Naveče na televiziji njihova samo kurtoazna konstatacija uz tvrdnju da „kolona ne bi bila bombardovana da u njoj nije bilo i vojnih vozila i nosača raketa posebno“ 7. avgust 1995. Kod Kapljuha, samo malo dalje od birtije „Na petrovačkoj cesti“, avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bombardovao je kolonu izbjeglica… Nisam tu bio, ali sam saznao od kolege Milorada Zorića koji je to prvi snimio kamerom, da je poginulo desetak nesrećnika, isključivo civila iz Donjeg Lapca… Stranci i međunarodne kadije nisu se zbog toga baš tako puno uznemirili… Naveče na televiziji njihova samo kurtoazna konstatacija uz tvrdnju da „kolona ne bi bila bombardovana da u njoj nije bilo i vojnih vozila i

Braćo i sestre, molim vas stanite… Okrenite se i zajedno sa mnom krenite nazad prema Kninu… Ja ću pred vama… Nikada do sada Ratko vas nije izdao… Neće ni noćas… Neću… Kunem vam se grobom svoje kćerke, reče general Mladić i pusti suzu. 5. avgust 1995. Ratko Mladić večeras sjede u „puha“ i ode prema Petrovcu… Dvadesetak kilometara dalje prema Ključu, u mjestu Kapljuh, sustiže čelo izbjegličke kolone… Staje… Pune mu oči suza. – Braćo i sestre, molim vas stanite… Okrenite se i zajedno sa mnom krenite nazad prema Kninu… Ja ću pred vama… Nikada do sada Ratko vas nije izdao… Neće ni noćas… Neću… Kunem vam se grobom svoje

Mladić cijelu noć slao telegrame u Beograd i pozivao u pomoć… Određivao je i rokove do kada mu iz Beograda treba odnosno moraju, da stignu odgovori. Međutim odgovora ni od kuda. Ni od koga! Nijednu povratnu informaciju nije dobio 5. avgust 1995. Ratko Mladić je sa Oštrelja cijelu noć slao telegrame u Beograd i pozivao u pomoć… Zvao je neke tri jedinice da hitno dođu i da se priključe borcima koji brane Krajinu… Mislio je tu i na povrat izgubljene teritorije i na Knin, ali i na mjesta u zapadnom dijelu Bosanske krajine, koja su već bila okupirana… Određivao je i rokove do kada mu iz Beograda treba odnosno moraju

Negdje oko 20 časova iz prostorije u kojoj su vođeni razgovori, ljut kao malo kada prije, izlazi Mladić. Kasnije sam saznao da je sa Karadžićem imao svađu i to na nož. Navodno mu je Mladić rekao, i to pred svima, kako je on prodao Krajinu tom i tom čovjeku na tom i tom mjestu te za toliko i toliko para 1. avgust 1995. U Resanovcima, šesnaest kilometara daleko od Bosanskog Grahova prema Drvaru, bile su jedinice Istočnobosanskog korpusa pod komandom Vinka Pandurevića. Na njihovom lijevom krilu nalazili su se borci Devete grahovske brigade… Na Kamenici, ponad Drvara, nalazio se štab Treće petrovačke brigade, a dalje prema Martin Brodu i Bihaću

Pred zgradu Skupštine opštine Drvar dolaze Radovan Karadžić, Milan Martić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Manojlo Milovanović, Milan Babić, Mile Mrkšić… Ratka Mladića među njima nije bilo 31. jul 1995. General Ratko Mladić stigao na Oštrelj. Kažu mi da ostaje malo duže. Pokušavam da dogovorim intervju… Pomoćnik komandanta Drugog krajiškog korpusa za moral Marko Galić mi kaže da je šef ljut i da mu za živu glavu ne prilazim. Ne daj bože da sam ga pitao zašto je ljut, a kamoli zbog čega neće da me primi… Kad malo potom, eto ti kurira… Zove me baš general Mladić… Neko mu je rekao kako treba da razgovaram sa njim. Oblačim se i

Odbrana generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića neće odustati od dokazivanja istine i zahtjeva za obnovu postupka u slučaju „Tuzlanska kapija“, rekao je Srni šef tima odbrane Milorad Ivošević. „Zahtjevi odbrane ne umanjuju tragediju koja se dogodila u Tuzli, već imaju osnovni cilj da roditeljima, porodicama i prijateljima unesrećenih pokažu šta je pravi uzrok smrti njihove djece“, rekao je Ivošević. On je upitao zašto Sud BiH bježi od istine i ne prihvati prijedlog odbrane za obnovu postupka, te utvrdi da li su tačni ili ne novi materijalni dokazi i činjenice do kojih je došla odbrana u ovom slučaju. Ivošević je rekao da očekuje da će Ustavni sud BiH prihvatiti ranije