arrow up

Bojan Vegara: KUMOV PAKET

Kroz glavu idu misli u nizu i teku mi suze od neke čudne sreće. Pomislih. Nisu nas zaboravili kumovi. Niko nas nije zaboravio. Probudila me ekspolozija granate blizu zgrade. Čujem majku u kupatilu. Ustala je i sprema se. Uspravljam se i gledam u prvo jutarnje svjetlo, koje dopire kroz vrata od kuhinje i hvata metar hodinka. To je jedino svjetlo koje ulazi u hodnik i razbija potpunu tamu. A, ta tama je ista i po danu i po noći. Na svim drugim prozorima postavnjene su željezne ploče i grede. Samo je u kuhinji željezna ploča do pola prozora i ulazi to malo svjetla. To nam je svjetlo već danima jedini

Zločin bez kazne i poslije 32 godine: Monstrumi tzv. Armije BiH masakrirali 24 srpska civila u Ledićima, među njima 15 žena i četvoro djece

U selu Ledići u federalnoj opštini Trnovo služen je parastos, prislužene su svijeće i položeno cvijeće povodom obilježavanja 32 godine od maskra nad 24 srpska civila koji su počinili pripadnici takozvane Armije BiH. Za taj zločin niko nije odgovarao! Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama pronađeni su i ubijeni. Stradala su 24 civila, među njima 15 žena i četvoro djece. Najstarija žrtva Ikonija Vasić imala je 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović – samo 18 mjeseci. – Čak djetetu od godinu i po dana, patolog nam je rekao, da su lomljene noge i ruke – rekla je

U paklu Skenderije

Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim ,,Slučaj Dobrovoljačka”. Izvor: BUNAR BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2.maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. – Halo-izgovorio je sa zebnjom. – General Kukanjac-predstavio

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

Bojan Vegara: TETRIS

Što bi primirja bi! Tog dana sam izašao oko podne napolje i vucarao se po Hadžićima. Skoro da nikog na ulici nema koliko je vruće. Još jutros sam se čuo sa Jugom i bilo mi je mrsko da idem na kupanje u Blažuj. Vrućina je, a biciklo mi kod babe u Binježevu i nikako mi se ne klapa po njega. Blejao sam na stepenicama ispred zgrade i u parku. Kad mi je dosadilo otišao sam da bacim krug do pijace i vidim da možda dole nema nekog od raje. Taman što sam došao do pijace, sreo sam tetka Pepila, a on me zovnu i reče mi. -Nisam te vidio ovih

Bojan Vegara: Njeno veličanstvo PRAGA je čudo od oružja i najviše su je se muslimani bojali od sveg oružja u ratu

Ćaća mi je tek u Bratuncu nakon rata priznao, da je zamolio Sokola, da me uzme na pragu. Već peti dan traje muslimanka ofanziva. Sve grmi od granata i zemlja se trese. Dan prije ofanzive smo izašli kod đeda i babe na vikendicu pod samim Igmanom. Gore ne padaju granate često, kuće su raštrkane. Granate muslimani koriste samo za granatiranje gusto naseljenih djelova grada. Tuku po zgradama u centru i po Жunovnici. Svaki dan na grad padne oko hiljadu granata. Pritisak prave na vojsku tim krvničkim granatiranjem civila. Pravi pakao je u centru. Često brojim granate i gledam dvogledom gdje padaju, a nekad se grad dugo ne vidi od dima

Bojan Vegara: HLJEB ZA PREMJESIT

Tog ratnog ljeta smo pregradili Zujevinu kod opštine i napravili bazen. Kupali smo se i sunčali, te uživali u čarima ljeta. A najviše u primirju, jer već danima ne puca. Negdje malo iza podne, sjetih se da nisam premjesio hljeb. Mama nam je rekla da ga premjesimo da ne bi zaboravili i da ne pokipi. Često se desi da zaboravimo, ali tog jutra smo se buraz i ja dogovorili da je moj red da ga premjesim. A i pušilo mi se, pa sam požurio da jednu zapalim u stanu dok nikog nema. Hladovina u stanu me razgali i uzeh makaze da isječem cigaru koja je u refuzi i duga je

Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic

Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći! Prije 28 godina, na Svetoga Savu raspušten je zadnji koncentracioni logor za Srbe, Silos u Tarčinu. Raspušten je dva mjeseca po završetku rata i sigurno je najozloglašeniji logor kakav na srpskoj strani ni u snu nije postojao u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Poznavao sam i poznajem većinu logoraša, jer sam sa tog kraja i znam sve njihove muke u tih 1357 dana postojanja Silosa. Pola moje familije je prošlo kroz taj logor i kroz logore u mojoj školi 9. Maj Pazarić i kasarni Krupa, iz kojih su svi kasnije

Bojan Vegara: PRDEЖ I VBR

Pala je raketa tačno metar od kraja mojih tragova u snijegu i mjesta gdje sam čučao. Ustali smo rano tog dana. Probudio nas tata vratima kad je pošao na liniju. Ostali smo da ležimo na hodniku, dok neko od ukućana ne ustane. Mada, znali smo da mama ustane rano da prati tatu i da je već budna. Miljan je upalio ono kandilo, a ja sam popravio jastuk. Odjednom zazvoni telefon i javih se. A sa one strane tetka mi reče da joj dam babu. Okrenuh se i rekoh Miljanu. -Idi zovi babu, traži je tetka! On odma ustade i ode po babu. Pojaviše se kroz pola minute iz malog hodnika. Primjetih

Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR

Bogu dušu, Bog je neće.. Danima su padale granate. Nije bilo struje i vode. A još od sredine oktobra osim riže i hljeba nismo ništa drugo usta stavili. Tog jutra nisam mogao da jedem rižu. Povraćalo mi se od nje i nisam mogao ni da gledam u nju. Rekao sam mami. -Ja ovo ne mogu da doručkujem, gadi mi se. Trpiću do ručka, a možda bude danas i sledovalje u Crvenom Krstu. Majka je samo ramenima slegla, napravila neku tužnu facu i rekla. -Nemam ništa drugo, a ti ako ne možeš trpi glad. Otpuhno sam glasno, uzeo improvizovano kandilo napravljeno od razrezanog čepa, vate i fildžana, upalio ga i uzeo

Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN

Čitav dan nije pucalo, te smo se poslije ručka svi skupili u trpezariji za stolom. Brat i ja smo sjedili popola na tabureu, đed, baba, ujna i rođak Novica sjedili su za trpezariskim stolom, dok je mama kuvala kafu. Ujna i rođak preletili do nas i donjeli napunjene baterije za radio. Ustao sam da skinem vojnički džemper, jer bilo je baš vruće i rekao mami: -Smanji malo tu vatru. Moraću otvorit ova vrata od dnevnog, nek se malo rashladi. Majka klimnu glavom i prođara onu vatru. Ujna je pričala o nekoj ženi što sinu nije dala vreću brašna, te se nastavilo pričati o odnosu roditelja prema djeci. Đed samo otpuhnu

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

Otac mu je poginuo na Crvenim stjenama. Nije ga Mujica ni upamtio i sve što mu majka ima je on, mali Mujica. A i njega je dobila u poznim godinama i čuva ga kao oči u glavi. U ljeto te 1994. bilo neko duže primirje. Sigurno dva mjeseca nije bilo neke žestoke pucnjave. A narod se potpuno opustio i zaboravio na rat. Niko nije pazio gdje se kreće i gdje boravi. Mi smo te periode maksimalno koristili i masa nas bi se iskupila u parku. Šutali bi lopte, razmjenjivali bi video kasete, muvali curice. Жene su sjedile ispred zgrada. Mala djeca su trčkarala. Dan ko i svaki drugi, u zadnja

NAJNOVIJE VIJESTI

Zemunski rekvijem

Juče u Zemunu, uz grobnicu Svetih novomučenika srpskih Dan nekako mlak, vlažan.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.