Evropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima na hrvatski način: Jazovka pa Jadovno

Datum objave: ponedeljak, 27 avgusta, 2018
Objavljeno u Grubišno Polje
Veličina slova: A- A+

Milan-Bastasic.jpgHrvatski politički vrh, obilježio je evropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – Srbima uvrede, diplomatskim predstavnicima i svjetskoj javnosti “rog pod svijeću”

Piše: Milan Bastašić

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 26. avgusta 2013. godine.

Uz objašnjenje kako se radi o civilizacijskoj i istorijskoj vrijednosti (na koju ih je podsjetila Evropa), hrvatski zvaničnici kažu da su poslije sedamdeset godina došli na jamu Jazovku na Žumberku, gdje su partizani po dolasku u Zagreb 1945 pobacali ranjene domobrane i ustaše iz zagrebačkih bolnica. Računajući da bi ovo trebalo izazvati opravdano ganuće diplomatskog kora, izostavljeno je da su tu pobijeni zarobljeni ustaše prilikom napada partizana na Krašić.

Za javnost je to na Jazovki mnogo godina bio jedini zločin partizana. Priča o ranjenicima je novijeg datuma.

Najprije se išlo komemorirati na Jazovku iako se na Jadovnu, masovni, dvjesto puta veći, monstruozni zločin hrvatskih ustaša, dogodio pet godina ranije od Jazovke.

„Važan je prvi dojam, on ima svoje značenje i kod diplomata“ – smislili su, možda prođe. Uz vijest na sajtu Radio Slobodna Evropa postavljene su i dvije fotografije na kojima se ne vidi, a za vjerovati je, da je bila odabrana i prigodna ikonografija. Kad se spominju stratišta, a poziva se na istoriografiju onda se treba držati određenih principa. Događaj na Jazovki i na Jadovnu nije isti i nema nikakvih izjednačujućih parametara, posebno kada se ukazuje na potrebu pijeteta prema žrtvi. U istoriji svoje mjesto imaju uzroci, posljedice i “vozni red” događanja, što hrvatska agresija na istinu i reviziju istine sistematski zanemaruje i izbacuje iz svakog konteksta. Piše u objavljenoj reportaži da je ta komemorativna skupina bila i na Jadovnu, ali fotografije od tamo nema.

Već sam redoslijed posjeta stratištima i odnos prema lokalitetu Jadovno, velika je i razložna uvreda za potomke i poštovaoce žrtava kompleksa logora smrti Nezavisne Države Hrvatske Gospić – Jadovno – Pag.

Ako je nekome odgovaralo prisustvo „bojovnog“ dijela komemorativnog skupa u liku ministra hrvatskih ratnih veterana i uz njega zapovjednika hrvatske kopnene vojske, za nas Srbe, potomke žrtava, to je uvreda i postupak za žaljenje u ime žrtava.

Zaboravilo se da su žrtve u ono vrijeme ubijane od službenih uniformisanih osoba i sa oruđima i oružjem hrvatske državne vlasti. Da cinizam bude veći, prisutni ministar ratnih veterana i general bojnik hrvatske vojske, koji su svoje pozicije dobili zaslugama u građanskom ratu na području Hrvatske, po djelima ratnika koje su predvodili, nisu ništa manje militantni od onih militanata na Jadovnu i Jazovki.

Taj cinizam, mi mnogobrojni potomci žrtava Jadovna i mnogih drugih stratišta iz vremena NDH, doživljavamo kao tešku i svjesnu uvredu organizatora ove komemoracije. Ništa manja uvreda nanešena je svjedocima i potomcima nekoliko hiljada, na razne načine usmrćenih i više stotina hiljada brutalnim postupcima protjeranih i do temelja opljačkanih Srba u građanskom ratu na ovim područjima 1991. do 1995 godine. Dakako, od ništa manje militantne hrvatske vojske od napred spomenutih vojski 1941. i 1945 godine.

Sad će netko iz pozvanih i nepozvanih institucija Hrvatske, nonšalantno kao Ivo Josipović, reći kako je ovo „zalijevanje“ i želja da iz tih stratišta ponovo nikne sjeme novog zla. To je samo drsko i neumjesno odbijanje odgovornosti hrvatskog državnog vrha za nesretnu prošlost Hrvatske i u njoj Srba u dvadesetom vijeku.

Nađite snage i odgovornosti pa odgovorite na pitanje: ZAŠTO SU NAM PRIPADNICI HRVATSKOG NARODA TO UČINILI i samo potvrdite da su to zaista i opetovano učinili. Jer to je jedini put ka pomirenju. Sve ostalo je, kao i ovo neprimjereno komemoriranje, samo odlaganje pokušajima zataškavanja i umanjenja istine što je kako znate i vidite nezahvalan posao.

Cjeloupna hrvatska agresija na istinu u poznatim događanjima je donekle razumljiva. Genocid, zvjerstva, broj stratišta i žrtava su toliki i takvi da ih je teško priznati, a jedina vam je, na kratak rok, nada da tako nešto svijet zaista ne može shvatiti i u takva nedjela povjerovati. Na svom fejsbuk profilu, predsjednik Hrvatske je povodom aktuelnog datuma sjećanja na žrtve, napisao:

“Povijest ne možemo mijenjati, ali iz nje moramo učiti “.

Lijepo rečeno, a izjava je vrlo hrabra, jer autor vrlo dobro zna šta djeca iz usvojenih, zvaničnih udžbenika, posebno istorije, uče.

Jadovno 26. jun 2011. Drugo obilježavanje Dana sjećanja na Jadovno 1941. - Jadovno 26. jun 2011. Drugo obilježavanje Dana sjećanja na Jadovno 1941.

U kontekstu učenja iz povijesti, moram spomenuti jednu od većeg broja “povijesnih istina” hrvatskog predsjednika. Onu prilikom ulaska Hrvatske u EU: „Najmasovniji, najjači antifašistički pokret u porobljenoj Evropi, bio je otpor hrvatskog naroda!

Reče to predsjednik Hrvatske, a da se nije ni zagrcnuo a kamoli pocrvenio, znajući golu istinu.

Ja bih lagao kad bi na to bilo šta drugo rekao osim da se radi o goloj laži. Zna Predsjednik Hrvatske vrlo dobro da su se diljem NDH, poslije nekoliko desetaka hiljada masakriranih Srba od aprila 1941. godine, 27. jula daljem planiranom i organizovanom pokolju Srba od države Hrvatske, organizovano suprotstavili Srbi Like i Drvara.

Taj prisiljeni otpor snažno je rastao i ostao jednonacionalan, srpski, uz časne i gotovo zanemarive iznimke sve do druge polovine 1943. godine. Tako je bilo i u Hercegovini i u Bosni. E, pa nazdravlje Predsjedniče Hrvatske o vašem i hrvatskom učenju iz istorije.

Bez obzira na sve u istoriji znano i poznato, Predsjednik hrvatskog Sabora, kod Jazovke lansira ideju: „Komemoracija poput današnje trebala bi postati tradicionalna i to za sve žrtve totalitarnih režima! Nakon toga, onaj iz građanskog rata proizašao bojovnik, ministar i šef Vladinog povjerenstva na komemoraciji kaže: „Jazovka i Jadovno su dva simbola koja su doboko dijelila Republiku Hrvatsku svih ovih godina. Mi ih želimo obilježiti sa jedne povijesne, humanitarne strane, a dalje su poslovi Državnog odvjetništva i policije!“

Kad čovjek sve sabere, svi se tamo složiše da se dželati, hrvatski  plaćeni krvavi rabotnici i njihove žrtve, među njima daleko najmasovnije srpske – izjednače. Poznati recept totalitariste Franje Tuđmana. S pravom moram reći da ta sramotna i bezobzirna ideja službene hrvatske, duboko vrijeđa sve žrtve zločina totalitarne NDH i njezine militantne vojske – ustaša. Što se tiče Jadovna i Jazovke (izvinjavam se službenom stavu hrvatskog vrha na komemoracijama što sad stavih za razliku od njih Jadovno ispred Jazovke!) kao simbola duboke podjele republike Hrvatske “svih ovih godina”, nejasno je kojih  godina, koje i čije duboke podjele. Pa to grozno, bez primjera u svijetu po svireposti, prvo masovno stratište nevinih srpskih i jevrejskih civila, ustvari sistem ustaških logora smrti, nazvan “Jadovno”, izašao je iz anonimnosti za populaciju Hrvatske, bivše Jugoslavije i svijeta,  tek 2007 godine, izlaskom na svjetlo dana dvotomne knjige “Jadovno” Dr Đure Zatezala. Nedugo iza toga, osnovano je i Udruženje građana “Jadovno 41”, udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora Gospić –  Jadovno – Pag, sa sjedištem u Banjaluci. Na inicijativu ovog udruženja a u saradnji sa SNV iz Hrvatske i Eparhijom gornjokarlovačkom, organizovan je juna meseca 2010, prvi komemorativni skup i parastos žrtvama toga sistema logora NDH uz učešće velikog broja potomaka i poštovalaca Jadovničkih žrtava. Tom prilikom, 24 jun je ustanovljen kao „ Dan sjećanja na Jadovno 1941.“. Na ostrvu Pagu, obnovljena je ranije razbijena Spomen ploča koja je već sutradan ponovo razbijena. Udruženje je 2011 godine, organizovalo Prvu međunarodnu konferenciju o “Jadovnu 1941.”i drugi komemorativni skup kod Šaranove jame uz međunarodno učešće i molitveno sjećanje na žrtve. Tom prilikom je uz značajan angažman udruženja, obnovljen kod Šaranove jame, spomenik žrtvama uništen u proteklom ratu. Naredne, 2012 godine posle parastosa i komemorativnog skupa kod Šaranove jame, blizu tristo poštovalaca žrtava, ponijelo je Časni i osvešteni krst na mjesto logora Jadovno, oko osam kilometara od Šaranove jame gde su ga postavili,a pravoslavni sveštenik ga osveštao. Komemoraciji je, kao i ranijih godina, prisustvovalo oko dvije hiljade ljudi. Na svim komemoracijama, učestvovao je državni vrh Republike Hrvatske, a 2010 godine i sam Predsjednik Republike.

Već 2012 godine, osjetile su se neke negativne reakcije i negodovanje hrvatskih zvaničnika. One su otvoreno ispoljene na ovogodišnjoj komemoraciji, u otežavanju nastojanja Udruženja da se kao i ranijih godina služi parastos i komemorira uz prisustvo potomaka i poštovalaca žrtava iz Srbije i Srpske.

Na graničnom prelazu Ličko Petrovo selo, učinjene su ozbiljne smetnje potomcima i poštovaocima žrtava koji su dolazili iz Srbije i Srpske, da uopšte uđu na područje Hrvatske, odakle ih je, a to je notorna činjenica, najveći broj protjeran tokom proteklog rata.  Ograničen je i otežan odlazak većem broju potomaka da posjete mjesto logora u uvali Slana na Pagu i prisustvuju otkrivanju po treći puta postavljene Spomen ploče. Usput rečeno, i ova Spomen ploča je, opet nakon svega nekoliko dana, ponovo nestala. Do danas, održan je u regiji veći broj predavanja i prezentacija o Gospićkoj grupi logora a postavljena je i izložbena postavka “Moje Jadovno”.

Dakle očito je da Jadovno nije moglo biti razlog dubokih podjela Republike Hrvatske svih ovi godina, jer je ono bilo u anonimnosti svih sedamdeset godina, a zna se i zašto.

Ako je nešto, nekoga ili neke strane dijelilo, onda je to bio Jasenovac veliko stratište najprije nevinih srpskih, a onda Jevrejskih i Romskih civila i čitavih porodica.

Jasenovački se kompleks logora, sve do kraja šezdesetih, uz sve pokušaje i konkretne postupke hrvatskih pa i jugoslavenskih vlasti da se “zapusti“, nije uspio sakriti.

Sa kompleksom logora smrti Gospić – Jadovno – Pag, prvim likvidacionim centrom NDH,  i pretečom Jasenovca, bilo je oštro, lakše i u tome se uspjevalo, sve do 2010.

I sad su se, evidentno je, hrvatski vrh i određene institucije, uznemirile radi objelodanjivanja još jednog homo sapiensu nepojmljivog masovnog zlodjela hrvatskog homosapiensa. Uznemirena gospodo, uzdržite se od činjenja prikrivenih a odnedavno i otvorenih smetnji komemoriranju potomaka žrtava svojim mučki ubijenim članovima porodica.

To je uostalom i njihovo elementarno ljudsko i civilizacijsko pravo.

O Jadovnu se u poslednje četiri godine, na čitavoj našoj planeti mnogo saznalo. Nadajmo se da će toj istini pridonijeti i istraživanja, najavljena na komemoracijama koje su predmet ovog članka. Na kraju treba reći, da je neprimjereno da u prisustvu hrvatskog vrha, na ovakvim žalosnim mjestima, neki „lijevi Pero“, pa bio on i član predsjedništva SABH, određuje tko smije, a tko ne smije, ovdje, ondje ili sa strane, od potomaka nevinih žrtava dolaziti na neprimjerena stratišta, te neprimjerene grobnice, kao što su kraške jame oko Jadovna.

Autor: Dr. sci. med. Milan Bastašić, 26. avgusta 2013.

Predsjednik Zavičajnog udruženja “Bilogora”

 

Vezane vijesti:

Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991.

Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA APRILA, 1945. GODINE

Milan Bastašić: Nakon 20 godina progonstva, ponovo u Jasenovcu

Milan Bastašić: Žrtve Bilogore i Jasenovac

BASTAŠIĆ: ODUZELI SU MI 20 GODINA ŽIVOTA




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top