Hrvatska teorija: Partizanski napad na dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom

Povodom obilježavanja Sveevropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima i 75. godišnjice „partizanskog napada“ na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko kulturno vijeće i lokalna Župa u subotu, 26. avgusta 2017. godine, organizovali su komemoraciju s prigodnim programom.

Piše: Dušan J. Bastašić

Nakon mise u župnoj crkvi u Jastrebarskom, položeni su vijenci na mjesnom groblju. Uslijedilo je i izlaganje na temu porijekla djece u Dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom 1941. – 1945, s posebnim osvrtom na djecu s Kozare i ono o ulozi Alojzija Stepinca, svećenika, časnih sestara milosrdnica i drugih dobrotvornih udruženja i pojedinaca u „zbrinjavanju ratne siročadi“ u Jastrebarskom.

Predsjednik Udruženja policije branitelja Jastrebarsko izlagao je na temu partizanskog napada na Dječji dom 26. avgusta 1942. Skup je bio završen, prigodnim druženjem i „domjenkom“.

Nema šta, nova Hrvatska država temeljito i predano radi na reinterpretaciji istorije Srba i Hrvata u dvadesetom vijeku, sa fokusom na period postojanja Nezavisne Države Hrvatske.

Ovaj, nema sumnje organizovani državni projekat predvode istoričari Instituta društvenih nauka „Ivo Pilar“ iz Zagreba a aktivno mu pridonose Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata i Hrvatsko kulturno vijeće uz otvorenu asistenciju i podršku vrha katoličke crkve i Glasa Koncila čiji je izdavač Nadbiskupski duhovni stol sa zagrebačkog Kaptola.

Nakon što su hrvatski bojovnici u proteklom ratu uništili preko 3000 spomenika žrtvama rata 1941 – 1945. i spalili preko 2,7 miliona „nepoćudnih“ knjiga, nastavilo se sa brisanjem tragova stradanja Srba u Hrvatskoj a posebno sa revizijom njihove uloge u dizanju ustanka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i narodnooslobodilačkoj borbi uopšte.

Mada se i današnja garnitura vlasti u Hrvatskoj kiti ulogom pobjednika na strani antifašističke koalicije 1945. godine, dokumente Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz Drugog svetskog rata ne priznaje, jer oni, „ideološki obojeni“, sadrže svjedočenja i optužbe uzete pod pritiskom. Uvažavanje zapisnika Komesarijata za izbjeglice Komesarske Vlade Srbije ne treba ni pominjati.

U ove dane kada se sjećamo srpskih žrtava krvavog jula i avgusta 1941. godine, obilježava se i 77-ta godišnjica oslobođenja preživjele srpske siročadi iz koncentracionog logora za djecu u Jastrebarskom.

Dakle, piše se nova istorija Hrvatske, brišu se tragovi Pokolja, genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske.

Tako je Jasenovac postao radni logor u kome gotovo da nije bilo mučenja i likvidacije Srba, Roma i Jevreja i u kome je najviše bilo hrvatskih žrtava nakon završetka rata.

Pokolj Srba u Glinskoj crkvi predstavlja se kao velikosrpska laž i eklatantan primjer ulijevanja kolektivne krivice i genocidnosti hrvatskom narodu o čemu je u nekoliko nastavaka pisano u feljtonu hrvatskog Glasa Koncila.

Pokolj Srba i Jevreja na Jadovnu je rezultat mitomanije pokojnog dr Đure Zatezala a u Šaranovoj jami na Velebitu nema ni jedne kosti nego samo smeće.

U kraške jame u Lici i na Velebitu spuštaju se ekipe organizovane od strane hrvatske vladine agencije, „čiste“ ih od kostiju koje onda voze u Osijek i pohraljuju u tkz. privremenoj grobnici.

Logori za žene i djecu ili samo za djecu, koje je Nezavisna Država Hrvatska formirala u Metajni na ostrvu Pagu, Sisku, Jastrebarskom, Gornjoj Reci, Lobor Gradu, Kruščici i na još nekoliko mjesta, poseban su trn u oku i mrlja na hrvatskom obrazu pa se ova mučilišta i gubilišta proglašavaju prihvatilištima, dječijim domovima za ratnu siročad i slično.

O stravičnoj istini o formiranju logora za sveštenike Srpske pravoslavne crkve i njihove porodice u Capragu kod Siska se ne govori jer ni naše institucije to gotovo da i ne bilježe.

U ove dane kada se sjećamo srpskih žrtava krvavog avgusta 1941. godine, obilježava se i 77-ta godišnjica oslobođenja preživjele srpske siročadi iz koncentracionog logora za djecu u Jastrebarskom.

Kroz taj logor Nezavisne Države Hrvatske, za nešto više od sto dana njegovog postojanja, prošlo je 3.336 dece od jedne do 14 godina, najviše srpske, od toga više od 2.000 sa Kozare i Potkozarja. Dopremana su u grupama, počev od 12, 13, 14. i 31. jula, zatim 5. i 15. avgusta 1942. iz Stare Gradiške, Jablanca, Mlake i Gornje Reke.

Djeca, koja su u junu i julu 1942. u Jastrebarsko dopremljena iz Stare Gradiške i Jasenovca, nasilno su od strane ustaške uprave odvajana od svojih majki. Sva su bolovala od tifusa, dizenterije, ospica, difterije ili oteklih nogu od gladi.

Časne sestre, reda Svetog Vinka iz Zagreba, koje su imale upravu u svojim rukama, nečovječno su postupale s djecom, izjavljujući otvoreno da su to partizanska djeca, da su to srpske djeca i da pomagati tu djecu znači odgajati one koji će kasnije njih klati.

Stariju i zdravu djecu, i to djevojčice, tukle su i silile da pjevaju ustaške pjesme, te da dvore ustaše, koji su bili dnevni gosti časnih sestara.

Za nepunih mjesec i po dana u ovom logoru život je izgubilo 768 djece.

Mrtvu djecu su časne sestre uguravale po dvoje a i više u sanduke od šećera, te ih pritom guranju lomile i udarale samo da se sanduk može zatvoriti, a zatim ih zakopavale kraj plota izvan groblja, jer su bila „šizmatici“.

Oko 500 grobova bezimene djece iza plota groblja u Jastrebarskom, svjedoči o ustaškom postupku prema toj djeci ali i također o postupku časnih sestara.

Preživjelu djecu iz ovog koncentracionog logora, oslobodila je 26. avgusta 1942. Četvrta kordunaška brigada NOVJ.

Vezane vijesti:

Kako sam preživio dječji logor | Jadovno 1941.

Dvije ruže za dvije crtice | Jadovno 1941.