1. Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu povodom smjene urednika lista „Novosti“

Zašto
Milorade – Brute, smjeni urednika „Novosti“ Radu Dragojevića, a to predsjednik
Josipović od tebe nije tražio? A da i jeste! Dokle ćeš kositi i rušiti sve oko
sebe drukčije misleće.[1]

Dragojević je ne samo dobar novinar, nego i vrlo dobar
urednik. Pa on je „Novosti“, kao urednik, izveo na tržište, a ne ti, i učinio
ih ponajboljim tjednikom. Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu
to može služiti na čast, a ti ga nezasluženo kažnjavaš i stigmatiziraš. Sumnjam
da će naredni urednik htjeti sniziti rang slobode uređivanja i zašutjeti pred
tobom.

Milorade, Srbi u Hrvatskoj nemaju niti jednu instituciju
osim okljaštrene Pravoslavne crkve na koju si se svojedobno „kamenom nabacio“.
Možda umišljaš da si ti svesrpska institucija! Zašto u ime „kulture smrti“
žrtvuješ pojedince i institucije? Ta valjda ne smatraš, doktrinarno, da treba
sjeći i lijeve ruke?

Jadranki Kosor ne treba srpsko glasilo, njoj je dovoljan
oteti srpski stan i jedan Srbin manje i da je postala jedan od 500.000
bojovnika, a kasnije i predsjednica Vlade.

Nemoj sebe, Dragojevića i javnost familijarno uvjeravati da
si ga čak unaprijedio. Taj cinični geg smo već vidjeli (Faber). Dragojevića si
stigmatizirao ali i „Novosti“. Njegova smjena nije dovoljna za zagovarače
„kulture smrti“ i da si Dragojevića čak spalio kao što su to takozvani „izvorni
pravaši“ učinili sa jednim primjerkom „Novosti“.

Poslije Francuske revolucije bijaše jedan junak literature
„meštar za sve“, a u Hrvatskoj je poslije nacionalne kontrarevolucije to postao
Šeks, plus leks. „Sve je po zakonu“ iz kojeg je prokuljala banalnost zla (Arent).
Valjda se ne bojiš one: „Vratila se 91.“ čije smo posljedice gorko svi
iskusili, a prevalit će se i u 22. stoljeće. Skoro 5 godina sam Kangrgi
svjedočio po raznim provincijalnim sudovima zbog izjava o knjigocidu ili zbog
metafore.

Ova Vlada pada kao gnjila kruška ma što ti činio! Međutim,
njenom prolongacijom navlačiš mržnju hrvatskog društva na ostatke ostataka Srba
u Hrvatskoj, za agoniju u kojoj se ono nalazi. Srbima je oduzeta društvenost,
među ostalim, osim ukopa. A kad im oduzmeš ili stigmatiziraš njihovo javno
glasilo ili otvorenu informaciju, kao zakonito pravo, kao da si im dokinuo
život. Poznato ti je valjda: „Informiran – slobodan“. Dakle, ovaj ti je čin
smjene Dragojevića veći politički grijeh, nego kad si glasao s pompom za
Hrvatski Državni Sabor – naziv iz NDH, što me prisililo, kao antifašistu po
učešću i spoznaji što je fašizam, da se politički raziđemo za sva vremena, jer
ti politiku vazda stavljaš ispred ljudi, društva i povijesti. Slično si
napravio kad si glasao za priznanje Kosova. Stalno podržavaš začuđujuće
dražavotvorstvo koje razara društvo.

Dok ti uzaludno trošiš srpsko vrijeme, Vlada skoro
kanibalski pomjera biološke satove svojih građana, a one iz najproduktivnijih
generacija ubrzano troši, zbog otetog minulog rada i tekućih primanja, da tri i
pol godine umiru ranije. Volio bih da pogledaš degresivnu skalu mortaliteta u
RH.

Tvoja, da se Kantom poslužim, „samoskrivljena nezrelost“
(politička) bit će povijesno zapamćena po najvećim implikacijama za sudbinu
Srba na ovim prostorima. Jer si se upustio u trgovinu sa njihovom svojinom,
prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Naročito kroz glasanje „za šumu zakona i
prašumu bezakonja“ prema Srbima. Onda se čudiš zašto te Srbi ne vole, a većina
Hrvata prezire, jer tako uporno podržavaš agoniju i kaos u kojem se društvo
nalazi. Kao empiričar, ne mogu da shvatim da nakon 17 godina vlasti „pokreta
opasnih namjera i zločinačkog sadržaja“ (pljačka stoljeća, deindustijalizacija,
etničko čišćenje, žrtvovanje 8% stanovništva, entropija i biološko razaranje
društva, rat „spaljena zemlja“ na jednoj trećini teritorije), očekuješ da se u
narednih nekoliko mjeseci može nešto promijeniti? Empirijski može doći samo do
većeg kaosa, entropije i beznađa.

Vlastohleplje liberalnog kapitalizma dovodi u očaj
suvremenu civilizaciju, a naš „divljački kapitalizam“ nas dovodi u kolonijalnu
neizvjesnost, jer, na primjer, onih sedamdesetak tisuća koji ne primaju
dohodak, u gorem su položaju nego nekadašnji robovi. Vlast koja troši ljude,
krši vlastite norme i Ustav, i koja razvija sistem ozakonjene pljačke,
korupcije, laži, prijevare, otimačine bez sankcija, levijatanski proždire
društvo.

Dok svi slobodoumni napad na „Novosti“ osuđuju kao
zatiranje slobode, ti represivno u ime svoje moći, kao jadnik u privremenom
raju, primjenjuješ drakonske mjere.

Društveno gledano, minuli rad Rade Dragojevića za našu
ukupnu javnost, samo kao urednika, važniji je i značajniji i časniji nego
minuli rat Merčepa i Šeksa zajedno. Zbog toga, osvijesti se! Ne robuj „kulturi
smrti“.

Valjda toliko znaš, Milorade, da je rat sam po sebi zločin.
On zahtijeva imanentnu „kritiku svega postojećeg“ u njemu. Ne samo radi
prelaska na izmirenje, nego na „kulturu života“ tako nužnu Srbima i Hrvatima
koji nikada nisu međusobno ratovali. Kad su to Francuzi i Nijemci shvatili,
Evropa koja počiva na groblju ratnih zločina, napravila je kopernikanski obrat
trendom objedinjenja.

Milorade, sine Brute, valjda ne želiš da se u našoj
javnosti onemogući uporaba analogija, poredbi, dosjetki, metafora, aluzija,
ironija, cinizama, poruga, humoreski, satira, sprdnji, gegova itd. Time bi
pledirao za dokidanje dijaloga uopće, ali istovremeno i cijele umjetnosti. Kako
vidiš, kakva tragedija slijedi kad se političari i državotvorci „podržave“ u
borbi protiv slobode! Avaj društvu!

            Kao što niste mogli u ime „kulture
smrti“ zbog zakona sile teže zaustaviti „Oba, oba su pala“, jer su doista pala,
tako zbog kulture života ne možete zaustaviti prirodu čovjeka da ostvari pravo
slobode javnosti ma što činili. Jer svaki je od nas rođen slobodan.