Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Garavice su jedno od najvećih stratišta srpskog naroda poslije Jasenovačkih logora i logora Gospić – Jadovno. To je u geografskom smislu prostor udaljen od grada Bihaća dva i po kilometra, a obuhvata Garavice, Karađorđevo selo(nekad Brezovica, a danas Kamenica) i Ceravac. Na zemljištu koje je bilo u vlasništvu dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata, nalazile su se prirodne livade, jaruge i kanali različitih dužina i dubina.
U Bihaću su prvo pokupljeni najugledniji i najbogatiji Srbi 20. Juna 1941. i pobijeni poslije tri dana mučenja u zloglasnoj kuli. U Kapetanovoj kuli su Srbi dovođeni i mučeni, tučeni i mrcvareni, da bi potom bili odvedeni na stratište i na monstruozan način ubijeni. Muslimani su nakon rata svjedočili o strašnim kricima koja su dolazila iz kule. Husref Redžić kaže: „Tako je trajalo iz dana u dan, iz noći u noć. Zatvarali smo prstima uši da ne čujemo taj lelek i jauk, koji nije bio sličan ni ljudskom ni životinjskom glasu. Teško da je postojalo nešto strašnije od tog karakazana, tog zatvorskog dvorišta, u kojem su masakrirani srpski seljaci…Smrt na Garavicama je dolazila kao izbavljenje…“
U noći 23/24. Juna 1941. godine oko 1.200 Srba je sabijeno na fudbalskom igralištu u Bišću. Odatle su ih otjerali prema Kulen Vakufu i Bosanskom Petrovcu odakle se nisu vratili. Njih je poklala grupa hercegovačkih muslimana pod komandom Envera Kapetanovića 28.juna 1941.
Ubijanje na Garavicama je vršeno uglavnom od 3. Jula do 3. septembra 1941. godine. Prve grupe Srba su odvođene i ubijane noću, a kasnije u julu i avgustu 1941. godine i danju. Prema podacima koje posjeduje muzej u Bišću na ovom mjestu je stradalo preko 10.000 ljudi, dok drugi izvori govore da ih je bilo preko 14.450. Tu su stradali Srbi dovedeni iz drugih okolnih mjesta, jer sam Bihać nije imao toliki broj. Tu su ubijani Srbi iz Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca, Cazina, Velike Kladuše, pa čak iz udaljenih mjesta kao što su Donji Lapac, Korenica i Slunj. Ovdje je ubijano srpsko stanovništvo, ali je ubijen i manji broj drugih nacija uključujući Jevreje i Rome. Skromni spomenik postavljen 27.jula 1949. godine je uklonjen i postavljen pored Kapetanove kule. Spomen područje koje obuhvata 149.479 metara kvadratnih je obilježeno skulpturama koje su komunisti izgradili po idejnom rješenju Bogdana Bogdanovića, a koje ne pokazuju ko su bile žrtve, vrijeme kad su stradali, broj žrtava ni ko su bili dželati. Ovaj spomen-park je podignut na brežuljku na suprotnoj strani od one na kojoj su ustaše poubijale svoje žrtve.
Mnogi Srbi nisu došli ni do Kule ni do Garavica. Skončali su tamo gdje ih je zatekao ustaški malj ili kama. Ubistva Srba iz Bihaća se sprovode po porodičnim kućama, njivama i na brojnim masovnim stratištima u okolini Bihaća. Mnogi su živi zapaljeni u svojim kućama, pobijeni u podrumima, u koje su ustaše nakon pokolja utjerali svinje da bi se hranile ljudskim mesom…Teško je sva stratišta nabrojati, a zna se za ova: Garavice, šuma Osoje kod Vrste, Mikuljanove štale, Uljevite bare, kuće Bubala, Delića jama, Međudražje, Risovačka jama, Pritočka crkva, Privor kod sela Vinca,Malo Založje, Babina greda, Jankova njiva u Hrgaru, Ripačke Zabarice i Čair, dvoslan u Lohovu, Gorjevac, Klišević, Bugar, bare u Rajnovcima, Kulen Vakuf, Grmuša, Račić, Lohovska Brda…Mnoga od njih su zatrpana i betonirana, bez ikakvog znaka i obilježja.
Bihać je prije Drugog svjetskog rata imao 16-17 hiljada Srba, a već 1942. godine ni jednog jedinog.
(Podaci preuzeti iz: Garavice, zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata, Banja Luka, 2011.)
Izvor: SRBI U BIH
Vezane vijesti:
Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu
One Response
I šta dalje? Očišćeni smo sa prostora gde smo bili većina, šteta je napravljena, nikada se od toga nismo oporavili. Oni koji su nas proterali, napisali su novu istoriju, rade na jačanju svojih zajednica. Mislim, da smo razbijeni, ali se možemo povratiti. Za početak naši predstavnici u vlasti trebaju da smanje svoju gramzivost ako je već ne mogu iskoreniti. Potom, trebamo biti složni i solidarni, kako bi pomogli zajednici da napreduje. Pomozimo bližnjem svome. Manimo se velikih reči i busanja u kukavičije grudi. Sada smo mnogo slabi da bi nešto uspeli da uradimo protiv onih što nam i dalje, perfidno, rade o glavi. Opametimo se!