arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Milovan Đilas

Najveća kontroverza NOB-A Đilas: Zašto smo skrivali da pregovaramo sa Nemcima

“Gledajući iz ovog ugla, smatram da su pregovori o primirju bili greška. Ja sam i tada, u vezi s tim, osećao nekakvu nelagodu, nervozu, nesigurnost, ali ne mogu da kažem da sam bio protiv”, rekao je Milovan Đilas krajem osamdesetsetih godina prošlog veka o jednoj o najvećih kontroverzi NOB-a: pregovora partizana i Nemaca o primirju u Zagrebu 1943. godine. Milovan Đilas u knjizi “Revolucionarni rat” pominje kako je delegacija partizana išla u Zagreb na pregovore sa Nemcima 1943. godine. Ta epizoda ratovanja na prostoru Jugoslavije i tadašnje NDH, dugo je bila jedna od najvećih kontroverzi narodno-oslobodilačkog rata. Milovan Đilas je bio glavni partizanski delegat na tim pregovorima, a uz njega

Izvor: kingdom-of-yugoslavia-in-ww2.com

Vladan Ivković: Srpske izdaje, I dio

Ko se u Drugom svjetskom ratu borio za Srpstvo, a ko je pomagao okupatoru da uništi Srpstvo? Ili ko je ratovao za Srpstvo, a ko protiv njega? Je li isto izdati Jugoslaviju i izdati Srpstvo? Koga je izdao knez Pavle, koga kralj Petar, koga Nedić, koga Broz, a koga Draža? Pokušaću u nekoliko tekstova pregledati ova pitanja sa srpskog stanovišta, unutar srpskog interesnog obrasca. Svaki obrazac izdaje izdajnikom može odrediti samo onog ko je imao obavezu da ne stane na stranu neprijatelja. Srpski obrazac podrazumijeva da se podjele na izdajnike i rodoljube među Srbima određuju ne prema tome koji Srbin je na koji način pomagao Englezima, Amerikancima, Sovjetima ili Nijemcima,

Nemački sveštenik o Srbima: Mi smo ih mučili, a oni su mazili našu decu!

Fridrih Grizendorf bio je dvorski sveštenik. Nakon Drugog svetskog rata kada je Nemačka izgubila, Fridrih je održao propoved u selu Everburgu kraj Osnabrika u kome se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika. Evo šta je tom prilikom rekao! “Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No, to je u stvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi. Mi smo ih ranije samo površno poznavali. Ali smo

Mile Bjelajac: Pravo na otpor i pobunu

Danas, kada su nedavne ideološke podele u svetu zamaglile veličinu i suštinski značaj pobede (1945) nad jednim projektom dominacije svetom i kada se relativizuje značaj pobede nad tim istim projektom 1918. godine, ima li mesta da se zapitamo da li je narod kome pripadamo birao i onda i tada pravu stranu istorije? Da se pitamo da li je posle pobeda u ta dva rata pružao ruku pomirenja pobeđenima bez masovnog revanša i osvete? Da li treba da se u ime nečega odričemo prava na sećanje da je nekada postojala tradicija borbe za oslobođenje, protiv volje silnika koji bi da porobe, da razdrobe, da unište i potru jedan narod i pretope

Logor Plav: ZABORAVLjENI ALBANSKI LOGOR ZA SRPSKE CIVILE, ŽENE, DJECU I STARCE

4. jula 1941. u Plavu, na sjeveroistoku Crne Gore albanski balisti i vulentari pod nadzorom italijanskih okupacionih vlasti osnovali koncentracioni logor. U ovaj kazamat smrti su dovođeni pravoslavni Srbi iz okoline Plava, procenjuje se preko 500 civila, od kojih najvećim dijelom žene i djeca. U samom logoru je umoreno preko 30 mališana mlađi od 10 godina. Logor Plav je bio jedini logor na teritoriji okupirane Crne Gore u Drugom svjetskom ratu za žene i djecu. U njemu su albanski balisti utamničili isključivo civile, a najvećim dijelom bili su to žene, djeca i starčad. Sam logor je osnovan početkom jula mjeseca 1941. godine i to u privatnoj višespratnoj kući porodice Vukote Džudovića. Kasnije

Komemoracija u Kamničkoj Bistrici Crnogorcima, Bokeljima i Hercegovcima umorenim maja i juna 1945.

U subotu 12. juna 2021. održani su u dolini Kamničke Bistrice, blizu Ljubljane, liturgija i pomen za duše između 3.500 i 6.000 žrtava koji tu leže, u šest masovnih grobnica, već 76 godina. Riječ je o monarhističkim borcima i ljudima pridošlim sa njima u zbjegu iz Crne Gore, Boke i Hercegovine, koji su ubijeni nakon kraja Drugog svjetskog rata. Priredio: Nikola Milovančev Dolina Kamničke Bistrice je jedna od brojnih lokacija na području Slovenije, na kojima se nalaze posmrtni ostaci brojnih pripadnika srpskog naroda, boraca nekomunističkih formacija i članova njihovih porodica, koji su odlukom Josipa Broza usmrćeni bez suda krajem maja i u junu 1945. godine. Bilo je to poslije završenog

PRVI KRSNI HOD DO DUBOKE DOLINE U SURDULICI (video/foto)

Posle više od jednog veka uspeli smo da organizujemo prvi KRSNI HOD DO DUBOKE DOLINE U SURDULICI. Mesto stradalaštva srpskog naroda od bugarskih okupatora. Stradalo je preko 4000 Srba, na zverski način, a razlog poznat samo Bugarima. U organizaciji SPC i Udruženja potomaka ratnika oslobodilačkih ratova Srbije – Okružni odbor Vranje i Opštinski odbor Surdulica u Surdulici je danas, 29. maja 2021. godine obeležena slava Svetih Surduličkih mučenika i organizovan veliki krstni hod do Duboke doline – jednog od najvećih stratišta na jugu Srbije tokom Prvog svetskog rata. Na ovom mestu je prema dokumentima Međunarodne savezničke komisije ubijeno nekoliko hiljada srpskih civila od strane bugarskih okupatora. U slavu i čast

Vladislav B. Sotirović: Ko su bili okupatori a ko izdajnici?

U „Politikinoj“ rubrici „Među nama“ pojavio se 26. aprila 2021. g. još jedan u nizu titoističkih pamfleta o Josipu Brozu Titu i Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji („Najnoviji rat protiv Tita“) autora izvesnog Nikole Narandžića (Zemun) u kome se po standardnim udbaškim metodama i rečniku blati i moja profesionalna malenkost. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović, Vilnjus, Litvanija Nije teško pogoditi da se najverovatnije iza ovakvih brozombističkih falsifikata kriju drugovi iz tzv. „Saveza antifašista (sic!) Srbije“ (predsednik Aleksandar Kraus, glasnogovornik Zlatoje Martinov) a u kojima iskazuju elementarno nepoznavanje i istorije i istoriografije o temama o kojima pokušavaju da i dalje ispiraju mozgove javnosti. Ovom prilikom bih drugovima „antifašistima“ skrenu pažnju

Ivan Petrović: O zloglasnoj jami „Kotor“

U mjestu Dubrave iznad Nikšića pronađena je zloglasna jama „Kotor“ u kojoj leži preko 300 žrtava komunističkog terora. Nikšić je dobio novog gradonačelnika, i po mišljenju mnogih, Nikšić je poslije više decenija dobio prvog čovjeka grada dostojnog te funkcije. A neće mu biti lako! Ni ovi izbori u mom Nikšiću, kao ni svi prethodni izbori u Crnoj Gori nisu mogli proći bez starih, izlizanih fraza o odbrani države, okupaciji, antifašizmu, četnicima, partizanima, bjelašima i zelenašima. Zelenaši se zaklinjaše u Krsta dok se slikavaše kraj spomenika Ljuba Čupića, antifašisti i dalje kliču Sekuli Drljeviću, UBNOR dizaže spomenik komitama, potomci Hercegovaca još kliču „nikad više 1918“ a mi koji bar malo poznajemo

BITKA ILI MASAKR NA SUTJESCI: Gubici Nemaca jedan odsto, četnika 17 vojnika, partizana 12.000 boraca!

15. maja 1943. počela je operacija Švarc. Da li je baš sve bilo kao na filmu? Izvor: Pogledi ; Autor: Miloslav Samardžić ; 16. mart 2013. “Vi imate pravo da znate sve“ – poručuje nam RTS, dok nam u stvari uporno nameće obavezu da ne znamo ništa. Zato nam se nekritički – bez objašnjenja da je to sve laž i prevara – reprizira i film “Bitka na Sutjesci“, iako je do sada mogao biti snimljen niz filmova sa istinitim događajima. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju

NEĆE MOĆI, Politički Holokaust

Kada pišem o otrežnjujućim upozorenjima ne mislim samo na glupost (podmetačinu?) da u program svečane akademije povodom 9. maja budu uvršćene četiri pesme koje su za vreme Drugog svetskog rata pevali pripadnici ljotićevskog Srpskog dobrovoljačkog korpusa, o čemu sam opširnije pisao u tekstu za novi „Pečat“. Piše: Filip Rodić To samo po sebi i nije toliki skandal koliki je imenovanje jedne od osoba odgovornih za taj propust, istoričara Dejana Ristića, na čelo Muzeja žrtava genocida, koje je usledilo svega nekoliko dana nakon ovog fijaska. Da se razumemo, ovog čoveka za tu funkciju ne diskvalifikuju samo površnost i nedostatak osećaja za umesno tokom rada u komisiji koja je birala scenario, nego

Dušan Dostanić: O knjizi Mit o neprijatelju – antisemitizam Dimitrija Ljotića

Knjiga Darka Gavrilovića je vrlo slaba, ne nudi nove uvide i ne pomaže boljem razumevanju naše prošlosti ali stavlja važna pitanja pred naučnu zajednicu. Prikaz knjige: Darko Gavrilović, Mit o neprijatelju: antisemitizam Dimitrija Ljotića, Službeni glasnik, Beograd, 2018, 242 strane. Istorija Jevreja u Srbiji je tema koja nije ostala neistražena. Kada se govori o istoriji Jevreja pitanje antisemitizma nameće se samo po sebi, a u srpskom kontekstu se tada neminovno dolazi do imena Dimitrija Ljotića. Ipak, to ne znači da je ova tema temeljno proučena, jer jedna je stvar konstatovati da je Ljotić imao negativan stav o Jevrejima, a sasvim je nešto drugo odgovoriti na pitanja kakav je bio karakter

SPOMENIK VOJNICIMA KRALjEVINE JUGOSLAVIJE PALIM TOKOM APRILISKOG RATA

Na hrišćanski praznik Cveti, na mestu gde su se pre osam decenija, vojnici Kraljevine Jugoslavije suprotstavili nadolazećim nemačkim jedinicama tokom Aprilskog rata, podignut je i osvećen spomenik palim vojnicima.  Prema rečima Petra Samardžića, zamenika  gradonačelnice koji je otkrio spomenik, Mitrovačke branioce činile su policijsko-žandarmerijske i dobrovoljačke jedinice iz Srema i Mačve, združene u “Mitrovački odred” koji je imao zadatak da štiti pontonski most i osigura transport ljudi i materijala preko Save, sve do stvaranja prilike za sopstveno prelaženje u Mačvu. Tragičnog desetog aprila, dok je u Zagrebu čitan proglas o osnivanju NDH, na ovom prostoru vodile su se borbe koje su okončane dva dana kasnije slomom jugoslovenske odbrane. Koliko je vojnika poginulo,

Bojanić: “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE NA VASKRS 1944. godine

Naši istoričari decenijama su tvrdili da Tito i Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem. A da je bombardovanje gradova Srbije bilo u nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba potvrđuje i pismo koje je svojim saradnicima u Sloveniji, krajem jula 1944. godine, uputio Edvard Kardelj. Evo kako glasi deo njegovog pisma, od reči do reči: „Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANjA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANjA ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB.” Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6.

Kako su komunisti, u saradnji sa Albancima, 1942. ubili preko 500 Srba u Metohiji

Mesni odbor Komunističke partije Gnjilane napravio je spisak od 500 do 1.000 Srba koji su bili njihovi uglavnom potencijalni neprijatelji. Spisak je predat albanskoj fašističkoj miliciji, sa kojom su komunisti bili u kontaktu. Većina ovih Srba je stradala. Autor: Branislav JOVIĆ; Izvor: Pogledi ; “Srpske novine“, glasilo OSČ “Ravna Gora“, broj 712,Čikago, oktobar 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Moj deda po ocu, Blagoje Jović (1911-1990, Koretište kod Gnjilana), bio je žandarm od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.