ETO KNEŽE NEK´ TI JE TEŽE: Osveta Radeta Predojevića

Rade Predojević sa ostalim dječacima stiže u Carigrad.

Tu su ih nahranili i obukli u novo tursko ruho, a onda počeli da ih obučavaju i testiraju njihove prirodne sklonosti, sposobnosti i intelegenciju.

Rada poslaše za vojne nauke. Imao je uspjeha, dobivao činove i unapređenja, postao paša-Hasan – paša i jednom stigao s velikom vojskom u Hercegovinu.

Sjedi paša u svom čadoru na visokom šiltetu, posmatra vojsku i čadore u polukrugu, izdaje naredjenja potčinjenim, a ponajviše ćuti i tako danima.A noćima ne spava.

U rano jutro ustaje, izlazi na brežuljak i posmara dolinu ispod sebe.Vidi u daljini Bileću sa nešto kuća sabirnih oko askerske kasarne, vidi oitomu dolinu uspred sebe iz koje u jutarnjoj izmaglici, dopiru ljudski glsdovi i dozivanja. To je Prijevor, to je muka i nesanica moćnog Hasan – paše Predojevića.

Sluša on to i gleda, a u sjećanje se vraća djetinjstvo, dječiji nestašluci i igre. Sjeti se da je tu negdje u dolini i njegov mrski stric.

A šta li je sa sirotom majkom Ružom? Ko zna je li još živa?

Sigurno je presvisla od tuge onda kada je poslednji put na Čemerna kroz jauk dozivala “O Rade sine moj“ dok je turski karavan s njim i njegovim vršnjacima zamicao u dolini prema Izgorima i Tjentištu.

Ne, on mora to ponovno vidjeti, sve otkriti, sve saznati, a strica kneza ako je i mrtav obavezno kazniti.

I evo prilike, čudne prilike, kakvu može smisliti legenda, ili možda namjestiti neobjašnjiva sudbina…

Jednog jutra, baš kad je vojska počela da doručkuje u tabor dodje starica prosjakinja, sva u ritama, usahla, zborana lica. Glad i nevolja je natjerali, pa se osmjelila da dodje pravo u turski tabor i zatraži bar mrvice i otpatke nebili utoljila ljutu glad. Paša je spazi i naredi da je dovedu njemu pod čador.

Čini mu se da mu je odnekud poznata da mu liči na neko izbjedjelo lice…

Da to nije? Ne, ne, to ne može biti, njegova majka bila je mlada , vitka , vitalna žena! A ovo? Ko zna?

Sjede starica ispred pašinih noga, a on joj naredi da priča sve o sebi, koje ona zašto prosi, koga ima i sa kim živi.

Starica ispriča da je rano ostala udovica, da je imala jedinca sina koga su Turci odveli, ta da je ona ostala da živi sa porodicom svoga djevera.

Sad je ostarjela, ne može da radi, pa je djever istjerao i smjestio u neku kolibicu, a dio imanja koje joj pripada uzeo, jer njegov pokojni brat nema muškog naslednika.

Eto to je dovelo do prosjačkog štapa. Sluša paša ispovjest, mršti se, u srdžbi grize podavijenu bradu, pa pita:“ A kako je bilo ime tvome sinu?“

“Rade čestiti pašo, Rade mu je bilo ime,  a sad Bog sami zna, kako se zove i jeli živ“ odgovori prosjakinja.

Paša pretrnu ali dalje pita:

– Je li taj tvoj Rade imao kakav biljeg, neki znak po čemu bi ga mogla poznati.
“Jeste , jest, kako nije“, malo živnu starica.
“Imao je na lijevoj nozi ispod koljena ožiljak. Jednom sjekao kozama granje, pa se jako ozlijedio kosijerom!“

Paša drhtavim rukama, zavrnu lijevu nogavicu, a tu ispod koljena ukaza se davno zarasli ožiljak. Majka briznu u plač i bolno kriknu: Sine moj Rade ti li si taj.!

Otpustivši majku i poslavši je kući sa pratnjom i bogatim darovima, Hasan – paša smisli kaznu za svoga strica, prijevorskog kneza, ali kaznu, stravičnu, surovu, pravu azijatsku. Sutradan se sa pratnjom spusti u Prijevor, naredi da dovedu kneza i da se iskupi sav narod na pustoj dolini usred sela, kraj carske džade. Tu pred narod ispriča koje on, i kako je odveden iz svog doma. Knezu izreče kaznu i naredi da se
odmah izvrši.

Vezaše već ostarelog kneza za drvo i ubiše ga kamenjem zatrpavši ga „prokletom gomilom“.

Narod tada izabra novog seoskog kneza kome paša povjeri silan novac da doživotno obezbjedi njegovu majku, a da njoj za dušu podignu pravoslavnu crkvu u Prijevoru, a džematlijama u Bileći izdvoji pozamašnu svotu novaca da podignu džamiju.

Izvor: Slobodna Hercegovina

Vezane vijesti:

ETO KNEŽE NEK TI JE TEŽE: Koga je od sedam sinova odabrao knez? (2)

ETO KNEŽE NEK TI JE TEŽE: Koje bio Hasan-paša Predojević? (1)