Dvije decenije od egzodusa sarajevskih Srba

Prošle su dvije decenije od egzodusa Srba iz Sarajeva. Iseljavanje, započeto 17. februara 1996, trajalo je cijeli mart. Kroz snježne smetove ka Republici Srpskoj danima se probijalo 120 hiljada Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovaca, Grbavice. Odoljeli su udarima 36 muslimansko-hrvatskih ofanziva, pa i NATO-a, ali nakon što je iz Dejtona stigla vjest da odbranjena teritorija tada Srpskog Sarajeva pripada Federaciji, odlučili su da neće pod muslimansku vlast.

U namjeri da se žrtva sarajevskih Srba nikada ne zaboravi, od ove godine u Bijeljini biće organizovano obilježavanje njihovog egzodusa. Liturgiju u manastiru Svete Petke služiće episkop zvorničko tuzlanski Hrizostom uz sasluženje vladika SPC. Na akademiji, o stradanju sarajevskih Srba govoriće predsjednik Srpske Milorad Dodik, gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić, pjesnik Rajko Petrov Nogo, a na teške sudbine podsjetiće i dokumentarni film Dragana Elčića.

Nakon Istočnog Sarajeva, u kojem živi najveći broj prognanih Srba, Bijeljina je grad u kojem se nekadašnje Sarajlije odavno osjećaju kao svoji na svome. Dvadeset godina kasnije, evo nekih od njihovih priča.

Uz čestitku mira iz Dejtona, sarajevskim Srbima stiže i vijest da je sve krvlju odbranjeno pripalo Federaciji BiH. Danas je lako suditi odluci da li su trebali ili morali sve svoje da ostave. Tada je i neizvjesnost u koju su krenuli bila povoljnija od straha da ostanu pod vlašću onih koji su ih gledali kroz nišane.

Tada su govorili da odlaze iz straha, da su iza sebe ostavili sve što su sticali, ali i da nas „oni obmanjuju, prave u srcu Evrope islamsku državu… zato idem“.

Na preteču „Islamske države“, Srbi su i tada ukazivali, ali bez odjeka. Pobrinuli su se navodni svjetski mirotvorci da i postdejtonski zbjegovi Srba iz Sarajeva ne zainteresuju međunarodnu javnost i da ne zapitaju zašto odlaze, kada su dočekali mir, i zašto svoje mrtve sa sobom nose.

„Mnogo tuge… u jednom danu napuštaju svoja ognjišta i nose grob. Sve u veoma teškim uslovima, temperature i do minus 18 stepeni Celzijusa. Nismo čuli da je neko iz svijeta pritekao u pomoć“, rekao je te 1996. godine sveštenik iz Sokoca Milorad Ljubinac.

Na krsnu slavi, svetog Nikolu, 1992. majka Koviljka Makitan sahranila je dvojicu sinova, Rajka, oca dvoje djece i Zorana, kojem je rat uskratio potomstvo. Sinovi joj danas počivaju u Janji.

Ista bolna sudbina da svoju djecu sahranjuju dva puta, zadesila je i Jadranku Erić. Obje danas žive u Bjeljini i mole se da ni jedna majka ne dočeka njihovu sudbinu.

Živote na sarajevskom ratištu položilo je 4.000 srpskih sinova. Više od 1.000 ih počiva na Malom Zejtinliku, a 120.000 Srba je, ne osvrćući se, otišlo sa kućnog praga.

Izabrali su neizvjesnost i odbili da uz teritoriju predaju i sebe. I samo oni koji su bili na putu u neizvjesnost, danas imaju pravo da sude o ispravnosti vlastitih odluka. Oni danas svojim zavičajem, zovu Republiku Srpsku.

Obilježavanje „20 godina od egzodusa Srba s područja Sarajeva“, sutra će pratiti i naše ekipe. Osim redovnih izvještaja u našim informativnim emisijama i na portalu RTRS-a, od 13.30 časova, emitovaćemo uživo Specijalnu emisiju, a od 14.00 časova, Akademiju posvećenu sarajevskim Srbima.

Izvor: Radio Televizija Republike Srspske

Vezane vijesti:

Obilježavanje 20 godina od egzodusa sarajevskih Srba …

Obilježavanje godišnjice egzodusa Srba iz Sarajeva | Jadovno …

Hiljade sarajevskih Srba zapalile svijeće na Malom Zejtinliku

Bratunac: Obilježeno 20 godina od egzodusa Srba | Jadovno 1941.