arrow up

Podijelite vijest:

JEDNO PISMO MATIJINOG OCA

U pismu kapetana Vuka N. Bećkovića, komandira Rovačkog bataljona JVuO i oca zlatoustog Matije, koje je 14. novembra 1941. upućeno Štabu komunista Komskog odreda u Manastiru Morača stoji:

Vuk i Matija Bećković – Otac i sin

„Ogriješili ste se o dužnosti Srbina i Slovena zašto bacate ljagu na naše pleme…
Samozvana komunistička komanda koja ubija najbolje sinove naševa plemena, a ostale naziva izdajicama i prijeti da nas oružanom snagom za svoj cilj uređuje, mi joj poručujemo: Naše strpljenje je dostiglo vrhunac da vaši i takvi postupci izazivaju bratsko krvoproliće za koje jedino vi snosite odgovornost pred srpskim narodom i istorijom. Prekinite sa takvim daljim postupkom jer nema danas ni plemena ni organizacije koja može i smije da Rovačkom bataljonu kroji zakone više no Rovčani drugom plemenu, jer pre njega stoji 800 brzometka koje će znati i umjeti braniti čast, ponos i živote plemenika.
Obezbijedite i otvorite Rovčanima put i normalan saobraćaj sa Kolašinom jer takvog postupka nema nigdje u Crnoj Gori. Prednje smatrajte kao opomenu bataljona Rovačkog.“

Kapetan Vuk N. Bećković

Sadržaj ovog pisma publikovan je u knjizi Dragana Radevića „Bratoubilački rat (Crna Gora 1941-1945)“, str.56, a original se, prema navodima autora, čuva u Državnom arhivu Crne Gore : DACG, AOP, 391/IV 2b/6(41)

Vuk Bećković je poginuo 1944. u Sloveniji.


Matija Bećković – OČINSTVO

Mogao bih biti otac svome ocu
a, evo, još sam dete i siroče,
mlađi si bio od mene, moj oče,
kad me ostavi tvome ubiocu.

I sad mi oca on ne da za oca
i ne oprašta mi svoja nepočinstva
i drži me žedna bez kapi očinstva
i ne uklanja s mene motrioca.

Ali ja silazim na dno praočinstva
da tražim svome sopstvu nosioca
i srž svoju zagrejem kod svog stvorioca
i primim sramotu zbog toga zločinstva.

Ako duh nema groba, ni pepela,
o, daj mene meni, tvorče i praoče,
jer, evo, svako sa svoga raspela
vapi: što si me ostavio, oče?

I huli kao Vlah sa nabikoca
zato da bi ga mogli doubiti,
i za smrt moli iskorenioca,
a sve reči su samo jedna: biti.


Priredio: Rade Crnogorac

Izvor: Slobodna Hercegovina

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​