Cvijanović: Moramo čuvati Republiku Srpsku, ona je garancija da ćemo imati slobodu

Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović rekla je danas u Drakuliću da težina zločina masovnog pokolja kojeg su ustaše počinile zog 7. februara 1942. godine nalaže da se sjetimo teško postradalih žrtava i iskažemo im poštovanje, ali i da sjećajući se prošlosti malo dublje i ozbiljnije razmišljamo i o našoj sadašnjosti, a posebno budućnosti.

– Kada se u ratu sudare vojske, očekujemo da će tada biti i žrtava, i da će stradati ne samo vojnici, već i civili. Ali, činjenica da je u ovim prigradskim selima Banjaluke na najsvirepiji način samo u jednom danu bez ispanjenog metka i sa nesumnjivom genocidnom namjerom, noževima, sjekirama, krampovima i drugim hladnim oružjem ubijeno 2.315 Srba, od čega 551 djete, od novorođenčeta do 14-ogodišnjaka govoriu o nečemu mnogo strašnijem nego što su očekivana, ili predvidiva ratna stradanja – istakla je Cvijanovićeva u obraćanju povodom obilježavanja 77 godina od ustaškog pokolja Srba u Drakuliću.

– Ne može normalan čovjek da se ne zapita koja mržnja ili koja ideologija, koje zlo ili koji vjerski ili politički cilj može na tako strašne i masovne zvjerske pohode nagnati drugog čovjeka. Nažalost, mnogo je takvih stratišta, od Jasenovca, Prebilovaca, Jadovna, hercegovački i krajiških jama,… i drugih mjesta i mnogo ustaških zločina poput onog koji se desio u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac, ili okolnim selima Piskavici i Ivanjskoj, gdje su pored nedužnih civila na najstrašniji način ubijana djeca i gdje je sistemski i planski zatiran život od strane genocidne NDH – napomenula je predsjednica Srpske.

On je podsjetila da je i u prethodno odbrambeno-otadžbinskom ratu bilo je mnogo žrtava i stradanja i da nam sve to govori da moramo razmišljati o budućnosti na krajnje ozbiljan način dodavši da moramo izvlačiti pouke iz prošlosti, ali isto tako analizirati sadašnje procese i okruženje u kojem živimo.

– Mi danas uživamo slobodu jer imamo Republiku Srpsku. Ostvarujemo se kao društvo, imamo svoj cilj i gradimo je za generacije koje će doći. Cijena koju smo za tu slobodu platili pu prethodnom ratu takođe je bila visoka, ali bi bila i viša da nismo imali Republiku Srpsku, i da u međuvremenu nismo izgrađivali i jačali naše institucije. Mi bi smo danas sa manje izvjesnosti gledali u budućnost. Zato je obaveza svih nas da čuvamo Republiku Srpsku jer je ona garancija da ćemo imati slobodu – poručula je Cvijanovićeva.

– Želimo da živimo u miru sa drugim narodima, ali želimo i da očuvamo našu autonomiju, naš ustavni kapacitet, i naše pravo da upravljamo političkim i ekonomskim procesima koji su važni za naš daljni razvoj. Nažalost, ni ovo vrijeme nije lišeno izazova i pritisaka različite prirode i zato je važno da jačamo naše institucije i njihovu sposobnost da odgovore na potrebe naših građana. Važno je da se okupljamo i da smo zajedno – napomenula je predsjednica Srpske.

Istakla je da budućnost Republike zavisi od našeg istorijskog pamćenja, ali i naše ispravne spoznaje o našem okruženju, kao i svijetu u kojem živimo, zato su naša politička i naša narodna volja ključni za očuvanje slobode koju uživamo i koju želimo ostaviti generacijama koje dolaze.

Cvijanovićeva je danas položila vijence na spomen-kosturnicu u Drakuliću, kao i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, delegacije Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske, te zajedničkih institucija BiH.

Vijence su položili gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić, predstavnici Konzulata Srbije u Banjaluci, Boračke organizacije Republike Srpske, delegacije SUBNOR-a, udruženja proisteklih iz proteklog odbrambenog-otadžbinskog rata i Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka Oružanih snaga BiH.

Ustaše su 7. februara 1942. godine u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac za samo jedan dan ubile 2.370 srpskih civila, među kojima je bilo 551 dijete.

U ovom zločinu ustaške snage su, pod komandom natporučnika Josipa Mišlova i fra Vjekoslava Filipovića, iz Tjelesnog zdruga Ante Pavelića, uz pomoć banjalučkih ustaša ubijale Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sjekirama, noževima i krampovima.

Izvor: RTRS