arrow up

Svedočenje Borislava Ševa iz Piskavice o pravljenju sapuna u Jasenovcu

„Gledo sam ja kako oni od ljudi prave sapun. O, diko moja, ja sam ti tačno jedanput udarijo u jednu baraku kod centralne brijačnice. Da njesam bijo brico, ne bi ja smijo tamo ni ići. Tamo ta je bila baraka. Tamo đe je sade onaj spomenik. Vamo malo više bila je ta baraka. Baraka je bila sigurno… Ako nije bila 30-40 metara dugačka. Kaznovi su sve jedan do drugog. Kaznovi su u baraci. Kolko je toga! Puna baraka. Na jednu stranu su kaznovi, na drugu su stolovi. Na stolovima meso ljudsko. E, vako, salo se vidi. Ja sam vidijo tačno na stolovima to, to, to meso. Sve masno. Ljudsko meso.

srpske-crkve-lomace.jpg

Srpske crkve bile su lomače

U Drugom svetskom ratu, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, najokrutnije je demantovana stara latinska sentenca: Ars longa, vita brevis (Umetnost je duga, život kratak). Жivot oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Njihovom uništavanju posvećena je knjiga akademika Dinka Davidova „Totalni genocid – Nezavisna država Hrvatska 1941–1945”, koju je objavio Zavod za udžbenike iz Beograda.  Srpska pravoslavna crkva u Osijeku, podignuta 1743. i srušena do temelja početkom 1942. Sudbina srpskih crkava, ističe Dinko Davidov, neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid. Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza

Vaše prvo i drugo ja

Ispred sebe imate generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Gošća RTS Radio1 je bila ekonomista Gordana Dostanić, koja slušaocima Prvog programa Radio Beograda poručuje: „Pratite svoju nit i pratite svoju misao. I da budete svesni da niste jedinka. Jeste jedinstveni, svaki čovek je jedinstven. Ne da budete deo stada. Ali niste jedinka zato što imate ispred sebe generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Znači da budete svesni veze između vekova pre i onih vekova koji će doći posle. Morate da pratite sebe i u poslu i u porodici i morate da budete spremni na

JUGOSLAVIJA 1941. – Potresno svjedočanstvo italijanskog oficira o zločinima u NDH

Istorija Drugog svjetskog rata na prostoru Jugoslavije i dalje otkriva nove izvore i perspektive. Knjiga „Jugoslavija 1941.“ italijanskog oficira Salvatorea Loia donosi svjedočanstvo iz jednog drugačijeg ugla, a njena beogradska promocija okupila je ugledne istoričare i istraživače koji su ukazali na značaj ovog djela za razumijevanje tragičnih događaja iz 1941. godine. U svečanoj sali Gradske opštine Novi Beograd, 4. marta 2026. godine, održana je promocija djela koje iz korijena mijenja dosadašnje percepcije srpske istorije 1941. godine. Riječ je o knjizi „Jugoslavija 1941.“ autora Salvatorea Loia, italijanskog obavještajca i oficira, koju je sa italijanskog jezika prevela i priredila dr Mila Mihajlović, u izdanju Arhiva Vojvodine. Ovo izdanje donosi do sada nepoznatu arhivsku građu italijanske obavještajne

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

POEZIJOM ČUVA SEĆANJE NA STRADALE:Đurđica Dragaš Vukovljak, objavila prvu knjigu pesama (FOTO)

Sudbinu stradalih u Drugom svetskom ratu, u kojem je njena porodica u u Divoselu gotovo zatrta, Đurđica Dragaš Vukovljak (52), iz Beograda, rodom iz ličkog gradića Gospića, pretače u pesme, i tako od zaborava čuva sećanje na svoje pretke, ali i na druga stratišta u kojima su stradali Srbi, kao i za vreme rata devedesetih. Emotivni susreti sa rodnom Likom, Velebitom, Divoselom, Jadovnom i ostalim stratištima , neopisivom snagom je „povežu“ sa svim žrtvama, a emocije se „slažu“ jedna na drugu. Kada se osećanju slegnu, i dođe „taj trenutak“, reči naviru poput bujice i nastaju njene pesme, pune sete i tuge, posvećene rodnoj Lici. Mada piše još od osnovnoškolskih dana,

Jovan Mirić: Izvori užasa

Mnogi preživeli kazivali su jedno: nismo verovali da će nas pobiti. Pritom to neverovanje vezuju ili za komšije ili za državu. Nikad nije bilo da država kažnjava nevini narod. Od svih pokolja Srba u crkvama najpoznatiji je pokolj u Glinskoj crkvi Presvete Bogorodice koji se desio 29. jula 1941. godine. Poklano je nekoliko stotina odraslih  muškaraca. O tome pokolju svedočio je jedini preživeli Ljuban Jednak, sa jedne strane, i Hilmija Berberović, jedan od koljača, sa druge. Po završenom pokolju, kada su okrvavljeni delatnici krenuli da gledaju ima li ko živ i da iznose mrtve, ustao je nasred crkve stariji čovek: – Evo, ja sam živ! Ja nisam ništa kriv! Ustaše

Branko Brković: Uđem u kuću, sve sasječeno. Nije klano, već sječeno sikiricama.

Nakon 30 godina, kada se pod pritiskom porodica poklanih Srba iz Drakulića, Šargovca i Motika podigla spomen – kosturnica, kosti iz dvorišta je narod iskopavao i nosio u kosturnicu. Pomagali su iskopavati i isti oni koji su ih tu i pokopali, koji su kuće odmah nakon pokolja i opljačkali… Isječak iz autentičnog svjedočenja Branka Brkovića: „Ja se izvučem ispod ambara. Ustaša nema više. Otac Đorđo i stric Pavle leže sasječeni pred kućom. Bratove curce, Nada i Jovanka, djeca, i njiova majka Danica, sna moja, leže otkrivene i krvave. Silovalo to tuj na prtini, pa ubilo. Uđem u kuću. Sve sasječeno. Nije klano, već sječeno sikiricama. Ja se skamenijo. Ne mogu

ČIJE SU MASOVNE GROBNICE U ZEMUNU? Jevrejska opština tuži udruženja „Jadovno“ za „kršenje zakona“, a pod zemljom 6.500 srpskih mučenika

Udruženja građana „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke i „Jadovno 1941.“ iz Beograda, sa predsednicima dr Dušanom Bastašićem i Momčilom Mirićem, optuženi su da su oskrnavili Jevrejsko groblje u Zemunu i teško povredili osećanja zemunskih Jevreja, zato što su 10. maja prošle godine održali parastos srpskim žrtvama, postavili pravoslavni krst i natpis na žardinjeri da tu leži 6.500 srpskih mučenika ubijenih u logoru Zemun na Sajmištu. Za to delo, po krivičnoj prijavi Jevrejske opštine Zemun, predviđena je kazna zatvora do 16 godina. Nedavno je advokatska kancelarija Radić, koja zastupa optužene, obezbedila dokaze da se ne radi o jevrejskom, već o srpskom groblju i srpskim žrtvama. U Arhivu Vojvodine pronađen je zapisnik, sastavljen

LEKCIJE KOJE NISMO NAUČILI

Dečak Miroslav Lazanski ispred latinične drvene „piramide“ u Jasenovcu, koja je bila jedino spomen obeležje stravičnog hrvatsko-muslimanskog genocida nad Srbima, sve do 1966. Piše: Vladan VukosavljevićTek tada je postavljen simbolički nejasan i neprimeren spomenik u obliku cveta, autora Bogdana Bogdanovića, komuniste i potonjeg aktivnog autošoviniste iz osamdedetih i devedesetih godina. Istorija beleži neke ilustrativne detalje u vezi sa ceremonijom otkrivanja spomenika: „Domaćin ceremonije trebalo je da bude Krajačić, ali se on nije pojavljivao. Nije došao ni tadašnji šef hrvatskih komunista, Vladimir Bakarić, tvrdeći da se ne oseća dobro. Program je trebalo da počne u 9 časova, ali se čekao Krajačić koji nije stizao, pa je početak kasnio više od dva

STEPINAC U SENCI PAVELIĆA

Izjava Đorđa Lingve, donedavnog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, od 11. februara ove godine u Zagrebačkoj katedrali povodom završetka njegove službe u Hrvatskoj, o kanonizaciji Alojzija Stepinca: “Ipak, sve sam više uveren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Piše: Savo Štrbac Kanonizacija, naime, nije svojevrsna ‘liga prvaka’ u kojoj pobeda moje momčadi podrazumeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, jedva da je u hrvatskoj javnosti privukla pažnju nekoliko medija i komentatora, što je iznenađujuće za one koji znaju šta Stepinac znači Hrvatima. Hrvati su očekivali

SUSRET SA PRECIMA

Srce mi udara pod grlom. Tamo dole, tamo su moji posejani i požnjeveni. I ja sam tamo davno posejana.. Piše: Cvijeta Radić Ne čuju se više zvuci dana koji već sasvim izmrvljen tone u topli mir noći. Tišinu retko prereže škljocanje ključa, tek da osujeti povratak nekog odocnelog stanara. I noćas se, po ko zna koji put, ušunjavam i udobno smeštam u zamišljenu mutnu sliku u ramu bez jasnog oblika i dimenzija. Magloviti planinski predeo presečen širokom ravnicom i kuće ušuškane u senke gustih krošnji drveća koje pamti duže od najstarijih ukućana. Ljudi nejasnih crta lica prikazuju se obrisma stasa i odeće po kojoj prepoznajem samo njihov pol… Noćima tako,

In Jasenovac, the Jews had the entire internal administration in their hands.

Minutes published in a book – Milan Koljanin: „THE USTASHA ATROCITIES – A Collection of Documents (1941–1942.)“Prepared by ARCHIVES OF VOJVODINA, Novi Sad, BESEDA PUBLISHING HOUSE OF THE DIOCESE OF BAČKA, Novi Sad, ARCHIVES OF THE REPUBLIC OF SRPSKA, Banja Luka, OBODSKO SLOVO, Podgorica SRPSKI No. 107 JOINT STATEMENT OF NINE FORMER DETAINEES ON THE SITUATION IN THE GOSPIĆ AND JASENOVAC CAMPS, GIVEN ON 15 APRIL 1942 AT THE COMMISSARIAT FOR REFUGEES, ON BEHALF OF A GROUP OF 13 FORMER INMATES RELEASED FROM THE JASENOVAC CAMP. 574 MINUTES of April 15, 1942 COMPOSED AT THE COMMISSARIAT FOR REFUGEES AND MIGRANTS IN BELGRADE. We, thirteen former detainees in the Ustasha camp

Pomen

Bogohuljenje komunista u Krajini

Episkop Damaskin (Grdanički), diplomac beogradske Bogoslovije i Muzičke škole, kao i petrogradske Duhovne akademije, s titulom doktora filozofije stečenom u švajcarskom Frajburgu, pomalo introvertni intelektualac, polovinom 1947. godine dolazi u glavni grad NR Hrvatske, u stolicu mitropolita zagrebačkog Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), šest godina nakon što je ustaška vlast uhapsila, mučila i unakazila, pa posle Nedićevoj vlasti predala njegovog prethodnika, Dositeja (Vasića). Piše: Milan Četnik Iste godine, 14. jula, mitropolit je krenuo vozom u Pakrac, sedište pakračke (slavonske) eparhije kojom je administrirao. Na stanici u Pakracu dočekala ga je “rulja sa pripremljenim jajima što je ipak značilo da je nasilje organizovano i dozirano”. Klicali su “dolje razbijači bratstva i jedinstva”

Slobodan Čikarić: Egzodus Srba u dubičkoj opštini

Može se zaključiti da je dubička opština „očišćena” od Srba i da su ideje Mileta Budaka i Franje Tuđmana realizovane. Dakle, u Banijskoj opštini Hrvatska Dubica izvršen je genocid nad srpskim narodom. Raspadom druge Jugoslavije (SFRJ) pojavilo se na Balkanu pet, a kasnije i šest novih država čije su državne granice bile avnojevske administrativne granice. Novonastala hrvatska država imala je ozbiljan problem sa Srbima u srpskoj Krajini (Slavonija, Banija, Kordun, Lika, Kninska krajina, Dalmatinska Zagora, Gorski Kotar), jer oni nisu prihvatili secesiju Hrvatske od SFRJ, plašeći se revitalizacije nacifašističke Nezavisne države Hrvatske (1941–1945. NDH: Hrvatska, BiH, Srem do Zemuna). Tada je na monstruozan način ubijeno oko milion Srba. Stvorena je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.