Da li je moguće da u 21. vijeku neko pjeva o tome kako će piti krv, da slavi ubijanje djece i koncentracione logore, a da čitava država na čelu sa predsjednikom to podržava? Moguće je. U tzv. Islamskoj državi možda, a u Hrvatskoj sigurno. Mene ne čudi što to Hrvati pjevaju, čudi me što se nakon svega Srbi tome čude. Neki mogu otići još dalje, pa pitati „nakon čega svega“? Povijest hrvatsko-srpskih odnosa je povijest teških riječi. I još težih djela. Povijest hrvatsko-srpskih odnosa je povijest hrvatske mržnje i netolerancije. I povijest stalnog srpskog praštanja. I čuđenja. Pa praštanja, pa opet čuđenja. Na svaku srpsku ispruženu ruku bratstva i pomirdbe

Premijer Srbije Aleksandar Vučić u pismu najvišim evropskim zvaničnicima izrazio je zabrinutost zbog dešavanja u regionu i ukazao na ogoljenu antisrpsku politiku, prije svega u Hrvatskoj. „Postoji bezbroj stvari koje govore o tome kako se, pre svega u Hrvatskoj, vodi jedna ogoljena antisrpska politika“, rekao je Vučić na konferenciji za novinare, navodeći da će Srbija uvijek svima pružati ruku pomirenja. On je, u ime Vlade Srbije i građana, uputio pismo predsjedniku Evropske komisije Žan Klodu Junkeru, visokom predstavniku za spoljnu politiku i bezbjednost Federiki Mogerini, komesaru za proširenje Johanesu Hanu, te predsjedniku Evropskog parlamenta Martinu Šulcu, u kojem je ukazao na situaciju u regionu i na neophodnost očuvanja mira i

Austrijski istoričar Kurt Grič ocijenio je da je NATO od 1999. godine, kada je napao Saveznu Republiku Jugoslaviju /SRJ/, sebi dao za pravo da globalno interveniše da bi proširio svoj uticaj, te da je iskoristio medije da bi opravdao intervenciju na SRJ predstavljajući tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića kao novog Hitlera. „Sugerisano je da je to borba protiv novog Hitlera. Milošević je navodno novi Hitler, a Srbi novi nacisti“, pojasnio je Grič, koji je i autor knjige „Rat za Kosovo“. Milošević je poslužio kao `žrtveni jarac` jer je to bilo potrebno Zapadu, posebno Njemačkoj, kako bi mogli da definišu neprijatelja i zato su mediji predstavili Miloševića kao zločinca. To je konstrukcija

Ustaški terorista Miro Barešić, koji je izvršio atentat na jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, dobio je spomenik u rodnom mjestu Drage kod Pakoštana, a njegovo otkrivanje zakazano je za danas. Spomenik je postavljen pred rodnu kuću Barešića. Izradu bronzane statue finansirali su njegovi rođaci, prijatelji i saborci, uz pomoć opštine Pakoštane, prenosi „Jutarnji list“. Štampan je i plakat na hrvatskom, engleskom, i nemačkom jeziku na kojem se građani pozivaju na otvaranja spomenika povodom 25 godina od pogibije Barešića. Barešić je poginuo kao hrvatski vojnik 31. jula 1991. kod Benkovca. Uprkos tome što se sprema otkrivanje spomenika Barešiću, u Hrvatskoj ima onih koji smatraju da je ubistvo jugoslovenskog ambasadora bilo

IZA BANA RAUHA STAJAO JE BEČ Kad bi frankovci bili na vlasti, izjavio je Pavelić, „takozvani” Srbi za 48 sati postali bi „pravoslavni Hrvati” Hrvatski političar Frano Supilo napisao je da Hrvati, ako žele da emancipuju Hrvatsku od Srba, „moraju najprvo da se svih sredstava (pa i najgorih: u politici je koješta dopušteno) late, do toga najpogibeljnijeg, jer domaćeg i istojezičnog, narodnog protivnika bilo kako ili apsorbuju, ili ga inače unište. Od ove potrebe, do proklamacije ’nema Srba!’ sa svim onim posledicama, koje ona sobom nosi, nije nego jedan korak”. Držeći se devize da je u politici sve dozvoljeno, kako je napisao Supilo, frankovački zastupnik u Saboru Hrvatske dr Jerko

SPREMALI SU VARTOLOMEJSKU NOĆ ZA SRBE Eugen Kvaternik, pored Ante Starčevića najugledniji prvak pravaša, izjasnio se za uništavanje Srba, koje je nazivao „nakotom vere” pravoslavne S namerom da se domognu Bosne i Hercegovine, da njima poprave svoj geopolitički položaj, hrvatski političari, i to ne samo pravaši Ante Starčevića, već i narodnjaci biskupa Josipa Jurja Štrosmajera, i njihovi kasniji naslednici, sve do naših dana čitavu državnu politiku zasnivali su na temeljima hrvatskog državnog i povijesnog prava. Prema postulatima tog prava, na hrvatskoj državnoj teritoriji postojao je samo jedan, i to hrvatski politički – mi bismo danas rekli konstitutivni – narod. Svi stanovnici Hrvatske, bez obzira na etničku i versku pripadnost po

Nakon što je banjalučki biskup Franjo Komarica izazvao brojna reagovanja u Srpskoj, poređenjem stradanja na Blajburgu sa događajima u Banjaluci tokom proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata, danas se oglasio i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. I to da bi stao u odbranu Franje Komarice. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić osudio je napade na banjalučkog biskupa Franju Komaricu, a posebno one koji, kako kaže, dolaze od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Riječ je, dodaje Puljić, o nedospustivom postupku političara koji „bježi od istine o stradanjima Hrvata na području Srpske“. „Nedopustive su i za svaku osudu prijetnje predsjednika Dodika i pojedinih drugih predstavnika vlasti biskupu Komarici, poznatom borcu za istinu i ravnopravnost. Umjesto da

Autor knjige ‘Žumberački uskoci: Unijaćenje i odnarođivanje’ u izdanju SNV-a: Žumberak umire. Uskoro tamo neće biti potomaka uskoka. Pitaće se: ko su bili ti ljudi, šta se s njima dogodilo? Dragan Vukšić je rođen 1945. u Radatovićima na Žumberku. Odabrao je vojnu profesiju, a najveći dio svoje karijere proveo je u obavještajnoj i diplomatskoj službi. Nakon odlaska u mirovinu 1999. godine, u znak protesta protiv režima Slobodana Miloševića, oduzet mu je čin. Objavio je knjige ‘Pukovnikov otkaz krvavom komandantu’, ‘JNA i raspad SFR Jugoslavije’ te ‘Žumberački uskoci: Unijaćenje i odnarođivanje’ koja govori o povijesti njegovog rodnog kraja. Žumberački uskoci, knjiga koja je objavljena u izdanju Srpskog narodnog vijeća, prikaz je