arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Izložba „Tamo daleko 1918-2018“ danas u Kotoru

Povodom obilježavanja stogodišnjice početka proboja Solunskog fronta i završetka Prvog svjetskog rata, Matica Boke, u saradnji sa portalom IN4S,  Udruženjem za njegovanje tradicije i kulture valjevskog kraja, agencijom Tipon, Muzejom Mirka Komnenovića u Herceg Novom i galerijom “Solidarnost” u Kotoru i uz podršku Konzulata Srbije u Herceg Novom organizuje literarno – vizuelnu izložbu „Tamo daleko 1918-2018“. Nakon Herceg Novog, gdje je bila izložena u Muzeju Mirka Komnenovića, izložba će biti otvorena danas, s početkom u 19 časova u galeriji „Solidarnost“ u Kotoru. O izložbi će govoriti Duško Davidović, član UO Matice Boke, istoričar Milan Gulić, autor knjige „Bokelji na strani Srbije u Prvom svjetskom ratu“ i Gojko Raičević, urednik portala IN4S i jedan

Milan Ružić: Ako su naše heroje nazivali „senkama u ritama“, šta smo onda mi današnji Srbi?

Beseda Milana Ružića kojom je, u porti crkve „Sveti Ahilije“ u Arilju, otvorena svečana akademija povodom stogodišnjice od proboja Solunskog fronta. Na Malu Gospojinu, u porti crkve „Sveti Ahilije“ u Arilju, održana je svečana akademija povodom stogodišnjice od proboja Solunskog fronta i pobede u Prvom svetskom ratu, a pod nazivom „Srbija na ranama sazdana“. Nakon liturgije, služenja parastosa stradalnicima, obilaska krajputaša u ariljskom kraju i večernje službe, usledila je akademija u okviru koje je nastupao hor „Sveti Nikolaj Žički“ iz Ljubića, učenici Srednje škole „Sveti Ahilije“ koji su izveli predstavu zasnovanu na knjizi Antonija Đurića „Solunci govore“, kao i pisac i stalni saradnik Iskre Milan Ružić koji je akademiju otvorio

Vojvoda Popović, vojvoda Vuk

Bodljikavu žicu kidali su golim rukama

Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. oktobra  2015.godine. Potpukovnik Vojin Popović hrabro je poginuo na čelu svojih četa Najteže borbe Dobrovoljački odred je 1916. godine vodio na Kajmakčalanu. Naredba Vrhovne komande da odred krene ka Kajmakčalanu zatekla je dobrovoljce južno od Lerina i Dobrovoljački odred je usiljenim maršem stigao na Kajmakčalan 28. septembra 1916. godine i zamenio u rovovima borce 4. puka Drinske divizije. Tridesetog septembra 1916. godine počeo je napad na Kajmakčalan posle artiljerijske pripreme koja je trajala dva i po časa. „Odmah popodne mogahu se kroz oblake dima primetiti pojedini bugarski vojnici kako se kreću po položaju kao sumanuti… U momentu njihove potpune izbezumljenosti

VELIKA SVETKOVINA NA MAČKOVOM KAMENU: Hram kao svedok junaštva

Na legendarnom Mačkovom kamenu, na planini Jagodnji, na granici opština Ljubovija i Krupanj, u četvrtak je održana velika crkveno-narodna svetkovina kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi. Na legendarnom Mačkovom kamenu, na planini Jagodnji, na granici opština Ljubovija i Krupanj, u četvrtak je održana velika crkveno-narodna svetkovina kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi iz ovog kraja, drugih delova Srbije, iz Republike Srpske. Patrijarh srpski Irinej, sa episkopima, šabačkim Lavrentijem i valjevskim Milutinom, i sveštenstvom iz Jadra, Rađevine i Azbukovice, osveštao je Spomen crkvu, posvećenu svetom visokom despotu Stefanu, na Mačkovom kamenu u čast junacima bitakama na Mačkovom kamenu i na Drini, koji je podignut za manje od godinu dana. Hram je

MILOŠ KOVIĆ

Narodi duge i slavne prošlosti ne mogu da budu kolonizovani

Istorija srpskog naroda predstavlja naš ogroman oslonac. Ona je naš nacionalni resurs, baš kao ekonomija ili oružane snage Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 25. decembra 2016.godine. Piše: Miloš Ković Knjiga Srbi 1903-1914. pokušava da ocrta obrise i ponudi tumačenja jedne velike epohe i puta koji su Srbi, kako bi dospeli u tu epohu, prešli u 19. veku. Njeno prvo poglavlje posvećeno je istoriji političkih ideja, dok se u drugom, kroz istorijsko-filozofske portrete najznačajnijih ličnosti pomenutog perioda, daje slika njihovih filozofskih i naučnih misli. Glavni cilj ove knjige je, kako kaže i sam priređivač, „da odgovori na pitanja: ko su bili Srbi na kraju tog kretanja, u

Stojan Tomić

Dvanaest odličja ratnika Stojana

Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. decembra 2015.godine. Ovo je priča o jednom od najpoznatijih i, sudeći po broju odlikovanja, jednom od najhrabrijih ratnika sa juga Srbije u Prvom svetskom ratu Stojanu Tomiću (1892–1976) podnaredniku 3. čete, 3. bataljona, 4. prekobrojnog puka Moravske divizije srpske vojske 1914. godine. Ovaj tekst pišem ne kao unuk o dedi po majci, nego kao hroničar života jednog autentičnog patriote, hrabrog borca, pouzdanog ratnog druga i prijatelja koga su njegovi saborci iz milošte prozvali Tatko. Da nisam pristrastan, pokazaće redovi koji slede. Njegova ratnička odiseja počinje 1914. godine. U uniformi koju mu je pripremila porodica i u sedlu njegovog vranca, prvog

General Simović održao dirljiv čas iz istorije učenicima OŠ ,,Bubanjski heroji ” iz Niša

Učenici OŠ ,,Bubanjski heroji” posetili su Komandu kopnene vojske Srbije u Nišu,  a domaćin im  je bio  general Milosav Simović, komandant Kopnene vojske. Učenici osmog razreda i deo profesora  sa direktorkom Vericom Radenković, obišli su muzej Kopnene vojske koji se nalazi u zgradi Komande, a kroz muzejsku postavku i istoriju Srbije vodio ih je svojom jedinstvenom i  dirljivom pričom general Milosav Simović, koji je održao nesvakidašnji čas istorije u  muzeju u kome je  jedinstveno i profesionalno satkana celokupna istorija Srpskog naroda. Na ovaj način i pristup deca postaju nacionalno i kulturno svesna. Istorija je temelj, bez nje mi više nismo Srbi, kaže Đorđe Bojanić. Lep prizor bio je kada su

Dragutin Tomašević

Sahranila ga majka Stana i njegovo junaštvo

Nekada davno u jednom mestu živeo je jedan… Ukoliko vam ovo liči na početak neke bajke možda krajnji utisak i bude baš takav. Sledi priča koja podiže moral, budi nacionalni ponos i pre svega vraća veru u ljude da se velikim radom, hrabrošću i upornošću može sve postići. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 29. decembra 2015.godine. Malo mesto Bistrica kod Petrovca na Mlavi krajem 19 i početkom 20 veka ponosilo se svojim Dragutinom Tomaševićem, inače viđenim članom Sokolskog društva Dušan Silni. On je poštovanje tadašnje sportske javnosti u zemlji stekao zvanjem desetostrukog šampiona tadašnje Kraljevine Srbije u atletici a ugled u društvu neraskidivim prijateljstvom sa prvim sinom

Kralj Aleksandar I Karađorđević

Kralj Aleksandar I Karađorđević – zablude i činjenice

Od monarhofašističkog diktatora, kako je okarakterisan u posleratnom dobu, prešao je put velikosrpskog hegemona, do veleizdajnika nacionalnih interesa i najvećeg srpskog usuda prošlog veka. Nesreća je vešto manipulisala činjenicama, te od svakog segmenta života jugoslovenskog kralja stvorila enigmu. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 30. decembra 2015.godine. Kralj Aleksandar je bio fašistički diktator Komunisti su nastojali prikazati kralja Aleksandra Karađorđevića kao sledbenika fašizma, kako bi ga lakše uskladili u šablon ,,narodnog neprijatelja“ – njihovog protivnika. Istina jeste da je zabranjen rad Komunističkoj partiji Jugoslavije, upravo za vreme njegove vladavine. Međutim, takva odluka nije mogla biti doneta iz stavova vladara bliskih fašizmu, pošto je čuvena Obznana doneta decembra

„Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je rat. Sramota!“

„Jeremija pali topa, zatresla se sva Evropa…“, pre tačno 100 godina, 15. septembra moj pradeda Periša Kovačević, sa šajkačom na glavi, sa puškom u ruci krenuo je kući. Posle tri godine izgnastva. Da oslobode Srbiju. Tog 15. septembra 1918. godine – Živojin Mišić, komandant Glavnog štaba srpske vojske, uputio je svojim vojnicima i oficirima naredbu – juriš! U depeši koja je pročitana vojnicima u rovovima solunskog fronta stoji – „Svi komandanti, komandiri i vojnici treba da budu nošeni idejom – od brzine prodiranja zavisi ceo uspeh ofanzive. Treba drsko prodirati, bez počinka do krajnjih mogućnosti ljudske i konjske snage. U smrt, samo ne stajte. S nepokolebivom voljom i nadom u

Karađorđevi vitezovi iz Gornje Jablanice

U Velikom ratu borila su se četiri brata Perović – Sava, Risto, Mihailo i Vukosav iz sela Stuble i sva četvorica su se okitila Karađorđevom zvezdom sa mačevima Krajem novembra 1915. godine srpska vojska povlačila se preko Kosova i Metohije prema Albaniji i Jadranskom moru. Na dan Sv. Apostola Andreja Prvozvanog, 13. decembra, kralj Petar I Karađorđević slavio je slavu pod velikim vojničkim šatorom. U goste je pozvao svoju svitu i komandante armija i pukova, kao i hrabrije oficire koje su delegirali pukovi. Kada su se gosti okupili pod kraljev šator, Petar je upalio veliku voštanu sveću i stavio je u slavski kolač. Kiša je padala. Krupna kap pala je

Pobeda srpskih junaka za nezaborav

Širom zemlje obeležen vek od proboja Solunskog fronta, posle čega je usledio slom centralnih sila. Jedan od najvećih trijumfa naše vojske u istoriji i ključni prodor u Prvom svetskom ratu Tačno 100 godina od početka velike savezničke ofanzive, koja je okončana probojem Solunskog fronta, što je bila i jedna od najvažnijih, a za Srbiju svakako ključna operacija Prvog svetskog rata, obeleženo je u subotu širom zemlje.Paraćinci su posebnim programom pod nazivom „Počast ratnicima“, ispred Spomenika pobedniku u centru grada, obeležili ovaj značajan jubilej i odali poštu izginulim junacima. Polaganjem venaca i cveća na spomenik poginulim i preminulim ratnicima u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1919. godine sa područja tadašnje Opštine ribničke, u

Sto godina od Velikog rata; Mišić: „U smrt, samo ne stajte“

Proboj Solunskog fronta bio je odlučujući za slom Centralnih sila u Prvom svetskom ratu (Velikom ratu), a to se desilo upravo na današnji dan, 15. septembar pre tačno 100 godina. Napad sa Solunskog fronta na Centralne sile saveznici su uveliko propremali od juna 1918. godine, a novi glavnokomandujući, general Franše d’Epere prihvatio je predlog srpske Vrhovne komande za opštu ofanzivu i proboj na sektoru srpskog fronta… Na liniji fronta Centralne sile imale su oko 626.000 vojnika, 1.400 topova i 80 aviona. Naspram je bilo 185.000 francuskih, 140.000 srpskih (od toga 20.000 dobrovoljaca), 135.000 grčkih, 120.000 britanskih i 42.000 italijanskih vojnika. Topova je bilo 1.800 i 200 aviona. Dakle, ukupno 625.000

Spomenik grčkom seljaku

 U prebogatoj istoriji odnosa Grčke i Srbije mnogo je svetlih imena poput Rige od Fere, Karađorđa, Venizelosa Elefteriosa, kapetana ratnog broda „Temiskokle” ratne mornarice Grčke, potporučnika Marinosa Rikudisa koji je odbio naređenje da bombarduje Srbiju 1999. godine i zbog toga je osuđen. Među velikanima grčkog roda u kolektivnom sećanju našeg naroda koji je sa grčkom delio mnoge teške trenutke u svojoj novijoj istoriji posebno mesto pripada grčkom seljaku – pastiru iz sela na dvadesetak kilometara južno od Krfa, San Matijas, Janisu Janulisu. Imao je samo trinaest godina kada su izmučeni vojnici Drinske divizije srpske vojske januara 1916. posle kataklizmične albanske golgote, stigli na ostrvo slobode u blizini njegovog sela. Pod

Pavle Jurišić Šturm

Od pruskog vodnika do srpskog generala

Sjajna vojnička karijera generala Pavla Jurišića Šturma nije krunisana i činom vojvode, ali je komandujući Trećom armijom pomogao da srpska vojska u prvoj ratnoj godini potuče Austrougare, a 1915. godine izbegne opkoljavanje i povuče se preko Albanije. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. septembra 2016. godine.) Lužički Srbin Paul Šturm, vodnik pa potporučnik iz francusko-pruskog rata (1870–1871), došao je, sa bratom Eugenom, u Kneževinu Srbiju, početkom osamdedesetih godina 19. veka, da vojna znanja prenese pitomcima Artiljerijske škole (preteča srpske Vojne akademije). Srbija je mladog pruskog oficira (rođen je u Gerlicu 1848. godine) dočekala otvorenog srca, a on je u njoj našao novu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.