arrow up

Milan Ružić: Anesteziranje naroda

U društvima poput našeg gde sve funkcioniše pomalo, a suštinski ne funkcioniše ništa, ogroman novac se vrti oko stvari koje kao ideju imaju anesteziranje naroda. U tu anesteziju nas uvode loše političke ideje potkrepljene ekonomskim i diplomatskim kolapsima koji su svojstveni našim političarima, i to ne samo onima koji su danas na vlasti, nego i mnogim njihovim prethodnicima. Naravno, kao predstavnik neukusa i opšteg zaglupljivanja, demoralizacije, izdvojili su se oni programi čije gledanje nagriza svaku moguću zdravu ćeliju ljudskog mozga i razdire svaki osećaj za dobro, a u pitanju su rijaliti programi. Жivimo u zemlji u kojoj se prikazuje previše ovih programa, što je svetski trend, dakle, nismo samo mi

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali. Neću sa njima da se suočim, neću da likuju lažno ljubazni dok me, bez srama, gledaju u oči kao da ništa nije bilo. Kao da sam svojom voljom otišao nekim željenim putem. Ništa više sa njima neću. Tamo više ne pripadam.“ Piše: Cvijeta Radić Razumem. Samo, oprosti, ne verujem ti! Ne verujem da ti misao bar nekada, u onim noćima u kojima ti se san iskrada pred viškom sećanja, ne pobegne tamo gde te je majka svetu pokazala. Sigurno ponekad gledaš i neke stare slike. Ne one u albumu, nego one koje su u tebi, duboko gurnute da

Đurđica Dragaš: Molitva

Ima li te Bože, gledaš li me, crnu, među trulim telima, među rođenima?! Vode,vode,plačem bez suza,iz mraka,sa dna ponora. Ne boli me ništa,nemam noge, nemam ruke,nemam srce u grudima.Samo oči imam,oči što još vide parče neba,dalekog, plavog i tuđeg. Ne čujem odavno,ni vetar, ni kišu, ni korak zveri.Ne čujem jauke i samrtni ropac,dečji plač i majčinu molitvu.Ne čujem poslednji drhtaj života u ovom bezdanom paklu.Tišina, tišina, tišina… Samo još moje oči žive i gledaju nebo.Samo još moja utroba vapi za kapljicom vode. Ima li te Bože,gledaš li me,crnu, među trulim telima, među rođenima?! Uzmi mi oči, da ne vidim nebo,uzmi mi dušu, da zaboravim,vodi me put svetlosti tvoje.Vodi me iz

Ratko_Dmitrovic.jpg

Ratko Dmitrović: Koja to hrvatska laž protiv Srba nije prošla?

Ko je od Hrvata pročitao Memorandum SANU? To ne znam, ali znam da nisu ovi koji urlaju protiv Memoranduma, proglašavajući ga antihrvatskim programom. Da li ste čitali Memorandum SANU ?Jedna kolosalna, strašna, opasna laž kotrlja se ovim prostorima već nekoliko decenija. Ta laž je “opravdanje” za razbijanje Jugoslavije, ubijanje, mržnju, za antisrbizam svih oblika. Ta laž, evo poslednjih nekoliko dana, opet bukti Hrvatskom, opet je opravdanje za napade na Srbe, na srpsku decu, na srpsku pesmu, na sve što im izgleda kao srpsko. Kažu da je Memorandum SANU razbio Jugoslaviju, da je bio koncept velike Srbije, “uvod u agresiju na Hrvatsku” i zato, dodaju isti, sve i svakoga ko ima

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: IZDAJA LORDANA ZAFRANOVIĆA

Niko od Hrvata nikada nije kleknuo u Jasenovcu. Lordan je neki dan rekao da je film “Zlatni rez 42-Djeca Kozare” njegovo klečanje, kao Hrvata, pred zločinom počinjenim nad Srbima. Ceo svoj život, uz ostalo, pokušavam da objasnim Srbima da je za njih, u periodu od 1945. na ovamo, opasnija bila (i danas je) tzv. hrvatska levica nego hrvatska desnica. I da li mi uspeva? Pa, ne baš. Ogromna većina Srba, onih koje politika, bolje rečeno život, interesuje, u hrvatskim levičarima vide mostove između dva naroda, vide divne ljude, humaniste koji poštuju srpski narod, brane ga kad zatreba, cene njegovu prošlost… Ništa od ovoga nije tačno. U odnosu prema Srbima i

Đurđica Dragaš: LIČKO MILJE

Lika me jadom ojadi, ranu mi ranjena otvori. Lika me miljem pomilova.Lika me zlatom ozlati.Vodom napoji.Lika me suzom zasuzi.Lika me žalom ožali. Lika me zelena ozeleni.Lika me cvetom rascveta.Snagu mi snažna dade.Lika me kamenom okameni.Lika me jadom ojadiRanu mi ranjena otvori. Lika se svetom rasvetli.Lika ga svetlom osvetli.Lika se mrakom zamrači.Lika se jamom zajami. Lika se pesmom opeva.Suzom ka nebu vinu. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš

Neizdrživi smrad i pepeo, ljudski pepeo

Moja baka je pričala da sedam dana, da je to bio neizdrživi smrad. Dakle, to je njezina priča, to je meni pričala još kao d‌jetetu, ali meni se je to nekako dakle, usjeklo u sjećanje, to mi je bilo strašno. Neposredno pred zatvaranje logora na ostrvu Pagu, u noći 14/15. avgusta 1941, na Fornaži iznad uvale Malin, ustaše NDH su pobile oko 800 preostalih logoraša, u najvećem broju Srba. Početkom septembra iste godine, zbog opasnosti od zagađenja vode za piće i protesta stanovništva Paga, italijanski vojnici su izvršili ekshumaciju 791 tijela žrtava. Tijela su spaljena a pepeo sahranjen u iste rovove. To su dokumentovali u zapisnicma i izvještajima a uradili

Kome smeta pravoslavni krst na stratištu na Pagu

Označeni smo kao teroristi i paravojna grupa, a obeležja smo postavljali uz dozvole lokalnih vlasti i pratnju hrvatske policije, kaže za „Politiku” dr Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941.” Piše: Specijalno za „Politiku”- Milan Pilipović Banjaluka – Masovna histerija u javnom, medijskom i političkom prostoru Hrvatske zavladala je zbog pravoslavnog krsta kojeg je Udruženje „Jadovno 1941” postavilo na ostrvu Pag, gde su ustaše u Drugom svetskom ratu likvidirale hiljade Srba, navode u ovom udruženju sa sedištem u Banjaluci. Pravoslavnim krstovima, na mestima masovnog stradanja Srba, u Hrvatskoj se pridaje politička pozadina, a prećutkuju stvarni istorijski razlozi, kazao je za „Politiku” Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941”. On dalje pojašnjava ovu

KRST RAZDORA Ekskluzivna ispovest Srbina o kojem bruji Hrvatska: “Ne damo da se zaborave srpske žrtve”

Obnova pravoslavnog krsta iznad uvale Malin na hrvatskom ostrvu Pagu, podignutog u znak sećanja na Srbe stradale tokom Drugog svetskog rata, izazvala je polemike u Hrvatskoj, a slučaj je dospeo i u Hrvatski sabor. Piše: Nikola Ilić Dr Dušan Bastašić, predsednik Udruženja građana “Jadovno 1941” iz Banjaluke i inženjer Momčilo Mirić, predsednik istog udruženja sa sedištem u Beogradu, podigli su ovaj krst u znak sećanja na sve žrtve sistema logora Gospić-Jadovno-Pag koji je bio pod upravom ustaškog režima Nezavisne države Hrvatske. Ekipa portala Telegraf.rs ovom prilikom razgovarala  dr Dušanom Bastašićem. Razgovarali smo o samoj akciji obnove krsta, stradanju Srba u NDH, kao i o odnosu zvanične Hrvatske prema zločinima koji

Skandal u Hrvatskoj! Prijavili Srbe zbog postavljanja pravoslavnog krsta na Pagu 

“Domovinski pokret” podneo je prijavu zadarskoj policiji i komunalnom redarstvu Grada Novalje zbog aktivnosti Dušana Bastašića i Momčila Mirića, članova udruženja “Jadovno 1941”, koji su na ostrvu Pag postavili i obnovili pravoslavni krst na lokaciji mesta stradanja Srba tokom Drugog svetskog rata. Na snimku objavljenom na društvenim mrežama, na kojem obnavljaju krst, oni su pozvali i na finansijsku pomoć udruženju građana “Jadovno 1941”. “Domovinski pokret” smatra da to navodno potvrđuje da motivi ovog aktivizma, kako kažu, “nisu verske, već političke prirode”, zbog čega zahtevaju “brzu i odgovarajuću reakciju nadležnih institucija”, prenosi Zadarski list. O ovom slučaju govorio je u Hrvatskom saboru poslanik Domovinskog pokreta Predrag Mišić, koji je “upozorio” na

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

Đurđica Dragaš: LIČKA TORBA

U torbu stade komad kruva i slutnja crna, od čoje crnja. Tkale su je ruke mlade. Niti sunca u nju splele. Crvenom oživele, zelenom okadile. Tkale su je ruke devojačke. U rese joj pesmu skrile. Crvenom se ružom radovale, žutim klasjem k nebu vile. Izatkale ruke mlade, torba ličku, nadu devojačku. U miraz je iz kuće ponele. Nakićenu, opevanu, suzom ispraćenu. Zamirisala torba na jabuku zrelu. Na dečje ruke i kosu plavu. Ruže se crvene životu radovale, zelena trava tabane milovala. Rasla je torba k’o kuća puna. Жitom se kitila, Injem sokolila. Potokom bistrim umivala. Al’ svanu jutro nesvanulo. Razli se mrak po zemlji ličkoj. U torbu stade komad kruva

Ekološka svijest u Hrvatskoj 1941. i 2026. godine

Razvoj ekološke svijesti u Hrvatskoj ima svoj decenijama dug kontinuitet i danas je na zavidnom nivou. Piše: Dušan Bastašić Svjedoci smo bure koja se proteklih dana digla u Hrvatskoj zbog mogućeg zagađenja voda i okoliša sa vrlo izvjesnim teškim posljedicama po zdravlje stanovnika, stoke i usjeva. Ustanovljeno je da je godinama unazad, nezakonito, kriminalnim radnjama na područje Gospića i obližnjeg Divosela dovožen opasan otpad. Dio tog otpada je zakopan a veći dio je godinama bio izložen padavinama koje su opasne materije odnosile u tlo koje je na tom području kraškog tipa. I posljedično, zagađuje se tlo i podzemne vode a time i ponornice od kojih su najpoznatije Lika i Gacka.

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.