arrow up

Podijelite vijest:

Jelena Kovačević: Blaženi su žedni (logor Slano na Pagu)

Da bar zaridati možemo ali lice je naše zapeklo, / ni suza jedna da kane da napuni ždrelo. / Ni krv iz rane da se izlije pa umesto vode krvi svoje da se napijemo.
Jelena Kovačević (Foto: Lična arhiva)

U kamen, na kamen, među kamen bačeni smo suvi, kamenom ozidani.
Vrh kamena Sunce ne zalazi i tela nam na kamenu ovom suši.
Vode ovde nema za grlo i oči, a iza ili ispred, more se razliva u vodi.
Da bar možemo ne čuti, ne bismo svu težnju u kaplju jednu slili
žedni.

Grlo je naše otežalo. Ni molitvu Bogu da podignemo vodu da pusti,
pa u potopu da izginemo.
Otvrdla su usta naša od soli, izjela nas riba koju smo jeli.
Nisu drugo dali, vodu nisu doneli a bili smo gladni i
žedni.

Da bar zaridati možemo ali lice je naše zapeklo,
ni suza jedna da kane da napuni ždrelo.
Ni krv iz rane da se izlije pa umesto vode krvi svoje da se napijemo,
žedni.

Među kamenom ovim ni jednog živog ne videsmo,
ni onoga koji hoće da oživi i živ do Boga preživi
pa da udari i razbije kamen svoj u grudima što je stegao,
vodu u pustinju ovu da izvede.
Ne nađe se jedan, ni jedan ne htede.
Sve se u kamenje utvrdlo, ne napunismo ni grlo ni dušu,
žedni umiremo.

Da dâ Bog da se i mi u kamenje pretvorimo,
pa da vetar podigne i jedni na druge udarimo,
da se pri sudaru raspadnemo, ni prah od nas da ne bude,
i u prahu žeđ će da ostane.

Udruženje „Jadovno 1941.“ postavilo je 2018. spomen-krst na mestu masovne grobnice na Pagu, visoravan Fornaža na rtu Slana

Logoru Jasenovac prethodili su ustaški logori Slano i Matejna na ostrvu Pagu sa gubilištima kod Furnaže, u morskim dubinama i u jamama Jadovno na Velebitu u Lici. Osnovan je 24. juna 1941. sa ciljem da bude centralni koncentracioni logor za čitavu NDH. Međutim, sredinom avgusta 1941, logor je ukinut jer je ovo područje pripalo italijanskoj okupacionoj zoni.

Iskaz devetnaestogodišnjeg ustaše Jose Oreškovića iz Gospića svedoči o strahotama u ovom logoru:

„Kao đak gospićke gimnazije stupio sam 1939. godine u vjersku organizaciju ,,Križare”, gdje sam slušao predavanja protiv Srba i komunista. Odmah po rasulu jugoslovenske vojske stupio sam u ustaše. Sa još nekim Gospićanima određen sam u logor Slano na otoku Pagu. Tu su se nalazili Srbi i Jevreji, a bilo je i Hrvata-ljevičara. Bio sam zapanjen kad sam vidio kako muče one ljude. Spavali su pod vedrim nebom u žici, za hranu im nisu davali ništa osim slanih riba, ali im vode nisu davali i mnogi su poludili od žeđi. Jednom nam je naređeno da novu skupinu zatočenika odvedemo na more i poubijamo. Ja i neki moji drugovi to nismo mogli. Govorili su nam da nije ustaša onaj tko ne može s veseljem da ubije Srbina. Nama mlađima su davali vina i likere, dovodili zatočene djevojke, svlačili ih do gola i govorili da možemo uzeti koju hoćemo, ali je poslije moramo ubiti. Meni se na to gadilo i javno sam reagovao. Kad god je došao Luburić, a on je često dolazio, uvijek je započinjalo masovno klanje. Kada su mu rekli da neki od nas neće da ubijaju, sve nas je postrojio i održao govor naglasivši da je svaki ustaša izdajica koji ne može da ubije Srbina. Kada me je Luburić izveo pred stroj, donijeli su dvoje male dvogodišnje djece. Jedno dijete je predao meni i naredio da ga zakoljem. Kada sam odgovorio da ne mogu, on je izvadio nož i zaklao ga preda mnom rekavši: „Evo, ovako se to radi”. Meni se od dječje krvi zavrtilo u glavi. Tada je Luburić viknuo da dignem desnu nogu. Kada sam to učinio on je pod nogu stavio ono drugo dijete i zapovedio: ,,Udri”. Kada sam udario nogom i zgnječio djetetu glavu, Luburić me je potapšao po ramenu i rekao ,,Bravo! Bićeš ti dobar ustaša”. Kasnije, kada je Slano likvidirano i svi zatočenici pobijeni, poslan sam u kotar Korenicu na čišćenje Srba. Šta sam tu radio, znate.”

Dragoje Lukić, Bili su samo deca (Jasenovac-grobnica 19.432 devojčice i dečaka), Muzej žrtava genocida, Beograd, 2000.

Izvor: Stanje stvari ; Oprema: Jadovno 1941.


Vezane vijesti:

Jelena Kovačević: Stradanje | Jadovno 1941. – KULTURA …

Jelena Kovačević: Mrak iz sokolskog doma | Jadovno 1941.

Rade R. Lalović: STRADANJE KAO ISTORIJSKA I POETSKA …

Aleksandar Mirković: Pasija po Jeleni | Jadovno 1941 …

Dejan Bulatović: Stradanje ili Pesme koje trpe bol | Jadovno …


Pogledajte:

NAJNOVIJE VIJESTI

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko naselje Svjedoči: Rođen sam 7. januara 1937. godine u okolini Foče.

Rade Gavrilović

Rođen 10. maja 1933. godine u selu Kadin Jelovac, opština Dubica Svjedoči: Moji

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​