arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Posljednji ispraćaj (2)

Nepredviđena događanja ispred kolodvorske zgrade otela su se kontroli. Zaustavi ih zapovjednički glas Hrvatskog policajca. Strogim, kreštavim glasom naredi Ciganima: Stani, prekini! Piše: Nikola Kobac Orkestar umuknu. Tek što se tišina smiri, po protokolu, na red dođoše „sveti oci“. U njihovoj dugodišnjoj službi Bogu i Papi – započeše svoju Prvu misu za žive? Odzvanjaju riječi, nestaju i gube se preko pruge, tamo prema Dvorani Lisinski i naselju Trnje: „Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svijetlost vječna svijetlila im. Putovali u miru! Amen!“ Sa druge strane „svečanog“ platoa, između Prvog i Drugog perona, sa  strane koja je zaklonila „počasnu kompoziciju“, na podu, sa bijelim štapom u ruci, u poderanoj partizanskoj uniformi,

Nikola Kobac

Posljednji ispraćaj

Stigosmo na pretposljednju stanicu! Vrijeme je zaustavljeno. Na svježe asfaltiranom peronu odzvanja bat koraka prošlosti. Uglancane čizme prate uvježbani korak odavno usaglašene Hrvatske politike. Piše: Nikola Kobac Praznina pritiska, putnika malo, prolaznika još manje. Raskoš tek otišlog katoličkog Božića i novogodišnje noći prekriven je mnogim tajnama. Sprovodnik vlakova, držeći pod miškom metalnu tablicu, naslonjen na sjenu peronske rasvjete, iščekuje dolazak kompozicije. Ni malo nije zabrinut. Uobičajen je to postupak za sve dolaske i odlaske. Istina, načuo je da ovaj voz/vlak ima posebnu težinu i dužinu – svečan je. Najavljuje kraj neobičnom događaju. Hodajući pravolinijski naprijed, pa malo nazad čeka čovjek da mu se na vidiku (U)kaže moderna lokomotiva (U)mivena starom

Kosturi „veličanstvene operacije“

Dvadeset godina trebalo je za identifikaciju dijela ratnih žrtava na području Barilovića: Na mjesnom groblju Mali Kozinac, u Mjesnom odboru Kosijersko Selo, sahranjen je Nikola Ležaić, jedna od devet nedavno identifikovanih žrtava Oluje u opštini Barilović. U subotu, 19. decembra, na mjesnom groblju u Malom Kozincu, u Mjesnom odboru Kosijersko Selo u opštini Barilović, Karlovačka županija, sahranjen je Nikola Ležaić, jedna od devet nedavno identifikovanih žrtava Oluje. Ležaić, rođen 08.02.1954., od oca Petra, koji je živio na adresi Donji Skrad 52, okrutno je ubijen kao civil na svom kućnom pragu 4. avgusta 1995., u 41. godini života. Njegovi posmrtni ostaci su nedavno identifikovanih DNK analizom u Zavodu za sudsku medicinu

U Banjaluci obilježena krsna slava RSK

Služenjem bdenija u hramu Svete Trojice, te slavskim obredom, lomljenjem slavskog kolača i kulturno-umjetničkim programom u Banjaluci je večeras obilježena krsna slava nekadašnje Republike Srpske Krajine Nikoljdan. Nekadašnji poslanik u Skupštini Republike Srpske Krajine Krsto Žarković rekao je da je osnovna poruka da nevladin sektor koji se bavi pitanjima u vezi sa Republikom Srpskom Krajinom treba da se zajedno okupi da bi pomogli u rješavanju problema Srba protjeranih iz Hrvatske. „Krsnu slavu smo posljednji put obilježili 2001. godine, ali smo imali određenih problema sa nepriznavanjem od struktura vlasti, zbog čega se ovaj dan obilježavao na jedan lični i tih način. Nakon toga došlo je do jedne drskosti, ali smo uspjeli

Teže probiti ćutanje nego koridor

Na Dugoj Njivi u Modriči, svake godine se obeležava godišnjica proboja „koridora života“. Tu vojnu operaciju kojom je 28. juna 1992. ponovo uspostavljena kopneno-vazdušna veza sa Srbijom, provele su jedinice Vojske RS i Srpske vojske Krajine (SVK). Jedan od učesnika, general u penziji Mile Novaković, nekadašnji komandant SVK, u intervjuu za „Vesti“ podseća na doprinos Srba iz Krajine toj blistavoj pobedi nad znatno brojnijim snagama hrvatsko-muslimanske koalicije kada su oslobođeni Derventa, Modriča, Odžak i Brod. Ovaj intervju je rađen juna 2012. nakon obeležavanja 20 godišnjice proboja „koridora života“. Ko je pokrenuo inicijativu za proboj koridora prema Srbiji? – Milan Martić, tadašnji ministar unutrašnjih poslova RSK. General Ratko Mladić pristao je

O beskrajino tugo

Evo će proći i četvrti mjesec kako sam bila tamo, a napisala nisam nijednu jedinu rečenicu o tome o čemu tako dugo ćutim i što pred kraj mog životu živu hoće da me pojede. Moje rodno selo Kordunski Ljeskovac, ne postoji od prvog dana avgusta 1995. Nema Kordunskog Ljeskovca ni na jednoj geografskoj karti. Gdje je moje selo? Živjeli su u njemu Ćaćići, Devići, Gojići, Dakići, Smiljanići, Kovačevići, Klarići… Godine 1857. Kordunski Ljeskovac je imao 1.514 stanovnika. U Slunju sam 2008. podigla svoju domovnicu. S hrvatskom putovnicom sam lakše mogla otići u Ameriku da vidim teško bolesnog sina. Nakon podataka gdje i kada sam rođena, slijedi ono s prebivalištem (država,

Nikola Kobac: Besjeda prijateljima o mojoj knjizi

Dobro veče Krajišnici, dobro veče dragi prijatelji, dobro veče Banja Luko! Hvala vam što dođoste i  ovo moje književno veče uljepšaste. Svima hvala, posebno hvala Tebi profesore Svetozare Livada i Tebi profesorice Dragice Španović – Livada, prvo za napisani Predgovor moje i naše knjige, a onda za riječi ohrabrenja – „piši kada te je Bog podario“. Našli ste snage da u godinama koje nosite i sa teretom kojim se borite – budete među nama. Da sa nama podijelite radost rođenja još jednog, i najboljeg svjedoka i druga svih vremena – knjige. Knjiga (H)ISTORIJA OSUŠENE ZBILjE ili TRAJANjE JEDNOG NESTAJANjA ne bi svjetlost mraka ili tamu dana ugledala i među vas

Knjiga „(H)istorija osušene zbilje“ predstavljena u Banjaluci

Knjiga autora Nikole Kopca „(H)istorija osušene zbilje“ , predstavljena je sinoć u Banskom Dvoru u Banjaluci. Organizator promocije i izdavač knjige je Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke. Nikola Kobac u knjizi govori o svom zavičaju Trepči, srpskim stradanjima na Kordunu, svojim nastojanjima da se izbori za istinu i pravdu. Knjiga je spoj proze, lirike i istoriografskih zapisa i govori o ponavljanju paklenog progona i pogroma u osmišljenom programu smrti namijenjenog Srbima iz Hrvatske. U knjizi je opisana nova forma tragedije krajiških Srba, kao nasljedna sudbina prošlih vremena. Tematsko srce knjige je novo iskušenje Srba iz Hrvatske u staroj strategiji „noža i križa“.  U centru „priče“ je Kopčevo rodno selo Trepča,

Banja Luka: Promocija knjige Nikole Kobca “(H)istorija osušene zbilje“

Promocija će se održati u Banskom Dvoru u ponedjeljak 07. decembra 2015. sa početkom u 19 časova. Knjiga „(H)istorija osušene zbilje“ autora Nikole Kobca, u izdanju Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke, govori o ponavljanju paklenog progona i pogroma u osmišljenom programu smrti namijenjenog Srbima iz Hrvatske. U knjizi je opisana nova forma tragedije krajiških Srba, kao nasljedna sudbina prošlih vremena. Tematsko srce knjige je novo iskušenje Srba iz Hrvatske u staroj strategiji „noža i križa“.  U centru „priče“ je Kopčevo rodno selo Trepča, „raslo, stasalo i ubijeno na pragu Zagreba“. „Nikola Kobac je okovan krajem koga više nema. Iako živi posvuda i svagdje može saviti gnijezdo – gnijezdo rođenja ne

nikola-kobac.jpg

Pismo – posljednjim listovima gore naše

Piše: Nikola Kobac Ne ljutite se što latinicom pišem. Vjerujte, znam ja ćirilicu, čitati, pisati. To Vam sada nisam namjerio dokazivati. Želim prije svega, da ovo Pismo čitaju zemljaci, poznanici i dojučerašnji prijatelji, koji  ne umiju  srpskim slovima opštiti. Podsjećam sve Vas i svakog pojedinačno da je ovo „terorističko“ pismo „umni proizvod“ Vašeg komšije i našeg reformatora Save Mrkalja (1783 – 1833.) koji bi trebao biti uvršten među sto najumnijih, do danas rođenih Srba. Preteča je Vuka Stefanovića Karadžića. Sava se rodi uman nadomak Zagreba, a dušu ispusti duševno poremećen u Beču. U onoj nekadašnjoj Evropskoj zajednici (EU) koja se tada zvala Austrougarska carevina (AU). Carevina koja je tada donosila

U Srbiju stiže Krajina (4)

Piše: Prim. dr Dragica Lukić Golobradi dečaci zagledaju me oduševljeno. Svi bi da imaju takvu jaknu, da je nose u školu, na fakultet. A tek amblem! Nije ova jakna da se takva nosi, deco, može se prefarbati pa je onda nosite, kažem. Zašto se stidite amblema i jakne, pitaju me. Zašto se stidite srpstva, reče mi neko od njih. Čuvajte tu jaknu, ona je istorija, dobacuje neko od odraslih. Opet me guši, stežu me grudi. Koliko brige, suza, truda treba majci da odhrani vojnika, a onda ga država uzme, uzme zauvek. Bar da ima vajde od toga! A ne ovako. Ovako je moglo i bez ovoga. Možda će ovi dečaci,

nikola-kobac.jpg

SOMBOR – TRADICIJA TRAJANjA

Piše Nikola Kobac Kultura sjećanja živi. Ona me odvede do Sombora. Po danu u kojem su se kišni oblaci sa suncem tokom čitavog puta nadmetali. Kilometri i daljine ostaše iza mene. K’o prosuta mjesečina tamo negdje ispod Petrove Gore jula mjeseca 1995. godine Ništa mi tog dana, 16. oktobra 2015. ne bi teško. Žurio sam da naslijeđena sjećanja predam potomcima njihovih davno raseljenih predaka… Ravne vojvođanske (sremske i bačke) ceste iz daleka izgledaju „kaj špaga“ čiji je jedan kraj  zavezana za drugi kraj svijeta. I kad si siguran da „nigdje kraja nije“ odjednom, u pravilu prije svakoga naseljenog mjesta pod uglom od 90 stepeni „špaga“ savije – promjeni pravac i

Nikola Kobac

TUĐI IZBORI U MOJOJ DOMOVINI

Piše: Nikola Kobac Za koji dan će Hrvatska birati. Saborske zastupnike, ovi hrvatsku vladu, hrvatska vlada hrvatsku politiku, hrvatska politika potvrditi hrvatske prijatelje, hrvatski prijatelji će izabrati hrvatske neprijatelje… i tako redom, od kako postoji Hrvatska koja smije i može glasati, birati i radovati se. Mnogo godina prije, dok je Car birao demokratija je ćutala. Danas je drugačije: Dok narod (demos) bira Predsjednik odlučuje. Dok je Austrougarska gospodarila, mobilisala i uslove života u Hrvatskoj određivala, Hrvatska je bila velika samo onda kada je trebala na strani Carevine ratovati. Danas je velika onoliko koliko uspješno veliča „blistavu“ pobjedu i protjerivanje svojih građana srpske nacionalnosti te 1995. godine. Istina je da je to

Nikola Kobac

Promocija knjige Nikole Kobca “(H)istorija osušene zbilje“ na Sajmu knjiga u Beogradu

U izdanju Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke, objavljena je knjiga „(H)istorija osušene zbilje“ autora Nikole Kobca, koja govori o ponavljanju paklenog progona i pogroma u osmišljenom programu smrti namijenjenog Srbima iz Hrvatske. U knjizi je opisana nova forma tragedije krajiških Srba, kao nasljedna sudbina prošlih vremena. Tematsko srce knjige je novo iskušenje Srba iz Hrvatske u staroj strategiji „noža i križa“.  U centru „priče“ je Kopčevo rodno selo Trepča, „raslo, stasalo i ubijeno na pragu Zagreba“. „Nikola Kobac je okovan krajem koga više nema. Iako živi posvuda i svagdje može saviti gnijezdo – gnijezdo rođenja ne izlazi mu iz duše i pameti“, rekao je Prof. dr Svetozar Livada. Udruženje građana

Gordana_Trbojevic_Tetchner.jpg

Gdje god krenula, Kordunu se vratila

Svakog 6. maja dođem na Veljun, položim cvijeće i zapalim svijeće za dedu i pradedu, kaže Gordana Trbojević Tetchner Gordana Trbojević Tetchner Nema te zapreke koja bi spriječila rođenu Beograđanku Gordanu Trbojević Tetchner (1963.), koja živi u Strasbourgu, da nekoliko puta godišnje ne dođe u očev zavičaj, na Kordun, u Lapovac, selo do Veljuna, pa da ljeto i godišnji odmor sa suprugom Ericom ne provede uz obale Korane. Iako put nije ni jednostavan ni jeftin, hiljadu kilometara u jednom smjeru nije je spriječilo da na mjestu stare bakine i očeve kuće ne napravi novu. Na kućištu veličine oko 3500 kvadrata još je jedna, tetkina, kuća ali je potpuno devastirana nakon Oluje.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.