve to: i novinarka, i hroničarka, i svjedok, i žena, i borac, i mučenica. Jedina žena koja je u ratovima devedesetih izvještavala sa svih srpskih ratišta. Od Knina

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONjE SUVAJE – KRVAVO PROLjEĆE DONjEG LAPCA, 1941.

14. jul 2025.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANjE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANjE I UBIJANjE SRBA IZ NEBLjUSA U BORIČEVCU U PROLjEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

7. jul 2025.

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Cvijeta Radić: JULI

6. jul 2025.

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

Braća mučenici Risto i Marko Popovac

Zločin nad Srbima iz Metkovića uoči Vidovdana 1941.

2. jul 2025.

Ubijeno je 14 Srba, među kojima po jedan katolik i musliman. Iz Metkovića su su ubijeni  pravoslani sveštenik Vasilije Kovačina (1912), trgovac Boško Popovac (1883) i sin mu Risto (1912). UZ SCENU  ZLOČINA U AUTOBUSU KOD SLANOG NAD SRBIMA IZ METKOVIĆA I DUBROVNIKA (SKORO SVI POREKLOM IZ HERCEGOVINE) 27. JUNA 1941. GODINE.  MEĐU ŽRTVAMA NIJE BILO JEVREJA KAKO JE U FILMU „OKUPACIJA U 26 SLIKA“ PRIKAZANO Ostale žrtve su Iličković Marko, Kosović Risto, Milan Lečić, Marić Lazo, Medan Jovo, Mladenović Ranko, Pravica Jovo, Vučić Milan, Batinić Božo i Hajdarhodžić Murat. Drugi sin Boška Popovca (Marko) uspeo je da pobegne. Vratio se u Metković gde mu je bila  Hrvatica i sa

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA