Goran Komar: Spaljivanje knjiga

Mitropolit Crne Gore pruža nadu u visoko crkveno-državno pokroviteljstvo ideji odricanja od pokreta komunista Josipa Broza kao jedini aktivni visoki autoritet u srpskoj narodnoj crkvi koji javno iznosi stav o najdubljem nacionalnom raskolu u istoriji Srba. To pokroviteljstvo može zadobiti svoje formalne okvire bilo kada i samo Bog zna hoće li se to zbiti za dvije ili dvadeset godina. Ovome narodu, dakako, ne treba odmazda, već samo i isključivo otklon. To je uslov održanja. Brojni su autoriteti iz kruga visokih službenika Crkve Hristove (a nema viših od episkopa) koji ćute o pokretu koji je razarao Crkvu. Nije govorenje o komunizmu, kada govori episkop, bavljenje politikom, nego to episkop govori o Bogoborstvu.

Ove rodove piše autor koji vjeruje da zna zbog čega su dinarski Srbi krenuli za idejom koju je proklamovao pokret na čijem čelu se nalazio Broz. I to što vjeruje da zna, javno ispovjeda. U tome se vrlo razlikuje od brojnih politički bliskih sagovornika. Autor vjeruje da zna razloge, ali takođe vjeruje da je kretanje za jugoslovenskim komunistima veoma ozbiljna greška. To, međutim, nije predmet ovog članka.

Prije mnogo godina stigao sam u manastir Ćelija Piperska. Saznao sam o rukopisnoj biblioteci i Arhivi. Uništili su je pripadnici pokreta Josipa Broza Tita. Arhiva i biblioteka manastira Morača gorjela je tri dana i tri noći. U Herceg Novom, neki mještani su uništili knjige popa Špira. U Luštici, crkvene knjige su plivale po moru. Istorija naroda ipak nije sadržana u sjećanju bratstvenika na djela predaka koja se kazuju uz ognjište. Istorija uzraslih naroda se čuva u knjigama starostavnim. Srpska istorija, izmaknuto, čuva se u Hilandaru. Srpska istorija, izmaknuto, čuva se u Dubrovniku. Srpska istorija, izmaknuto, čuva se i u Veneciji, među jednim dužnim milionom isprava. U Srba – samo izmaknuto. Na srpskom matičnom tlu – pogorjelo.

Mitropolit Crne Gore moli i glas podiže za tlo i zemlju da se umiri i ne potresa. Pa kada stane, da je počnemo puniti. Naša je zemlja poljana. Zadobila je međunarodno-pravno priznanje, simbole pred zgradom Ujedinjenih naroda, ona posjeduje obilježene margine. Ali, ona je prazna. Njezino materijalno kulturno naslijeđe pripada ocima i sinovima Crkve Hristove i njihovom vjerom napunjena, ona je nesagledivo bogata. U svome umjetničkom domašaju crkve na Kosmetu ravne su najreprezentativnijim renesansnim dostignućima Italije. Da li te kosmetske crkve pripadaju Srbijancima ili cjelini naroda?

Kao srpski pećki episkop, mitropolit Crne Gore poziva vjeri i redu i saboru. Došao da puni zemlju, mora da moli da stane potres zemlje.

Izvor: Stanje stvari