arrow up

Podijelite vijest:

Đurđica Dragaš: Jesen na Velebitu

Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.
Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo.
visocica-divoselo.jpg
Divoselo, Visočica na horizontu; FOTO: Snimak ekrana.

Grlimo plavo nebo,
udišemo vazduh pun mirisa mora i soli.
Kupamo se u jutarnjoj rosi,
trljamo obraze prvim mrazom
i, opčinjeni, gledamo plamene boje jeseni.

Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.
Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo.

U onoj jami su naše kosti, naša krv utkana u surovi kamen, u zemlju što prekri jauke i bol.

Ali nismo mi mrtvi…

Rađamo se iznova svakog proleća,
rastemo s travama,
s nežnim visibabama i jaglacima,
bujamo kao planinski potok osokoljen rastopljenim snegom.

Mirišemo na leto i seno,
na skrivene  šumske jagode i ćudljive  kupine.
Sunčamo se sa zmijama…
One jedine znaju našu tajnu.
Samo one zalaze u naš mrak i spavaju među našim kostima.
Čuvamo nevidljiva stada,
naše blago koje međ’ rogovima nosi ognjište, komad zemlje s kućnog praga i belinu netaknute  devojačke spreme…

I onda, neprimetno, poput lopova, privuče nam se jesen.
Plamena, velebitska jesen.
Prelepa, zavodljiva, preteća…

I dok lutamo po vrhovima okupanim suncem i radujemo se novoj snazi planinskih izvora, znamo da nas, omađijane, vodi ka još jednom kraju.

Osećamo  već u vazduhu hladne udare bure, tugu kiše i nemir drveća.
I znamo da će nas ponovo prekriti snegovi,  da ćemo osluškivati dah izgladnjelih zveri i u mraku naše jame čekati novu zoru, novo proleće…

I sanjaćemo vaše korake, željno iščekivati vaše ruke, molitvu što osvetljava naš  mrak.
Sanjaćemo vaše oči i radovati se  svom odrazu u njima!
Jer…. mi nismo mrtvi…. mi živimo zauvek… u vama!!


Od istog autora:

KOLUMNISTI – PRIJATELJI: ĐURĐICA DRAGAŠ

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu. Ja

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako skroman

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je produžio

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi je

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz, ali

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u koje

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a standard

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​