Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Raduj se, grli se sa korenjem i zemljom jer u njoj nestadosmo i iz nje iznikosmo..
Lika; FOTO: Jadovno 1941. / D. Bastašić
Lutaj noćas, dušo moja.
Putuj sama, očiju širom otvorenih.
Pustila sam te kao pticu, kao nerođeno dete, nemirno i srećno.
Pustila sam te da skitaš po sećanjima mojim,
da me pronađeš u dodirima i mirisima, u bojama i slikama.
Otvorila sam dlan i dala ti slobodu.
Slobodu da mi se s jutrom vratiš.
Da mi doneseš rosu i maglu praskozorja.
Da zahvatiš vodu sa bunara i napojiš me studeni njenom.
Trči mojim koracima dečjim,
igraj se nevina i radosna….kao sunce, kao osmeh, kao prvi poljubac.
Otvori kišobran i šetaj mokrim ulicama onog malog grada, devojački sneno i plaho kao srna.
Dodirni vrhove Velebita prstima mojim.
Snegom što se topi na suncu majskom ogrej mi obraz.
Zatreperi ko’ mlado lišće, ko’ šapat šume.
I spusti se u tamu.
Ne plaši se mraka.
Ne plaši se bezdana.
U njemu te čekaju duše nevine,
iz njega te gledaju oči moje.
Ne plači.
Ne tuguj.
Raduj se, grli se sa korenjem i zemljom jer u njoj nestadosmo i iz nje iznikosmo..
I ti i ja, dušo moja!
Vrati mi se s jutrom…. umorna i mirna, puna neba i sunca, osmeha i suza, studeni i proleća.
Vrati mi se puna Like!!!
Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš
