U Biljanima Gornjima, selu s možda najljepšim vidikovcem u Dalmaciji, s kojega se vide čudesne prirodne ljepote, živi tek malo ostarjelih stanovnika U prorijeđenom i zapuštenom, gotovo zaboravljenom selu Biljani Gornji u zadarskom zaleđu, u pretprošlom vijeku, tačnije 1857. godine, živjelo je 300 stanovnika. Sto pedeset godina kasnije, 1991. godine, selo je brojalo 1.056 mještana, deset godina kasnije broj stanovnika smanjen je na jedva pedeset. Danas tek 150 vremešnih povratnika vodi tešku borbu za puko preživljavanje, jedva spajajući kraj s krajem i dan za danom. Kamo god da se okrenete po blagoj uzvisini gdje je selo smješteno, na sve strane puca fascinantan pogled koji se ne zaboravlja. S jedne strane su

General major nekadašnje JNA Borislav Đukić izjasnio se danas pred Županijskim sudom u Splitu da nije kriv za rušenje brane Peruća 1993. godine. Optužnica tereti Đukića da je kao komandant 221. motorizovane brigade 9. kninskog korpusa izdao komandu o rušenju brane sa 30 tona eksploziva. Prema navodima optužnice, Đukić je dobio naredbu od generala Ratka Mladića, tadašnjeg komandanta 9. kninskog korpusa JNA i komandanta Srpske vojske Krajine generala Mileta Novakovića. General Đukić je odbio ponuđenog prevodioca hrvatskog jezika, rekavši da mu ne treba jer je u školi učio srpski, javljaju hrvatski mediji. Tužilaštvo je predložilo ispitivanje ukupno 28 svjedoka, mahom srpskih i hrvatskih vojnika i zaposlenih u bezbjednosnim službama, a

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos Srbima ubijenim na današnji dan 1992. godine u napadu hrvatske vojske na Miljevačkom platou kod Drniša. Predsjednik Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” Dragana Đukić izjavila je Srni da je napad hrvatske vojske na Miljevački plato bio prvi veći napad na Republiku Srpsku Krajinu nakon što je UNPROFOR preuzeo ulogu zaštitnih snaga na tom području. Tužni epilog tog mučkog napada je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. “Umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, hrvatske vlasti su pod prijetnjom smrću natjerale srpske zarobljenike da tijela bace u jamu koja je bila deponija”, navela je Đukićeva.

Na današnji dan navršavaju se 24 godine od hrvatskog masakra 40 srpskih teritorijalaca na Miljevačkom platou, zločina koji su počinioci snimali kamerom i snimak iznajmljivali u video-klubovima širom Evrope, a za koji do danas niko nije kažnjen. Tim povodom u Crkvi svetog Marka na Tašmajdanu danas će biti služen parastos ubijenim Srbima. Napad hrvatske vojske na Miljevački plato kod Drniša 21. juna 1992. godine bio je prvi veći napad na Republiku Srpsku Krajinu nakon što je UNPROFOR preuzeo ulogu zaštitnih snaga na tom području, saopšteno je iz Dokumentaciono informacionog centra “Veritas”. Hrvatska strana tim je napadom preuzela kontrolu nad sedam sela i prostorom od 108 kvadratnih kilometara i nikada se

Dvadesetprvog juna 1992. godine Hrvatska vojska je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša, u kojem je  preuzela kontrolu nad prostorom od 108 kvadratnih kilometara i 7 sela. Bio je to prvi veći napad vojnih snaga Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu, nakon što je UNPROFOR preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK. Vijeće bezbjednosti UN-a 30. juna iste godine donosi Rezoluciju 762 koja osuđuje akciju i traži povlačenje hrvatskih snaga na početne položaje, što Hrvatska odbija. Tužan epilog tog mučkog napada je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. I umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, hrvatske vlasti naređuju srpskim zarobljenicima,

Porodice žrtava zatražile su da organi Hrvatske pokrenu procese protiv odgovornih za zločinačke akcije Hrvatske vojske na zaštićeno područje UN u selu Miljevci u okolini Drniša 21. juna 1992. godine, kada je ubijeno i izmasakrirano 40 teritorijalaca tadašnje Republike Srpske Krajine. Istina o tim akcijama ne smije da se krije, saopšteno je Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije. Taj zločin Hrvatske vojske nakon uspostavljenog primirja i dolaska mirovnih snaga UN bio je najava etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske, koje se konačno dogodilo u poznatim akcijama “Maslenica”, “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja”, navodi se u saopštenju. Za počinjene zločine nad Srbima u ovim akcijama

Podgorica – Udruženje boraca ratova od 1990. godine Crne Gore (UBR) zatražilo je od specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića da ih pismeno obavesti o rezultatima saradnje Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore (VDTCG) i Državnog odvetništva Republike Hrvatske (DORH) dokle se stiglo na procesuiranju velikog ratnog zločina označenog kao „Lora 3”. Crnogorski borci su ovaj zahtev uputili povodom 24. godine od ratnog zločina nad 14 pripadnika JNA iz nikšićko­šavničke grupe, koji su počinili pripadnici Vojne policije Hrvatske u Vojnoistražnom centru „Lora”, Split, i pripadnici hrvatskih oružanih formacija u Duvnu i Hercegovini u aprilu i maju 1992. godine. Kako je rekao za naše novine direktor UBR Radan Nikolić, ta organizacija je Katnića

Nedavno  je  jedan regionalni hrvatski medij objavio vest da je kapetan bojnog broda Pavle Pantić (77) – uprkos  mogućnosti da sporazumom s hrvatskim tužilaštvom postigne dogovor kojim bi dobio kaznu ispod pet godina zatvora i mogućnost da je služi u Republici Srbiji – odbio priznati krivicu za ratni zločin. Iako se radi o Srbinu i državljaninu Srbije i pripadniku JNA i JA, nisam primetio da je bilo koji srpski medij prenio ovu informaciju. Ko je Pavle Pantić? Pavlu Pantiću se, sa još 31 pripadnikom JNA, pred Županijskim sudom u Splitu sudilo prvi put 1994. prema optužnici koja im na teret stavlja smrt pet i ranjavanje 20 civila i pričinjavanje štete

Udruženje boraca ratova od 1990. predalo Specijalnom tužiocu dokaze o zločinima nad vojnicima JNA. Traže izuzeće zamenice tužioca Lidije Vukčević zbog “Lore 3” POVODOM 24. godine od ratnog zločina nad 14 pripadnika JNA iz nikšićko-šavničke grupe, koji su počinili pripadnici Vojne policije Hrvatske u Vojno-istražnom centru “Lora”, kod Splita, i pripadnici hrvatskih oružanih formacija u Duvnu i Hercegovini, u aprilu i maju 1992, Udruženje boraca ratova od 1990. Crne Gore obratilo se glavnom specijalnom državnom tužiocu, Milivoju Katniću. Od njega zahtevaju informaciju o rezultatima saradnje Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore i Državnog odvjetništva Hrvatske u procesuiranju ovog ratnog zločina, pod oznakom “Lora 3”. – Pre deset godina Vrhovni državni tužilac

Zagrebački režiser Nenad Puhovski rekao je da slučaj Tanje Duić koja je kao supruga upravnika logora “Lora” Tomislava Duića učestvovala u mučenjima logoraša, a sada dobija nagradu Društva hrvatskih književnika, pokazuje da nije jedina i najveća odgovornost na izvršiocima zločina, nego na političkim elitama. “Duić, koji je bio upravnik logora i sada je konačno u zatvoru devedesetih je bio među posljednjim evakuisanim iz Vukovara. Država, dakle, stavlja takvu osobu za upravnika logora, jer zna i mora da zna šta će taj čovjek raditi tamo. Umjesto da ga pošalje na rehabilitaciju na neku farmu pilića, ona mu daje mogućnost da u logoru sa srpskim, crnogorskim i `bosanskim` zarobljenicima radi šta hoće”,

Svedočenje supruge i sina pilota Mićića, zatočenika “Lore”, koga je zlostavljala Tanja Belobrajdić. Supruga Slađana: Kada su ga razmenili, jedva sam ga prepoznala. Sin Dušan: Želeo sam da se suočim sa očevim krvnicima DA Tanju Belobrajdić Društvo hrvatskih književnika “Slavić”, nedavno nije nagradilo za roman “Crni kaput”, njeno prvo spisateljsko ostvarenje, moguće je da bi njena stvarna uloga u tragediji Srba, zatočenika splitske “Lore”, ostala zatočena u tami istine o srpskom stradanju u ovom zloglasnom kazamatu. Nagrada koja joj je dodeljena za “najbolji prvenac u protekloj godini”, međutim, otvorila je nikad nezarasle rane i sećanja. Pokrenula priču o stvarnoj roli spisateljice s početka 90-ih. Mučiteljice koja u romanu svoju monstruoznu