arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Početak pakla za Srbe – prvo su 6. aprila 1941.g., sravnili sa zemljom Beograd

Fašistička Nemačka je bez objave rata 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju. Napad je počeo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada nemačkog vazduhoplovstva je bio: razaranje Beograda, demoralisanje vojske i naroda i uništenje jugoslovenskih vazduhoplovnih potencijala. Odluku, da se Beograd razori, doneo je lično Hitler 27. marta, razjaren vestima o demonstracijama u Beogradu protiv potpisivanja ‘Trojnog pakta’. Izvršenje zadatka povereno je 4. vazdušnoj floti pod komandom generalpukovnika Aleksandra Lera. Operacija uništenja Beograda nosila je naziv ‘Strašni sud’ [Strafgericht]. U 6.30 časova napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Većina žitelja jugoslovenske prestonice zatečena je na spavanju jer je bila nedelja. U

GODIŠNjICA STRADANjA NA LIJEVČE POLjU: „Četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine

6. aprila 1945. godine u borbama u Lijevče Polju stradalo je jezgro hercegovačkih četnika na čelu sa svojim komandantom Miloradom Popovićem. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: Milan Nikčević, april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Ono što je Zidani Most, Kočevski Rog i Pohorje u svijesti nacionalnog naroda Crne Gore to je Lijevče Polje, „četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine – simbol tragičnog stradanja duboko urezan u dušu i kolektivno pamćenje, „zbirno

Istoričar dr Nemanja Dević među 10% najproduktivnijih srpskih naučnika

Ništa od toga nije bio moj uspeh, nego milost Gospoda i pravda za one u čije ime govorim. U Bosni postoji jedan neobičan izraz za ničije dete: zove se nahoče. E ja sam, otkad sam upisao Filozofski fakultet u Beogradu bio nahoče. I to ne zato što nemam roditelje, ujake ili kumove, već zato što oni nisu sedeli na uticajnim mestima. Uz to, nisam bio ni Jugosloven ni komunista već izrazita suprotnost svega toga, što takođe nije baš bila zgodna okolnost na jednom od poslednjih uporišta ovih lipsavajućih ideologija u Srbiji. Do doktorata to nisam mnogo osećao, onda se na moja pleća srušila lavina. Tuklo je sa svih strana, u

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ž. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

I DUNAV IMA PLAVU GROBNICU: Eparhija Bačka o izgradnji crkve u novosadskom naselju Liman, posvećene žrtvama racije 1942.

Hram koji će biti izgrađen u novosadskom naselju Liman, u blizini kupališta Štrand, biće posvećen Svetim mučenicima bačkim postradalim u pogromu našeg naroda u Bačkoj od 1941. do 1944. godine, naročito u Novosadskoj raciji. Piše: J. Simić To će ga s pravom, svrstati u red zdanja od izuzetnog duhovnog, kulturnog i nacionalnog značaja. Izgradnjom hrama Svetih mučenika bačkih i planiranom izgradnjom Memorijalnog centra žrtava pogroma u Bačkoj ovaj, do sada neuređeni deo obale Dunava će, između ostalog, postati uređena kulturno-prostorna celina definisana kulturom sećanja na stradanje svih Novosađana i biće svojevrsni prvorazredni podsetnik da Plava grobnica i tu postoji. Ovakvom porukom za javnost oglasila se juče Eparhija bačka posle najave

Jugoslovenski zarobljenici koji grade put između Karašoka i Finske tokom Drugog svetskog rata. Ovu fotografiju je početkom jeseni napravio nemački oficir, ratni reporter, pre nego što su zarobljenici postali iscrpljeni od gladi i povremenog divljačkog tretmana od strane čuvara. Fotografija: Arhiva nemačke vojske, Savezni arhiv Nemačke

Ovi zarobljenici su gradili „krvavi put“ – a posle toga su pogubljeni

Jugoslovenski zarobljenici koji su za vreme Drugog svetskog rata bili u Karašoku, trebalo je samo da izgrade put do Finske, a posle toga nije trebalo više da postoje. „Od dolaska u logor u Karašok, Maks Gemeinhart – poznat kao „Ekser“ – ponašao se prema neuhranjenim i bolesnim zarobljenicima na divljački i nehuman način. Tukao je najbolesnije zarobljenike bez obzira na njihovo stanje i slao ih na rad. Uobičavao je da tuče iscrpljene zarobljenike tako staršno da su oni često umirali od njegovih udaraca. Takođe je slao bolesne i izgladnele zarobljenike na pogubljenje. Sva ubistva i pogubljenja izvršavala je jedna grupa Nemaca među kojima je bio i on.“ Ovo je rekao

Dva miliona Srba u NDH je moralo nositi plave trake sa slovom „P“-Pravoslavac!

Hrvatski poglavnik Ante Pavelić je 12 dana posle dolaska u Zagreb i preuzimanja vlasti izdao „Zakonsku odredbu o zabrani ćirilice“ (objavljena je u „Narodnim novinama“ br. 11 od 25. aprila 1941. g.). 3. juna 1941. ukinute su sve srpske škole, odgajališta i sirotišta (objavljeno u istim novinama br. 56 od 21. juna 1941. g.).„Srbima-pravoslavcima naređeno je u Zagrebu, kao i u ostalim gradovima, da nose oko ruke plavu traku“ na kojoj je imalo da bude slovo „R“ (latinicom) čime se odmah jasno stavilo do znanja kakav položaj u ustaškoj NDH mogu da zauzimaju Srbi. Tako je ovaj znak „R“ – „pravoslavac“ – planiran da bude getovski znak za prokazanih oko 2

NEMANjA DEVIĆ O SPOMEN-SOBI U BREGALNIČKOJ: Draža Mihailović ponovo među Srbima

Ljupki su nazivi ulica na međi između Vračara i Zvezdare. Za razliku od Novog Beograda, ukorenjenog u tradicijama Druge Jugoslavije, ovde se češće nailazi na toponime i ličnosti koji su asocijacije na slavno doba Kraljevine Srbije, s početka 20. veka. I na odavno izbledela mesta iz Stare Srbije. Tu su, na jednom relativno malom prostoru, i Brsjačka i Preševska, i Vardarska i Pećka, i Tetovska i Strumička ulica. I – Bregalnička. Bregalnička ulica nije dobila naziv tek po pritoci Vardara; radi se o reci na kojoj je, posle oslobođenja južnih krajeva od Turaka, zabeležena i sjajna pobeda srpske vojske nad Bugarima 1913. godine. Ove pobede, postignute u samo godinu dana,

Lalović: Sa suzama u očima u Velici na Čakoru

Nakon analitičkog pregleda poetskih svjedočenja inspirisanih zločinom njemačke SS divizije Princ Eugen u Pivskim Dolima kod Plužina 7. juna 1943. godine koje smo predstavili u eseju Poetska tuga u Dolima pivskim, našu pažnju je zaokupio još jedan sličan zločin nad srpskim narodom u Crnoj Gori, a riječ je o zločinu koje su u srpskom selu Velika na Čakoru, opština Plav, počinile dvije SS divizije, Princ Eugen i Skender-beg. Piše: Rade R. Lalović Zločin se dogodio 28. jula 1944. godine na pravoslavni praznik Svetih mučenika Kirika i Julite. Tada je samo za dva sata ubijeno 500 ljudi od čega 113 djece mlađe od 12 godina. Zločin se dogodio neposredno nakon što

Vladan Vukosavljević: MUZEJ ISTINE I KUĆA UVELOG CVEĆA

Otvaranje improvizovanog muzeja posvećenog Draži Mihailoviću, osim simbolički skromnog početka ispravljanja jedne velike istorijske nepravde, imalo je i jedan zanimljiv sporedni efekat. Izazvani su jarost i agresivni fanatizam sledbenika sekte poklonika J. B. Tita, prononsiranog ratnog zločinca, dželata srpskog naroda, operetskog diktatora i po mnogo osnova devijantne osobe, ne sasvim jasnog porekla i identiteta. Mlađe generacije imaju priliku da saznaju koliko duboko je u naše društvo utkana zločinačka jeres titoizma i u kojoj meri su i danas agresivni i puni mržnje prema svemu srpskom, fizički i ideološki naslednici ubica iz Lisičijeg potoka i dželata sa bezbrojnih stratišta koje su po Srbiji od 1944. rasejali oznaški Hanibali Lektori, razni Penezići, Rankovići,

Štrbac: Hrvatska vidi trun u tuđem oku, a ne vidi balvan u svom

Reagovanja zvaničnog Zagreba na odavanje počasti generalu Dragoljubu Mihailoviću u Beogradu i poruke da se time urušavaju evropske vrijednosti izazivaju i suze i smijeh kod onih koji i površno prate zbivanja u Hrvatskoj i njen odnos prema ustaštvu, rekao je za Srnu direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac. On je naglasio da je narativ koji u vezi sa Mihailovićem ovih dana koriste Hrvati istovjetan riječima koje godinama koristi “Veritas” kada ukazuje na sveprisutnu rehabilitaciju ustaštva u toj zemlji. – Ne znam da li bi plakao ili se smijao kada to čitam. Sve što su oni napisali to godinama mi pripisujemo upravo Hrvatskoj. Rehabilitacija ustaštva, podizanje spomenika deklarisanim i osuđenim ustašama

Spomenik streljanim đacima i profesorima u Šumaricama

Ratni zločin 20. i 21. oktobra u Kragujevcu

Prvo masovno streljanje građana u Kragujevcu izvršeno je 20. oktobra 1941. godine u 18 časova. Tog dana Nemci su izveli na streljanje dve grupe civila. Svi uhapšenici odvedeni su u dvorište kasarne Trećeg artiljerijskog puka i tamo pretresani i oduzete su im sve lične stvari. Nemci su streljali prvo grupu od 66 osoba, u kojoj je bilo najviše Jevreja, a potom i grupu od 53 osobe iz zatvora, u kojoj je bilo talaca i predratnih robijaša. Nemačke oružane snage su 20. oktobra 1941. godine streljale ukupno 119 lica srpske i jevrejske nacionalnosti. Tako je počelo. Najveće streljanje građana u Kragujevcu izvršeno je 21. oktobra 1941. godine. Tog dana Nemci su

Potresne poruke najbližima pre streljanja u Kragujevcu: Zbogom, srce, ja danas …

Streljani Kragujevčani pisali su poslednje poruke svojim najbližima neposredno pre pogubljenja, a neke od njihovim poslednjih reči čuvaju se u Muzeju “21. oktobar”. ENGLISH Streljani Kragujevčani pisali su poslednje poruke svojim najbližima neposredno pre pogubljenja, a neke od njihovim poslednjih reči čuvaju se u Muzeju “21. oktobar”. * Gimnazijalac Ljubiša imao je samo 17 godina kada su ga izveli pred streljački vod, a roditeljima je ostavio poruku: “Dragi tata i mama, pozdrav, poslednji put. Ljubiša”. Nažalost, njegov otac poruku nikad nije pročitao, jer je i on, što Ljubiša nije znao, bio zarobljen i streljan istog dana. * “Draga Lelo, Seko i Bato, kucnuo je zadnji čas, oprostite svom tati. Ljubi

NA DANAŠNjI DAN ZATVOREN ZLOGLASNI BANjIČKI LOGOR: Među zatočenicima jedno vreme bili žena Draže Mihailovića i Pašićev unuk

Na današnji dan pre 79 godina, 4. oktobra 1944, poslednji zatvorenik izašao je iz zloglasnog banjičkog logora, kroz koji je tokom Drugog svetskog rata prošlo oko 30.000 ljudi, a ubijeno više od 4.200. Piše: V. Crnjanski Spasojević Sačuvana policijska evidencija pominje imena 23.697 logoraša, ali ova brojka nije konačna jer na spiskovima nema celih grupa za koje se zna da su tu bile. Isto tako ni broj od oko 4.200 likvidiranih, čije je ime i prezime evidentirano u banjičkim knjigama, nije konačan.U zvanične brojke nije uračunato ni oko 3.800 ljudi koji su odatle poslati u druge logore u Evropi, gde su skončali. Nisu ubeleženi ni starci koji su puštani tek

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.