Zagrebački režiser Nenad Puhovski rekao je da slučaj Tanje Duić koja je kao supruga upravnika logora “Lora” Tomislava Duića učestvovala u mučenjima logoraša, a sada dobija nagradu Društva hrvatskih književnika, pokazuje da nije jedina i najveća odgovornost na izvršiocima zločina, nego na političkim elitama. “Duić, koji je bio upravnik logora i sada je konačno u zatvoru devedesetih je bio među posljednjim evakuisanim iz Vukovara. Država, dakle, stavlja takvu osobu za upravnika logora, jer zna i mora da zna šta će taj čovjek raditi tamo. Umjesto da ga pošalje na rehabilitaciju na neku farmu pilića, ona mu daje mogućnost da u logoru sa srpskim, crnogorskim i `bosanskim` zarobljenicima radi šta hoće”,

Svedočenje supruge i sina pilota Mićića, zatočenika “Lore”, koga je zlostavljala Tanja Belobrajdić. Supruga Slađana: Kada su ga razmenili, jedva sam ga prepoznala. Sin Dušan: Жeleo sam da se suočim sa očevim krvnicima DA Tanju Belobrajdić Društvo hrvatskih književnika “Slavić”, nedavno nije nagradilo za roman “Crni kaput”, njeno prvo spisateljsko ostvarenje, moguće je da bi njena stvarna uloga u tragediji Srba, zatočenika splitske “Lore”, ostala zatočena u tami istine o srpskom stradanju u ovom zloglasnom kazamatu. Nagrada koja joj je dodeljena za “najbolji prvenac u protekloj godini”, međutim, otvorila je nikad nezarasle rane i sećanja. Pokrenula priču o stvarnoj roli spisateljice s početka 90-ih. Mučiteljice koja u romanu svoju monstruoznu

Splitski studenti protive se postavljanju spomenika 72. bojni Vojne policije i ističu da se žrtve logora “Lora” ne smiju zaboraviti. Studenti poručuju da bi spomenik sa natpisom “Pod ovim znakom smo pobijedili” predstavljao istorijski falsifikat i neviđenu uvredu, te da bi ponovo traumatizovao preživjele iz takozvanog Vojnoistražnog centra “Lora”. “Pripadnici 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske Tomislav Duić, komandant Vojnog zatvora `Lora`, zatim, Tonči Vrkić, Anđelko Botić, Emilijo Bungur i Ante Gudić, te Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić osuđeni su u sudskom predmetu `Lora 1`”, podsjećaju splitski studenti. Sud je na osnovu dokaza utvrdio da su oni u periodu od marta do septembra 1992. godine u takozvanom Vojnoistražnom

U medijima se u posljednje vrijeme podigla prašina oko romana “Crni kaput” autorke i bivše supruge upravnika splitskog logora “Lora” Tanje Belobrajdić Duić, u kom su opisani navodni zločini Srba nad Hrvatima u Vukovaru ’90-ih godina. Ovaj roman u Hrvatskoj je dobio čak i nekoliko književnih nagrada. Preživjeli srpski logoraši iz splitske “Lore”, međutim, tvrde da je Belobrajdićeva u svom romanu u stvari opisala mučenja, u kojima je lično učestvovala sa svojim bivšim mužem. Jedan od preživjelih, danas predsjednik Udruženja logoraša Hercegovine, Vukan Kovač, za našu televiziju svjedoči o stravičnim torturama, kojima je bio podvrgnut od strane Belobrajdićeve. Zvuk njenih čizama kako koračaju kroz logorski hodnik, kaže, još mu odzvanjaju

Ispovesti Srba koje je mučila hrvatska književnica u Lori – Visio sam okačen lisicama. Tukla me je po bubrezima dok se ne onesvestim. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC, mokrio sam krv od njenih batina – samo je deo svedočenja jednog od Srba koji su tokom 90-ih godina bili zatočeni u splitskom logoru u nekadašnjoj vojnoj luci Lora”, a koja se odnose na Tanju Duić Belobrajdić, tadašnju suprugu zapovednika logora Tome Duića. Nekadašnja mučiteljica iz Lore” danas, međutim, prima nagradu Društva hrvatskih književnika za najbolji roman prvenac u kojem do detalja opisuje iživljavanje nad zarobljenicima, uz male izmene – mučitelji u knjizi su Srbi, žrtve

Jadranka Đorđević, ćerka oficira JNA koji je tokom rata bio na službi u jednoj šibenskoj kasarni, reagovala je na neke od izjava hrvatskog vojnika Borisa Orbanića koji u stanu na Baldekinu brine o svom sinu u komi. Ona je živjela u tom stanu prije Orbanića, ali ne traži povrat imovine jer je stan oduvijek bio u vlasništvu vojske. No, kaže, zasmetala joj je Orbanićeva izjava da su dobrovoljno predali ključeve.  Upravo suprotno, Jadranka Đorđević smatra da je zajedno sa sestrom i roditeljima krajem 1991. godine jednostavno istjerana iz Šibenika i ovako opisuje tu napetu atmosferu u gradu na samom početku rata. – Te 1991. godine tenzije su jako porasle. Moj