
Sandra Blagić: I ove godine, Bogu hvala u Donju Gradinu
Nema potomaka, nema sveštenstva, nema političara. Biće i oni, samo u subotu! Sunce je visoko na nebu. Ali vjetar ne dozvoljava da mirno koračaš. Opominje. Ovo je jedinstvena prilika da čitav logor prođem, razgledam, stanem pored svake ploče da pročitam.I svaki put je drugačije, teže ili lakše. Bože, kako je lijepo ovo mjesto.Bidi mnogo cvijeća na humkama na grobnicama. Raj!Bijele rade. Ha hiljade i hiljade njih.Kao da su za svaku dušu, koja je mučenički ubijena, iznikle. Ne mogu da ih izbpojim. I onda čujem kao neku muziku, u daljini. Pa deblo koje se povija zaškripi i stresem se.Kao da ih čujem da govore.„Polako, kuda žuriš, stani, ovdje ležimo MI.Oni koji












