Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

Svoj uspjeh želim podijeliti s nadarenim mladim ljudima

Datum objave: četvrtak, 5 decembra, 2013
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/sinisa-ljubojevic2.jpg

Plaća koju primam dovoljna je da iz nje mogu izdvojiti za jednu studentsku stipendiju. Ako od deset dožupana, tri saborska zastupnika i drugih dužnosnika svatko bude stipendirao jednog učenika ili studenta, pomoći ćemo grupi mladih Srba i zajednicu kadrovski jačati, ističe zamjenik župana Karlovačke županije Siniša Ljubojević

Prema popisu stanovništva iz 1991., na području Karlovačke županije živjelo je oko 45.000 Srba, odnosno 25 posto stanovništva. Njihov je broj, prema popisu iz 2001., pao na 15.651, a još deset godina kasnije, Srba je 13.408, odnosno čine oko deset posto stanovništva. O problemima i teškoćama pripadnika srpske zajednice na području Karlovačke županije razgovarali smo sa zamjenikom župana Sinišom Ljubojevićem, koji je ujedno i inicijator ideje da oni koji zahvaljujući svom položaju i funkciji koju obavljaju imaju više, pomognu onima koji trenutno nemaju a od velikog su značaja za opstanak i razvitak srpske zajednice u Hrvatskoj. Naime, odlučio je da sa Srpskim privrednim društvom “Privrednik” potpiše ugovor kojim se obavezuje da će u ovoj akademskoj godini vlastitim sredstvima stipendirati jednog studenta s područja svoje županije sa 800 kuna mjesečno. Dodajmo da je do sada i Milan Oblaković, bivši zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije, u cijelom svom mandatu pomagao “Privrednikov” fond “Vladimir Matijević” za stipendiranje nadarenih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti.

Kako to da ste odlučili pomoći školovanje jednog studenta s područja vaše županije, s obzirom na to da se današnje vrijeme baš ne odlikuje osjećajem za humanost i pomaganje drugima?

Dekorativna regulativa Prošlo je više od deset godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Provodi li se on na području Karlovačke županije?

Mislim da se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina uopće ne doživljava, ne samo kao ustavni, nego i kao zakon i obaveza. Lokalna i regionalna samouprava poštuju ga samo u segmentu koji nalože više instance vlasti, i to često uz otpor ili negodovanje. Ne mogu dati pozitivne primjere njegove implementacije, jer i ona prava koja se konzumiraju služe samo za obmanu. Odugovlači se s potpunom primjenom prava, jer vrijeme ne ide u korist srpske zajednice. Što se duže ne ostvari pravo na obrazovanje i potpuno pravo na upotrebu jezika i pisma, to će se više srpske djece asimilirati. Odugovlačenjem s primjenom prava na pozitivnu diskriminaciju kod zapošljavanja u javnom i državnom sektoru, manje će Srba biti zaposleno. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je dekorativna regulativa kako bi se Hrvatska ogradila od teškog i lošeg statusa srpske zajednice.

Plaća koju primam kao zamjenik župana dovoljna je da uz sve svoje financijske obaveze izdvojim i sredstva za jednu studentsku stipendiju.Vladimir Matijević, osnivač “Privrednika”, u životu je uspio kao poslovni čovjek i podijelio je svoj uspjeh s nadarenim mladim ljudima sa sela koji zbog siromaštva nisu mogli nastaviti svoje školovanje. Na taj je način organizirao sustav koji je stipendirao oko 40.000 siromašne djece za razne zanate i trgovinu. Matijević je kao pojedinac pomogao jednom svom “rođaku” da se školuje, a takvu uslugu tražio je i od drugih dobrostojećih Srba, dakle da pomognu svojim “rođacima” sa sela. Tako se razvilo i Srpsko privredno društvo “Privrednik”. Moju poziciju birali su građani srpske nacionalnosti i osjećam se dužnim da pomoću Matijevićeve ideje sa svojom plaćom pomognem barem jednom pojedincu, uz sav angažman koji ću dati kroz svoju funkciju.

Borba za opstanak

Vlastitim ste primjerom pokrenuli akciju u želji da vam se priključe i ostali. Kako ste zadovoljni odazivom? 

Ako od deset dožupana, tri saborska zastupnika i drugih dužnosnika svatko bude stipendirao jednog učenika ili studenta, pomoći ćemo grupi mladih Srba i zajednicu kadrovski jačati. Do sada sam razgovarao s dvojicom kolega, zamjenicima župana koji su pristali da se uključe u stipendiranje mladih Srba, a siguran sam da će svi koji su izabrani na određene pozicije izdvojiti mali dio svojih ličnih primanja.

Do sada se u srpskoj zajednici, osim Milana Oblakovića, na ovaj humani čin nitko nije odvažio. Zašto? Nedostaje li političarima osjećaj za humanost? 

Ne mogu govoriti u nečije ime i neću nikoga osuđivati. Možda neki nisu imali ideju kako da pomognu. Neki možda misle da je njihov opći društveni i politički angažman dovoljan doprinos. Nečija je percepcija da je biti human mana, a ne vrlina pojedinca. Siguran sam da će naši političari izdvojiti dio svojih ličnih primanja za stipendiranje učenika i studenata, jer ako ne pomognemo jedan drugome, nitko nam neće pomoći.

U ovu akciju uključili ste se s pozicije zamjenika župana. Nakon pola godine mandata, možete li reći da je to političko mjesto samo kao fikus ili se s njega može konkretno djelovati?

Župan Karlovačke županije Ivan Vučić zna biti korektan i umjeren, ali njegov odnos prema poziciji koju obnašam nije onakav kakav bi trebao biti, a u cilju integracije srpske zajednice. Moji prijedlozi, nažalost, prečesto ne nailaze na razumijevanje. Ako želimo postići nešto kroz poziciju dožupana, moramo biti uporni i ne odustajati. Ne prihvaćam da ta pozicija bude dekoracija ili fikus. Trudim se ponuditi svoje potencijale sustavu, ali osjećam da me se separira kao političkog predstavnika Srba u županiji. Srpska zajednica ima deset dožupana iz različitih političkih struktura. Prisiljeni smo utjecaj graditi sami, uz pomoć organizacije koja nas je kandidirala. Bez obzira na odnos župana prema mojoj poziciji, trudim se detektirati problem i ponuditi rješenje svim relevantnim osobama i institucijama. Sigurno bi bilo produktivnije da se zakonom uredi i naš položaj u izvršnoj vlasti, da nam se zakonski odrede prava i obaveze. Sa sadašnjim statusom ovisimo o volji župana.

Kako ocjenjujete položaj srpske zajednice u županiji? Da li se Srbi vraćaju, odlaze, ostaju?

Evidentno je da se mladi ljudi snalaze, gradeći egzistenciju izvan mjesta rođenja. Najveći problem je nezaposlenost, ali za to ne možemo kriviti samo opću situaciju, jer i kada nije bilo krize, Srbi su teško pronalazili posao, unatoč zakonskim regulativama o pozitivnoj diskriminaciji prilikom zapošljavanja. Zabrinjavajuće je i depresivno analizirati strukturu našeg stanovništva. Kao i u svim sredinama sa srpskim stanovništvom, mala je razina povrataka, a vratili su se uglavnom ljudi starije dobi. Broj Srba u Karlovačkoj županiji za desetak godina bit će još manji. Šanse za povratak ljudi postoje, ako se stvore ekonomski uvjeti za njega. Svima su puna usta “održivog povratka” – već 15 godina sve vlade svojim političkim porukama šalju nadu koja se ne ostvaruje. Nažalost, ni za one koji su ostali u Hrvatskoj ni za one koji su se vratili strateški nije učinjeno ništa kako bi se kao zajednica mogli revitalizirati. Srpska zajednica u Hrvatskoj sama se bori za opstanak. Srbi su prvi naseljavali dalmatinski krš, lička brda, pusti Kordun i Baniju, šumovitu zapadnu Slavoniju. Tko bi više volio na tim područjima živjeti i razvijati ih od nas? Srbi se politički umaraju kako bi se ispoštovale zakonske regulative koje nam jamče minimalna prava. Kada bi država ispunila barem minimum obaveza prema nama, bilo bi moguće očekivati povratak ljudi. Ciljana hapšenja povratnika za ratne zločine također šalju nedvosmislenu poruku svima koji pomisle na povratak. Jer čovjek koji je kriv sigurno se nije planirao vratiti. Osim toga, sve moguće racionalizacije ne idu u prilog razvoja ruralnog područja. Institucije gase svoje ispostave po manjim mjestima, recimo poštanske urede, tako da se usluge koje su bile dostupne siromašnim krajevima premještaju u urbane centre. Na takav način otežavamo život starih i nemoćnih, otežavamo socijalni status građana, iseljavamo ono malo naroda sa sela.

Srbi su vrijedan narod 

Približava li se kraju proces obnove i stambenog zbrinjavanja?

Kada obilazite teren, tada se suočavate sa stvarnim problemima. Nedavno sam obišao porodicu Padežanin u Lasinjskom Sjeničaku, koja je 2004. podnijela zahtjev, a Ugovor o obnovi ratom uništene kuće potpisala 2009. godine. Na kraju ništa nije učinjeno i oni danas žive u tuđoj, trošnoj, drvenoj kućici bez prozora. O obnovi i dalje samo slušaju. Ta skromna i napaćena porodica nema alternativu i prisiljena je da živi kako živi, čekajući unedogled. Tako mi rješavamo obnovu uništenih stambenih objekata i motiviramo ostale da se vrate na zgarišta. Tome treba doći kraj. Nadamo se da će novoformirani Ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje naći model efikasnije obnove kuća i stambenog zbrinjavanja. Ovim tempom obnovu ćemo završiti kada nosioci prava obnove biološki nestanu. Osim toga, kriteriji za stambeno zbrinjavanje su nepravedni. Od rata je prošlo 18 godina, a pravo na dodjelu stana, samo za korištenje, ima onaj koji do sada nije riješio stambeno pitanje. Mnogo se ljudi snašlo, nisu 18 godina živjeli na livadi. Hrvatska je profitirala odugovlačenjem i za Srbe nepovoljnim kriterijima, ne vraćajući stanove onima koji su ih koristili do 1991. Ako govorimo o kraju procesa povrata stanarskog prava, bojim se da se kraj znao prije nego što je proces i počeo.

Hrvatska je u ekonomskoj krizi, industrijska proizvodnja konstantno pada. Kakvo je stanje industrijskih pogona u mjestima gdje živi većinsko srpsko stanovništvo?

U područjima gdje Srbi čine većinu skoro da i nema industrijskih pogona. Narod je naučio skromno živjeti i snalaziti se. Srbi su vrijedan narod i ne treba nam mnogo da se oporavimo. Perspektiva je proizvodnja hrane, ali i za takve su projekte potrebna ulaganja. Hrvatska uvozi hrane više nego što je proizvede, a ruralna područja su nam prazna. Srbi se vraćaju u rijetko naseljene krajeve, pa je time teže početi sa zadrugarstvom ili samoinicijativno pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju. Uzimajući u obzir da je zemlja u povratničkim krajevima pusta, s malo radno sposobnih povratnika, te da nema jasnih i dugoročnih mjera razvitka tih područja, otvara mjesta sumnji u viši interes zanemarivanja upravo tih područja. Smišljena i pametna ulaganja te uključivanje srpske zajednice u takve projekte omogućili bi revitalizaciju praznog prostora, povratak Srba i razvoj. Trebamo se usmjeriti u privredno organiziranje, biti optimistični, ali i prihvatiti realnu situaciju. Bilo bi korisno da i srpska zajednica u Hrvatskoj izradi svoju strategiju oporavka i razvitka, dokument koji bi se zasnivao na snimci postojećeg stanja, a koji bi dao smjernice razvitka zajednice s mogućim kapacitetima, resursima i načinom.

Jedan od načina preživljavanja je i otvaranje privatnih obrta, koji se danas potiču. Ulazi li se u taj rizik i kakvi su rezultati?

Nije lako postati obrtnik ili poduzetnik. Da biste svoj proizvod ili uslugu plasirali na tržište, morate biti prepoznatljivi i istovremeno zadovoljavati sve propise u poslu, što iziskuje početni kapital. Bez obzira na dobru, kvalitetnu i sigurnu ideju poslovanja, bez sredstava ne možete početi. Pojedine porodice su uspjele, jer nisu svi povratnici u istom socijalno-ekonomskom položaju. Treba poduprijeti one koji uspijevaju i stvoriti mogućnosti i za one koji imaju volju, ideju i cilj da počnu s malim obrtima i poduzećima. Jedino će ekonomski stabilna zajednica imati perspektivu opstanka. Naši povratnici uglavnom žive od penzija koje su zaradili u Jugoslaviji. Oni koji nemaju uvjete za penziju, bave se stočarstvom, poljoprivredom ili traže bilo kakav posao, a oni koji ni to ne uspiju, osuđeni su na socijalnu pomoć. Nažalost, i politika je postala unosan posao, pa u toj neimaštini mnogi traže način da se politički angažiraju, ponekad samo iz razloga da zarade novac.

Strukturni i kohezijski fondovi Evropske unije u velikoj mjeri su predviđeni upravo za područja slična povratničkima. Koliko je novca iz evropskih fondova dosad otišlo u mjesta i sela Karlovačke županije u kojima u značajnom broju žive pripadnici srpske zajednice?

U Karlovačkoj županiji nemamo primjera da su se sredstva iz fondova EU-a utrošila ili planiraju za srpska naselja. Upravo zato što su područja gdje žive Srbi socijalno ugrožena i nerazvijena te im prijeti odumiranje, bitno je da u strateškim planovima Hrvatske bude obaveza za apliciranje projekata koji bi revitalizirali takva područja. Takav pristup našoj problematici od strane Vlade ulio bi nadu u opstanak. Mi smo svake godine sve slabija zajednica. Neki su, prije mnogo godina, imali strategiju da nestanemo, a bojim se da se taj strateški plan privodi kraju.

RAZGOVARALA: Paulina Arbutina

Izvor: SNV

 

Vezane vijesti:

SINIŠA LjUBOJEVIĆ: Ljudi su umorni od … – Jadovno 1941.

Održani parastos i komemoracija žrtvama … – Jadovno 1941.

KOSTI SRBA IZ KLEČKE JAME OPOMINjU I DANAS – Jadovno …

RTS: Novi napad na ćirilicu – Jadovno 1941.

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top