Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da mjesta kao što je jedno od najvećih stratišta pod Kozarom u Drugom svjetskom ratu – Puharine u Velikom Palančištu kod Prijedora, govore da je namjera bila da Srbi budu biološki potpuno uništeni.
Dodik, koji je sinoć prisustvovao velikom crkvenom saboru u Puharinama, rekao je da je to bio zločin nad srpskim narodom, ali da je jednak tom zločinu bio zločin komunističkih vlasti koje su skrivale činjenice o zločinu nad Srbima tako što su najveća stradanja srpskog naroda označavale kao da su žrtve fašizma.
„One u suštini to i jesu, ali je činjenica da su lokalni muslimani, Hrvati i NDH toga vremena kao zvaničnu politiku imali da unište i pobiju trećinu Srba, trećinu da protjeraju i trećinu da prekrste“, izjavio je Dodik novinarima.
On je dodao da je samo 1942. godine u velikoj ofanzivi na Kozari 68.000 Srba preko ciglane, tranzitnog logora u Prijedoru, sprovedeno u Jasenovac i druge koncentracione logore, odakle se nikada nisu vratili, a među njima je bilo 24.000 djece.
„To samo govori da je jednak bio i zločin Titove komunističke Jugoslavije što je skrivala taj zločin na Srbima“, naglasio je Dodik, dodajući da je isto i na području Bihaća, gdje je u 14 srpskih sela u dva dana ubijeno 14.000 Srba.
„I to se nije znalo do prije nekoliko godina“, ukazao je Dodik.
On ističe da je isto i kad se ode do Šušnjara kod Sanskog Mosta, gdje je ubijeno 6.000 do 7.000 ljudi, pa do Broda na Drini, gdje je ubijeno 6.000 Srba koji su pokušali da pobjegnu prema Srbiji pred ustaškim hordama koje su čistile Romaniju.
„Kad odete do jama u Prebilovcima, pa okrenete prema Pagu i Jadovnu, onda vidite da je to bila organizovana politika tadašnje NDH“, rekao je Dodik.
On je istakao da je ovdje stradala Kozara i da su stradali Srbi.
„Nisu ovdje stradali muslimani i Hrvati, nego su isključivo stradali Srbi. Na Kozari su mogli da budu ubijeni samo Srbi i tek poneki pripadnik komunističkog pokreta iz nekog drugog naroda, ali i to treba reći i to je istina. Što je najgore, u to vrijeme su u tim zločinima najviše pomagali lokalni muslimani i Hrvati, a da nisu progonjeni kao krivci svih godina komunističkog režima“, zaključio je Dodik.
Predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Prijedor Saša Bursać izjavio je da je istina skrivana i da Puharine nisu jedino stratište i da ih ima još na ovom području i to neobilježenih.
„Moramo se tome okrenuti, to su ljudi sa ovoga kraja i ovdje u blizini u Macurama leži 75 djece i više od 200 ljudi i u svim okolnim selima ima napuštenih spomenika gdje piše da su to žrtve fašističkog terora i to moramo nazvati pravim imenom i da se definitivno ispriča istina“, rekao je Bursać.
U selu Veliko Palančište, zaselak Puharine-Porine, održan je crkveni sabor, paljenje Petrovdanske vatre i posluženje hrane.
Ovaj događaj organizovala je Pašinačko-palančiška parohija na mjestu gdje je prije dvije godine izgrađena crkva Svetih apostola Petra i Pavla, posvećena palančiškim mučenicima.
Mještanka i domaćin crkvenog sabora Bojana Ćopić rekla je da je namjera bila da se poklone civilnim žrtvama iz Drugog svjetskog rata koje su godinama zanemarivane.
„Imena im nisu spominjana, a mi ćemo sad to promijeniti i izgradili smo prilozima vjernika ovaj hram gdje se mogu pomoliti za pokoj njihovih duša. Ovdje su za samo dvije noći poklana 464 stanovnika od kojih 226 djece i to je prepolovilo stanovništvo koje se od tog zločina do danas nije oporavilo“, istakla je Ćopićeva.
Ona je dodala da će ovo biti mjesto gdje će mlađe generacije moći da saznaju više o istoriji ovog kraja, koja je do sada bila skrivana, kao i da su pozvali Dodika da prisustvuj ovom događaju i pomogne izgradnju hrama.
Drugi Crkveno-narodni sabor okupio je brojne mještane ovog i susjednih sela.
Sveta liturgija služena je u novoizgrađenom spomen-hramu koji je posvećen žrtvama stradalim 1942. godine na ovom području. Hram je izgrađen nedaleko od spomen kosturnice na Puharinama.
„Treba da zahvalimo Bogu i svim dobrim ljudima koji su prilozima pomogli da se u relativno kratkom roku, svega dvije godine, izgradi spomen-hram ljudima koji su stradali oktobra 1942. godine“, rekao je paroh palančiški Vladislav Vučanović.
Mnogi smatraju da je u noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine bila druga ofanziva neprijateljske vojske na Kozari.
Ustaše su bez upotrijebljenog vatrenog oružja, noževima, sjekirama, maljevima i vješanjem ubile 464 stanovnika Velikog Palančišta i susjednog Jelovca, među kojima je bilo 226 djece do 17 godina.
Ovo je bio jedan od najmonstruoznijih zločina koje su ustaše izvršile u ovom dijelu Potkozarja.
U toj noći potpuno su ugašena i nestala ognjišta 26 porodica, a u 23 porodice pokolj je preživio samo jedan član.
U Drugom svjetskom ratu u Velikom Palančištu stradalo je 536 stanovnika srpske nacionalnosti od ukupno 1.080 stanovnika, prema popisu iz 1941. godine.
Izvor: SRNA