Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica u saradnji sa Udruženjem „Tuzlaka“ iz Bijeljine objaviće naredne godine publikaciju o stradanju Srba u Tuzli u 20. vijeku sa posebnim akcentom na stradanje u „Tuzlanskoj koloni“, rekao je Srni direktor ovog Centra Milorad Kojić. „Stradanje u `Tuzlanskoj koloni` obilježilo je početak sukoba na ovi prostorima i početak protjerivanja Srba iz takozvane `multietničke Tuzle` i ova publikacija se temelji isključivo na činjenicama, a nikako na manipulacijama“, naveo je Kojić. Prema njegovim riječima, publikacija o stradanju Tuzlaka u 20. vijeku biće osnova za snimanje dokumentarnog filma. Kojić je rekao da bi recenzent ove publikacije trebao biti glavni istoričar izraelskog Instituta

U Velikom Palančištu kod Prijedora danas je obilježena 75. godišnjica pokolja u tom selu, gdje su ustaše za samo jednu noć na zvjerski način ubile 342 stanovnika srpske nacionalnosti, među kojima 226 djece. U noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine, grupa ustaša, pripadnika Druge ustaške satnije Osme ustaške bojne, predvođena poručnikom Batinićem, izvršila je pokolj nad mještanima Velikog Palančišta. Preživjeli mještanin Mićo Banović kaže da je sa nepunih 10 godina bio u grupi koja je noću uspjela pobjeći, jer ih je čuvao samo jedan ustaša, i da se sjeća da su danima nakon pokolja svinje i psi raznosili dijelove tijela koja nisu bila zakopana nego samo prekrivena granama.

„Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje.“ Nekako, na današnji dan, uvek razmišljam o onima koji su svoje mlade živote položili 1990-ih godina. Mladići, koji su odrastajući u jednom antisrpskom sistemu – socijalizmu, bez ikakve duhovne vertikale, od klinaca „džinsa, rokenrola i koka-kole“, postajali takvi heroji, da možemo da kažemo, da su u rangu junaka sa Kajmakčalana, Cera, Kolubare, Mojkovca. Da bi odbranili srpsku nejač koja je po ko zna koji put u 20. veku doživela strašna stradanja, za sobom su ostavljali svoje mladalačke snove, želje i nadanja. Za nas u Srbiji, ratovi devedesetih godina prošlog veka dobili su etikete „izrežiranih sukoba“, „rata

Beograd – Za vreme rata moj stariji sin je poginuo, a mlađi, koji je sa mnom bio mučen i zarobljen, nikad nije preboleo traume, ubio se 19 godina posle torture, rekla Slobodanka Mladić. Žene, žrtve rata iz Republike Srpske, vezivane su kosom za tenkove i vučene po putu, zabadani su im ekseri po telu i ostavljane su da vise na drvenim ogradama… Jedna od žena koje su preživele torturu i silovanje je i Slobodanka Mladić, rođaka generala optuženog za ratne zločine Ratka Mladića. „Zarobljena sam u Sarajevu 18. maja 1992, sa svojim mlađim sinom, koji je tada imao 15 godina. Maltretirali su nas svakog dana. Bili smo zatvoreni, spavali smo

Predsjednik Udruženja silovanih žena i žena žrtava Srpske Božica Živković Rajilić rekla je danas u Beogradu da su članice Udruženja odlučile da tuže zločince koji su ih zlostavljali. Ona je rekla da Tužilaštvo BiH, koje je neustavna kategorija nametnuta od visokog predstavnika, ne radi ništa. „Kada Srbin pretuče nenaoružanog Bošnjaka, u logoru, za takvo djelo dobije 15 do 30 godina. Kada Bošnjak ubije, zakolje, kopa oči, siluje majku, ćerku, ubije dijete, on za takve zločine dobije tri godine. Kakve su te kazne u tom sudu?“, rekla je Rajilićeva na konferenciji za novinare u pres centru Udruženja novinara Srbije u Beogradu. Ona je navela da se mir i budućnost mogu graditi

Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju odavno je trebalo da bude zatvoren, jer je dokazao svoju pristrasnost, izjavio je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov. „Tribunal za bivšu Jugoslaviju i dalje radi, iako je odavno trebalo da se zatvori… On je dokazao svoju pristrasnost i jednostranost. Tamo je nekih 80 odsto slučajeva, po mom mišljenju, započeto protiv Srba. Slučajevi koji su pokrenuti protiv drugih nacionalnosti često su propadali“, rekao je Lavrov govoreći na Svetskom forumu mladih i studenata u Sočiju. Kao primer on je naveo aktuelnog premijera Kosova Ramuša Haradinaja. „On je bio ratni zločinac, ali je pušten. Svi pozvani svedoci su ili nestali ili su odbijali da svedoče“, objasnio je Lavrov. Izvor: SPUTNjIK Vezane vijesti: Lavrov o Kosovu: Neprihvatljivo politizovati Unesko

Svi sudovi su utvrdili da su počinjeni masovni ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj, BiH, kao i na Kosovu i Metohiji, ali nijedan od srpskih zlotvora nije osuđen. Međunarodni sud u Hagu za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše SFRJ je konstatovao u svim presudama gdje je suđeno hrvatskim, albanskim i muslimanskim gospodarima rata da su zločini postojali, ali je donosio oslobađajuće presude uz obrazloženje da nema dokaza da su optuženi odgovorni za te zločine. Nekadašnji srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kaže za “Blic” da takve presude izaziva ozbiljnu sumnju da su aršini Haškog suda bili jednaki za sve strane u sukobu. Doajen srpske advokature Branislav Tapušković, koji je bio uključen