1991. godina I u ovoj godini dogodilo se puno toga što je malo koga moglo ostaviti ravnodušnim. Prije svih one koji su vjerovali, a u to bili i ubijeđeni, da Jugoslavije nikad neće nestati. U Banjaluci organizovano dočekana Pravoslavna nova godina… Slovenija i Hrvatska dogovorile se oko odbrane i bezbjednosti… Franjo Tuđman i Alija Izetbegović razgovarali o saradnji Hrvatske i BiH… U Beogradu razgovarali Slobodan Milošević i Alija Izetbegović… U Karađorđevu razgovarali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman… Sobranje Makedonije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti… U Hrvatskoj suspendovan Ustav Jugoslavije… Savez komunista BiH više ne postoji… Muslimani osnivaju Patriotsku ligu… Jugoslavija formalno ostala bez šefa države… U Hrvatskoj referendum za otcjepljenje od

U Zagrebu će verovatno reći da nisu znali imena pilota i svih onih koji su organizovali i naredili tu akciju i da im je zbog toga trebalo 26 godina istrage Dugo nisam verovao da su avioni jugoslovenskog RV i PVO zaista bombardovali Banske dvore u Zagrebu u oktobru 1991. godine. Naime, tadašnji vojni izaslanik Velike Britanije u Beogradu na jednom koktelu uveravao me je da je hrvatska strana inscenirala bombardovanje zarad propagandno-psihološkog efekta. Britanski pukovnik je tvrdio da se na osnovu fotografija objavljenih u hrvatskim medijima može zaključiti da su oštećenja nastala od eksplozije podmetnute iznutra. Budući da je on bio inženjerac, teško je bilo ne poverovati mu, posebno zbog

16. decembar 1990 Tri godine nisam bio u Velikoj Kladuši. Nije mi bilo nimalo prijatno opet doći u ovaj grad… Strahovao sam da ljudi još pamte one moje tekstove u kojima sam ponekad i „pljuvao“ po Fikretu Abdiću, uoči njegovog hapšenja i odlaska u bihaćki zatvor poslije afere „Agrokomerc“ koja je potresala cijelu Jugoslaviju. Ali, mom strahu zaista nije bilo mjesta… Sead, Mujo, Fiko, Hajro, Mićko, Demir, Hase, Ćiro… dakle svi koje sam se poznavao i sa kojima sam i ranije drugovao prilaze mi. Grlimo se i ljubimo… Na onoj poljani, dolje pored „Grupeksa“, okupilo se oko stotinu hiljada ljudi. Nešto slično kao i u Srbu… Na bini njih dvojica

Sa vozačem autobusa izlazim i idem pješke nekoliko stotina metara naprijed. Kad ono tamo nekakvi ljudi sa tandžarama o ramenu. Neobrijani, nenaspavani… Malo i „tuknu“… Porušili balvane preko ceste i kontrolišu svakog ko prolazi… 17. avgust 1990. Sunce upeklo… Nebo gori… A ja krenuo u Knin. Na zadatak, naravno. Kod kafane „Dva bora“, odmah kad niz Derala siđeš prema Strmici, zastoj saobraćaja. Kontam udes, ali… Sa Ilijom, vozačem autobusa, rodom sa Stožišta kod Bosanskog Grahova, izlazim i idem pješke nekoliko stotina metara naprijed. Kad ono tamo nekakvi ljudi sa tandžarama o ramenu. Neobrijani, nenaspavani… Malo i „tuknu“… Porušili balvane preko ceste i kontrolišu svakog ko prolazi… Čujem da su mještani,

Reakcije na podnošenje krivičnih prijava zbog bombardovanja Banskih dvora u Zagrebu pre 26 godina. General Bajić: Napad nije naredio niko iz Beograda, ja sam doneo odluku Krivična prijava protiv mojih kolega i mene u stvari je pokušaj zvaničnog Zagreba da skrene pažnju sa neugodne haške presude, prema kojoj su Franjo Tuđman i Hrvatska vojska u BiH počinili agresiju, kaže za „Novosti“ general avijacije u penziji Ljubomir Bajić.  Protiv njega i još petorice oficira JNA hrvatska policija nedavno je podnela krivične prijave zbog bombardovanja Banskih dvora u Zagrebu pre 26 godina. Na pitanje da li je uplašen zbog najavljenog zahteva Zagreba za izručenje, Bajić odgovara „da se ustaša nikada nije plašio“,

4. juli 1990. Nikada prije u Titovom Drvaru nije bilo više plavaca i kojekakvih sumnjivih tipova. Specijalci MUP-a BiH, uglavnom iz Cazina i Velike Kladuše, a u manjem broju iz Bihaća, slili se u grad heroj. Grad sa imenom Tita. Kako bi u njemu obezbjeđivali red i mir. Jer, iako na vrijeme zakazan, promotivni, odnosno osnivački skup Srpske demokratske stranke BiH, kako je tada nazvan, bio je zabranjen… Međutim, skup je ipak održan. U sportskom centru „Drugo zasjedanje USAOJ-a“ okupilo se više hiljada ljudi. Stigli su brojni gosti i aktivisti SDS, stranke koja je, već uveliko puštala korijenje i u mnogim drugim mjestima. Došla je i delegacija SDS iz Knina

9. maj 1990 U Drvar danas dolaze Jovan Opačić i Dušan Zelembaba, članovi najužeg rukovodstva Srpske demokratske stranke iz Knina.  Došli su poslije sugestije i na prijedlog Dobrice Ćosića da kninski SDS pređe rijeku Unu. Bila je to uostalom,  i želja nekih viđenijih ljudi ljudi iz Banjaluke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Ključa, Mrkonjića Grada, Glamoča, Bosanskog Petrovca… Bio je to prvi iskorak SDS u BiH. U sali za konferencije Opštinskog komiteta Saveza komunista  Titov Drvar, ispod Titove slike koja, okačena na zid, još nikom nije smetala, uz Opačića i Zelenbabu, sjedi još i Slavko Grahovac, Drvarčanin, uz čije ime se dovode u vezu sve aktivnosti u vezi sa formiranjem SDS-a. Sastanku

Zagreb — Hrvatskoj se može pripisati odgovornost za događaje u logorima u delu BiH, nakon presude haškog tribunala u slučaju Prlić i ostali, kaže advokat Ante Nobilo. On kaže da je o tome već razgovarao sa predstavnicima logoraša, ali da konkretni koraci još nisu preduzeti. Nobilo je gostujući na N1 tv rekao da je sa predstavnicima logoraša načelno dogovorio da će zajedno krenuti u tom pravcu. „Smatram da se Hrvatskoj može pripisti odgovornost za ono što se događalo u logorima, ali je potrebno prethodno opsežno istraživanje međunarodnog prava i ostalih činjenica“, naveo je. Naveo je i da je potrebno pročitati presudu u slučaju Prlić i ostali, koja je, kaže, veoma

Na današnji dan prije 22 godina u Parizu je zvanično potpisan Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski sporazum, čime je okončan građanski rat u BiH. Sporazum su, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, potpisali nekadašnji predsjednici Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman, te Alija Izetbegović iz BiH. U svojstvu svjedoka dokument su u Jelisejskoj palati u Parizu potpisali predsjednici SAD Bil Klinton i Francuske Жak Širak, premijeri Rusije Viktor Černomirdin i Velike Britanije Džon Mejdžor, njemački kancelar Helmut Kol i predsjednik Vlade Španije Felipe Gonzales, koji je bio predstavnik EU. Ovim dokumentom potvrđen je mirovni sporazum postignut 21. novembra u Dejtonu, koji je

Tokom 1990. godine kod nas i u svijetu počela su velika, prije svega politička previranja koja nisu slutila dobru 1990. godina Nešto se veliko kuva. Nema više jugoslovenske zastave. Bivše republike svaka na svoju stranu. Tokom 1990. godine kod nas i u svijetu počela su velika, prije svega politička previranja koja nisu slutila dobru… U Zagrebu je održan prvi Sabor HDZ… Na Maksimiru obračun fudbalera Dinama i Crvene zvezde… U Sarajevu osnovana SDA, a održan je i osnivački skup SDS… U Hrvatskoj petokraka zamijenjena šahovnicom… Sukob Srba i muslimana u Foči… Srpsko nacionalno vijeće na skupu u Srbu proglasilo srpsku autonomiju… U BiH održani višestranački izbori… Slovenija istupila iz Jugoslavije.