Dok su se drugi tiho zgražavali nad postupcima hrvatskog reprezentativca (političari), jedna žena podsjetila je naciju da – nije srpski ćutati. I pokrenula peticiju kojom od Fife traži njegovo kažnjavanje i suspenziju hrvatske reprezentacije sa Mundijala u Brazilu   Žena-hrabrost! Samo unazad koju godinu, u vrijeme učestalih i najsrdačnijih susreta Borisa Tadića i Ive Josipovića, jedan poznati beogradski istoričar umalo nije stavljen na vlastitu nacionalnu lomaču zbog kvarenja pomirenja i jačanja dobrih odnosa, bez balasta prošlosti. Zapravo, samo je odreagovao na otvoreno izrečeno protivljenje hrvatskog predsjednika legitimnom, sudu povjerenom protivljenju postupku ocjene ratne uloge generala Dragoslava Mihailovića porukom da bi mu bilo bolje da brine o ustaškom pokretu koji je

Leonardo Rašica, praunuk Diane Budisavljević, o narodu čiju je decu spasavala njegova prabaka: Upoznao sam Dianinu decu. Sećaju se stravičnih ustaških zločina, iz njih ponekad izlazi tuga, možda osećaj nepravde, ali nikada ogorčenost   Kada razmislite o značaju i veličini njenog dela gotovo je neverovatno da sam čak i ja, njen praunuk, za to saznao tek kada sam imao gotovo 30 godina. Prošlo je više od deset godina otkako sam prvi put čuo za Jasenovac. Moja baka Jelka, Dianina najstarija ćerka, nije imala običaj da mnogo govori o delima svoje majke. Jednom mi je, onako usput, pomenula da je njena majka spasla “neku” decu tokom Drugog svetskog rata. Bio sam tada tinejdžer

Predstavljanje knjige ‘Vukovar i njegov stožer’ akademika Josipa Pečarića na kraju je preraslo u niz Pečarićevih šovinističkih ispada za govornicom. Dio prethodnih govornika isticao je pak figure poput ‘ponovnih ulazaka u rovove’, ‘novih krvavih bitaka’ i ‘plaćeničkih Vladinih medija’       Okupljanje stotinjak zainteresiranih u dvorani Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata počelo je, inače, dostojanstveno, odavanjem minute šutnje poginulima u Domovinskom ratu. Na predstavljanju knjige su se pojavili biskupiVlado Košić i Valentin Pozaić, generali Mladen Markač, Tomo Medved, Davor Domazet Lošo i Marko Lukić te vođe inicijative Stožer za obranu hrvatskog Vukovara Vlado Iljkić, Tomislav Josić i Snježana Patko. Za umjetnički program, kako je stajalo u najavi, bio je zadužen poznati tamburaš Stanko Šarić koji je između pojedinih govornika pjevao na playback. Od ukupno petero govornika, kao

Vukovarski Srbi, živeći u strahu od ustaške histerije, objašnjavaju kako se na sudbini ovoga grada temelji i jasno vidi kompletna hrvatska laž o građanskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije  Ako je misao da „rat nije završen tamo gde nije okončan pravedno“ igde prisutna, onda je to u Vukovaru. Svakim je danom poruka sve verovatnija, jer Srbi koji su i posle svega ostali u ovom gradu, žive u velikom strahu od nikad poraženog i sada još povampirenijeg fašizma. Kako i ne bi, kad u ovaj grad svakoga vikenda dolaze „osmaci“ iz cele Hrvatske da bi snagom svoje mladosti, sa tenka zarobljenog u borbi protiv Jugoslovenske narodne armije, ispod ustaškog barjaka i

Društva „Dušan Silni” i sokoli u Srbiji su pre Prvog svetskog rata primali delegacije hrvatskih sokola svirajući hrvatsku himnu da bi istakli hrvatsku državnost  i ako je Hrvatska tada bila deo Austro-Ugarske Monarhije.  U Sabornoj crkvi u Beogradu 1897. osveštena je zastava Dušana Silnog. Bila su prisutna izaslanstva iz Hrvatske, Rusije, Češke, Bugarske, Dalmacije i Srbi iz Vojvodine. Delegacija  od 22 hrvatska sokola u sokolskom odelu sa zastavom i nekoliko izletnika, koju je predvodio podstarešina Stjepan Mlinarić stigla je 12. juna 1897. u Beograd. Hrvatski sokoli srdačno su dočekani na železničkoj stanici. Na stanici je bio ceo odbor „Dušana Silnog”.  Na peronu je vojna muzika svirala hrvatsku himnu, posle čega

U okviru napora da se institucionalizuje sećanje na srpske žrtve u 20. veku Beogradski kulturni klub i Istorijski projekat Srebrenica su 27. novembra u Maloj sali Kolarčevog narodnog univerziteta u Beogradu organizovali tribinu U ime naroda. Represija u Srbiji 1944—1953. godine. Na istom mestu smo u oktobru održali tribinu posvećenu srpskim žrtvama u 20. veku i ovo je bila prilika da se jedna tema o kojoj je bilo reči – komunistički teror u Srbiji po okončanju ratnih operacija – produbi i temeljnije prikaže publici. Datum održavanja tribine, 27. novembar, sumbolično je izabran jer je na taj dan beogradska Politika objavila Saopštenje  vojnog suda Prvog korpusa NOVJ u Beogradu o suđenju ratnim

Srpsko Ministarstvo spoljnih poslova poslalo međunarodnoj zajednici spisak ispada nacionalizma kojima su izloženi Srbi u Hrvatskoj. Srpska manjina u Hrvatskoj očekuje reakciju EU.   Uništena spomen-ploča na Pagu   Iz dana u dan iz Hrvatske stižu vesti sa istim predznakom. Ustaški pokliči ujedinili su i navijače Dinama i Hajduka, koji se ne ujedinjuju lako. Sve su učestalije i direktne pretnje, najpre direktorki centra „Jasenovac“, a sada i ministru Željku Jovanoviću zbog srpskog porekla. Vlada Srbije obavestila je o tome sve zemlje u kojima ima diplomatska predstavništva. Ministar spoljnih poslova Srbije Ivan Mrkić kaže da niko ne može da prihvati takvo ponašanje. „Otprilike činimo sve što je u našoj moći da

Plaća koju primam dovoljna je da iz nje mogu izdvojiti za jednu studentsku stipendiju. Ako od deset dožupana, tri saborska zastupnika i drugih dužnosnika svatko bude stipendirao jednog učenika ili studenta, pomoći ćemo grupi mladih Srba i zajednicu kadrovski jačati, ističe zamjenik župana Karlovačke županije Siniša Ljubojević Prema popisu stanovništva iz 1991., na području Karlovačke županije živjelo je oko 45.000 Srba, odnosno 25 posto stanovništva. Njihov je broj, prema popisu iz 2001., pao na 15.651, a još deset godina kasnije, Srba je 13.408, odnosno čine oko deset posto stanovništva. O problemima i teškoćama pripadnika srpske zajednice na području Karlovačke županije razgovarali smo sa zamjenikom župana Sinišom Ljubojevićem, koji je ujedno i

„Budi radan i vrijedan član Otadžbine, jednom riječju, budi ono što treba da budeš: častan čovjek.”     Karahom jugoslovenske iluzije potkraj prošlog vijeka srpski narod je ušao u period krize identiteta. Neoimperijalna revizija istorijske svijesti čini da potraga za nacionalnim vrijednostima i građanskim dostojanstvom djeluju kao Sizifov posao. Ako tome dodamo još da je nacionalizam opterećen jugoslovenskim iskustvom, ne uvijek bez razloga, i prokažen kao isključivost, postaje jasno da temelje zdravom patriotizmu valja tražiti u predjugoslovenskim uzorima. Jedan od ovakvih uzora je, nema sumnje, srpski književnik, političar i narodni tribun Petar Kočić. Kočićevo djelo, inspirisano idejom nacionalnog jedinstva i borbe protiv rđave tuđinske uprave, svojevrstan je putokaz kako se

Jedina točka koja može ugroziti milenijski mir u Europi jest naše područje. Hrvatska je u EU primljena s misijom da smiruje taj kancerogeni punkt. Ovim događajima stavlja pod sumnju svoju sposobnost da postane bitni faktor mira za cijelu zapaljivu regiju  Knjiga Slavka Goldštajna »1941 – godina koja se vraća«, nakon što je doživjela dva hrvatska i jedno srpsko izdanje, te nakon pet osvojenih nagrada, doživjela je i – za hrvatske prilike – nezabilježeno međunarodno priznanje: početkom studenoga objavljen je njezin engleski prijevod u izdanju najpoznatijega svjetskog književnog časopisa New York Review of Books. Tako je Slavko Goldštajn postao prvim hrvatskim piscem čija je knjiga objavljena kod tog svjetski uglednog izdavača. (Gotovo istovremeno,

Na crnom tržištu poverljivih dokumenta pojavila se arhiva Krunoslava Draganovića, zločinca i velikodostojnika iz NDH. U Hrvatskoj pripremaju teren da, pored Stepinca, bude uveden u red posvećenih. Dokumenti iz hrvatske SDB NA crnom tržištu poverljive dokumentacije pojavio se posle 36 godina šifrovani dnevnik, prepiska i zapisnici sa saslušanja Krunoslava Draganovića, jednog od najznačajnijih rimokatoličkih velikodostojnika Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o zločincu koji je, paradoksalno, kao slobodan čovek mirno umro u SFRJ, naglašava istoričar prof. dr Veljko Đurić Mišina. – Sad je otkrivena Draganovićeva beležnica u koju je od 1941. zapisivao bitne stvari i prilagao poverljivu prepisku. Jedan deo beležaka pisan je na latinskom, a deo je u šiframa –

S obzirom na okolnosti sa kojima je počeo ovaj esej, neophodno je da se u pojedinostima razmotre one tri zavere, u kojima je istorijska nauka rešavala pitanje odgovornosti za svetski rat i odgovornosti za ubistvo prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914.     Naučna istraživanja su u svakoj od te tri zavere otkrila nešto novo koje ranije nije bilo poznato, pa je lakše da istraživači uplaste ono što je pokošeno. Samo po sebi se razume da taj zadatak zadugo neće biti završen, jer je ova nauka o ratu i atentatu 1914. toliko opterećena predrasudama, starijim nego što su događaji 1914. One se najsporije rastaču i iščezavaju, ako je uopšte danas