fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Čerčil: Ovaj Tito je čudan bandit i nije pajac, moramo ga preoteti od Staljina

„NEPRISTOJNA PONUDA“ – TREĆI ODLOMAK IZ DRAME „DRUGAČIJI TITO” KOJA IZLAZI IZ ŠTAMPE

Josip Broz i Vinston Čerčil
Josip Broz i Vinston Čerčil

ČERČIL: Zadovoljstvo je pričati s vama, duhovit ste čovek. Nešto sam primetio kod vas, moram to da vam kažem, ovako tet-a-tet, oduševljava kod vas taj rafinman, odmah se primeti da ste čovek od ukusa, poseban. Šta će vam Staljin? Vidite kako se on obračunava, kakvi su to postupci, ja se ne bih zavaravao, šta ćete kad na vas dođe red?

TITO: Ne znam, stvarno, šta bih vam o tome rekao. Iskreno, na šta ciljate?

ČERČIL: Gledajte, jednoga dana, vi ćete mu zasmetati, stalno bude neki razlog. Mada, budimo iskreni, njemu razlog i ne treba. Njegovi su metodi prilično dobro poznati. Pa sad, ako već insistirate, mogu li da vam kažem jedan razlog koji se tiče direktno vaše kože, da tako kažem? Hoćete jedan? Mi smo i onako vašu zemlju već podelili na pola, fifti-fifti, dogovorićemo se, najverovatnije, već na Jalti. Nezgodno ste postavljeni između interesnih sfera, pa će to biti jedino rešenje. Dogovorili smo se već da istočni deo pripadne Staljinu, a zapadni bi bio naš. Čekamo vas raširenih ruku, nikakvih uslova za vas nema. Jedino da budete sa nama u savezu, ali ste svoji na svome

„Nepristojna ponuda“

        USKORO će izaći iz štampe drama „Drugačiji Tito”.

Fakti iz nje prenose treći odlomak – „Nepristojna ponuda“.

U njemu su na sceni britanski ratni premijer Vnston Čerčil, Tito i – u drugom planu – major MI5 Vilijam Barnsli (Viliam L.Barsnley).

VILIJAM: Javljaju mi da je stigao.

ČERČIL: Dobro, primite ga, molim vas.

(Čerčil, dok Vilijam na trenutak odlazi, uzima sekač za tompus, gasi cigaru i otkida je, pa je odlaže u manju tabakeru za kasnije. Vilijam se vraća i uvodi Tita, koji je u svečanoj partizanskoj uniformi, sa malim oficirskim pištoljem, a u levoj ruci drži kofer. Čerčil širi ruke i govori)

ČERČIL: Tito, vođa pokreta otpora…

TITO: Jugoslovenskih partizana.

ČERČIL: Dobro, partizana. Kako ste? Dobro izgledate?

TITO: Hvala. I vi ste odlično, kako vidim.

ČERČIL: Moram da vam kažem, moj Randolf mi je mnogo pričao o vama, o vašem herojstvu, koje je imao prilike da vidi na Sul, Sut, Sures…

TITO: Na Sutjesci, bila je bitka na Sutjesci!

ČERČIL: Da, bio je svedok kroz šta ste sve prolazili sa Vašom vojskom. To je jedna epopeja. Rekao bih još, ako mi dopuštate, jedna veličanstvena priča o junaštvu jednog naroda, o otporu koji pruža mnogo jačem neprijatelju. Drago mi je da je došao dan kada sam vas konačno upoznao.

TITO: Hvala vam na tim lepim rečima. Randolf je bio svedok tih događaja pa sam tako i ja imao priliku da se uverim da je Randolf jedan skroman i nadasve fino vaspitan mladi čovek pa mogu da potvrdim da, zahvaljujući i ostalim njegovim osobinama, pred njim stoji lepa karijera. Molio bih vas da ga pozdravite od sveg srca.

ČERČIL: Hoću, razume se. Dakle, sastali smo se ovde iz sledećeg razloga – da ozvaničimo naš dogovor koji ste postigli sa vladom u Londonu, koja je ovlastila u pregovorima Subašića. To je dobra vest za sve nas, pa su eto pristigli i novinari, držimo ih tamo, koji će nas protokolarno, samo onako, fotografisati zajedno. Razumljivo, nema nikakvih izjava, niti će to ko od tih piskarala da traži. To su naši državni novinari.

TITO: Da. Oni neka drže distancu, a mi, kratka šetnja, uz gledanje zaliva.

ČERČIL: Tako vam je to, uz sve obaveze koje imamo, još treba i da poziramo. Moramo da izdržimo i to. Javnost, štampa, novinari, uf… jedino što nam je protokol zbog toga pomeren, pa bih predložio da, pre ručka, pređemo preko najvažnijih tačaka našeg dogovora.

TITO: Samo izvolite, pažljivo vas slušam.

ČERČIL: Postignut je dogovor u našim prethodnim kontaktima da ćete po završetku rata, u saradnji sa vladom u Londonu, organizovati fer i poštene izbore.

TITO: Svakako, to vam garantujem.I ne samo to, nego će oni biti organizovani po najvišim svetskim merilima. U to budite uvereni. Svi iz moje vlade će u tom pravcu da se ponašaju. Sa naše strane oko toga ne pravimo pitanje. To je naša obaveza koju gorimo da ostvarimo, najbolje što možemo.

ČERČIL: Vi znate da će se na tim izborima odlučivati i o povratku kralja?

TITO: Čim pobedimo neprijatelja, prvo o čemu mislimo su izbori. Demokratski i pošteno. Narod će da bira i da odluči. Kako on bude glasao, tako će i da bude. To je prosta stvar.

Vinston Čerčil  ČERČIL: Da. Da. U pravu ste. Pitanja oko municije, da vam kažem… Nešto malo od onoga što ste tražili nećete moći dobiti odmah, nego za malo vremena. Ono ostalo – sad. Sanitetska problematika, lekovi i ono što ste naveli oko toga, bili smo slobodni da počnemo sa isporukama još jutros, i svakako, nastavljamo dalje. Napravićemo trajan kanal, tako će ta pomoć ići vama. Da ne dužim, sve traženo ćete dobiti, ponešto i više od onoga što ste tražili.

TITO: A avioni? Koliko bi bilo njih?

ČERČIL: Nažalost, jedino toga nemamo! Tražio jesam, insistirao, znate kakva je situacija kod nas, i mi ratujemo na više frontova, svaki avion nam je potreban, ali za sada… Ovi iz Ministarstva rata su teški po tom pitanju. Možda se situacija i na tom planu popravi, videćemo. I ovo što ste dobili će vam nešto značiti. Kakva je situacija kod vas na frontu?

TITO: Progresivna. Svakim danom dobijamo sve više boraca, ogorčeno se borimo protiv Nemaca, i to je razlog zbog koga nam narod toliko prilazi.

ČERČIL: Hm. S tim u vezi, nešto sam hteo da vas pitam. Naša komanda je planirala da se iskrca, napravi desant, jedno armijsko iskrcavanje u dolini Neretve, ili u Istri, pa da onda zajednički krenemo prema Berlinu. Plan je otvaranje fronta, i tu računamo na vašu pomoć. To bi Nemce preseklo, to ne bi izdržali.

TITO: Desant? Rekli ste desant na Jadranu? Odmah ću vam reći – protiv takvog postupka bismo sproveli zadnje mere. O tome ne bih razgovarao. Branili bismo se agresijom.

ČERČIL: Da li sam vas dobro čuo? Agresijom na nas? Pa da li smo mi saveznici?

TITO: Mi jesmo saveznici, borimo se protiv Nemaca. Ali, dok se moji ljudi ogorčeno bore da te Nemce isteraju, za to vreme kraljevska vojska čeka. Bore se protiv nas. Ako bi se još i vi iskrcali, može se pretpostaviti da bi se onda još jače borili protiv nas. Ne verujem da bi se odjednom predomislili.

ČERČIL: Logično. Prilično logično, priznajem.

TITO: I za sve to vreme, taj kralj ignoriše našu borbu, ne daje pomirljive izjave, umesto da se prilagodi trenutku, shvatate? To sa desantom mi ne možemo da prihvatimo.

ČERČIL: To je vaš stav o tome. Prilično ste ga dobro objasnili.

TITO: Vidite dokle ide to njihovo nepoverenje. Ko nama garantuje, nama koji jedva čekamo da organizujemo demokratske izbore, da neće ta dvorska klika da se posluži nekim prljavim trikom, nekom nedopustivo niskom radnjom, odvratno mi je i da spominjem – nekom prevarom oko tih glasačkih kutija, ili nekim tako pritiskom? Pritiskom na birače, jer oni računaju na tu neobrazovanost naroda, mnogo ima i nepismenih – da neće da manipulišu opet? Da li će nam to oni garantovati? A mi smo oko toga već sada mirni – kažemo, kazaćemo i tada – neka narod odluči, on najbolje zna. Pa kakvi god budu izborni rezultati, mi ćemo ih prihvatiti. Garantujem u svoje lično ime, kao i u ime moje vlade, uostalom i potpisali smo to u sporazumu. Ponavljam, neka narod odluči, on najbolje zna.

ČERČIL: Hvala vam. Vidi se da ste iskreni. Uzećemo u obzir to što ste rekli. Eto, prešli smo ta pitanja o kojima sam govorio, sada ćemo da obavimo poziranje – vidite, piskarala nas već slikaju, vi se nećete ljutiti ako vas uzmem ispod ruke?

(Odvajaju se od Vilijama, kreću u malu šetnju, gledaju prema zalivu. Blicevi fotoreportera ih prate, ali sa bezbedne udaljenosti)

TITO: Ha, ha, pa kako da se ljutim? Samo izvolite, pratim vas.

ČERČIL: Mislim da neću pogrešiti ako vas ponudim?

(Čerčil iz tabakere vadi tompus i nudi ga Titu)

TITO: Hvala. Niste pogrešili.

(Šetaju, blicevi tek sada ne prestaju, sa strane gde su smešteni novinari)

ČERČIL: Zadovoljstvo je pričati s vama, duhovit ste čovek. Nešto sam primetio kod vas, moram to da vam kažem, ovako tet-a-tet, oduševljava kod vas taj rafinman, odmah se primeti da ste čovek od ukusa, poseban. Šta će vam Staljin? Vidite kako se on obračunava, kakvi su to postupci, ja se ne bih zavaravao, šta ćete kad na vas dođe red?

TITO: Ne znam, stvarno, šta bih vam o tome rekao. Iskreno, na šta ciljate?

ČERČIL: Gledajte, jednoga dana, vi ćete mu zasmetati, stalno bude neki razlog. Mada, budimo iskreni, njemu razlog i ne treba. Njegovi su metodi prilično dobro poznati. Pa sad, ako već insistirate, mogu li da vam kažem jedan razlog koji se tiče direktno vaše kože, da tako kažem? Hoćete jedan? Mi smo i onako vašu zemlju već podelili na pola, fifti-fifti, dogovorićemo se već, najverovatnije, već na Jalti. Nezgodno ste postavljeni između interesnih sfera, pa će to biti jedino rešenje. Dogovorili smo se već, da istočni deo pripadne Staljinu, a zapadni bi bio naš. Čekamo vas raširenih ruku, nikakvih uslova za vas nema. Jedino da budete sa nama u savezu, ali ste svoji na svome.

Josip Broz Tito

(Tito ćuti. Drži tompus i gleda u neku tačku. Ne odgovara ništa na Čerčilovo pitanje, samo povlači iz tompusa)

ČERČIL: Mada, znate šta, razmislite o ovome što sam vam rekao, samo to – da razmislite – ha, ha, ha.

(Čerčil je otresao pepeo na Titov rukav, pa onda domaćinski čisti to rukom i smeje se. Zatim se smeje i Tito. Novinari škljocaju aparatima za naslovne strane novina. Čerčil pokazuje Titu pravac gde će biti ručak, a zatim se vraća kod Vilijama, koji je, dok su šetali, doneo još čaja)

ČERČIL: Odlično. Taman da uživamo u čaju dok ne počne ručak. Dozvolite, ja ću…

(Sipa čaj obojici. Primećuje se da su obojica mnogo opuštenija, jedino što ih interesuje u datom trenutku je čaj, koji se puši. Piju ga i ćute jedno vreme. Svako gleda na svoju stranu)

ČERČIL: Interesantan lik. Bandit. Komunista. Vilijame, da li imate svoj stav?

VILIJAM: Čudan, ali svakako nije pajac, mada liči. Bitanga svakako, ali neka baš originalna…

ČERČIL: Vrlo dobro ste rekli. Liči na pajaca, mada nije. U svakom slučaju, neka se on vrati u svoje planine, treba još da se ratuje. Ta priča nije gotova. Kakav je čaj?

VILIJAM: Odličan, mogu reći da sam siguran u to.

ČERČIL: I meni je čaj izvanredan. Vidite, Vilijame, taj bandit je protiv nas – čeka. Onaj Mihailović, on je za nas, i on – čeka. U Londonu imaju i kralja, i taj čeka dok ne vidi ko je dobio u ratu. A mi bismo trebali da ginemo za njih, kada dočekaju. A zašto ne bi ginuli oni? Ili Nemci? Dobro, dobro, Nemci ionako stalno ginu, to mi i nije baš neko poređenje. Ali, imam osećaj da ćemo trebati nekog da se rešimo, toliki nam prijatelji nisu neophodni.

VILIJAM: Da, ima ih kao u nekoj čekaonici.

ČERČIL: Dozvolite da napravim poređenje. Imate nekoliko penija u džepu, šetate, razume se Londonom, i vidite one, kako ih već zovu, da, kladionice – na koga bi stavili tih nekoliko penija?

VILIJAM: Da, samo nekoliko. Takva mesta ne posećujem, jer tamo idu lučki radnici i mornari. Ali, ako bih već bio tamo – prvo bih tražio da mi daju listu njihovih favorita, da vidim šta nude…

ČERČIL: Da, razumljivo. I na toj listi bi bili?

VILIJAM: Prvi bi bio Draža Mihailović. Vođa vojske u Srbiji, oficir, školovan, ali naginje Francuzima, pregovara sa Nemcima. Pretpostavljam da i sa Rusima očijuka. Najveća mu je mana što je tipičan štapski oficir, bez autoriteta. Njegove vojvode rade kako se kome hoće, on je gazda u svojoj kancelariji, nama priča neke bajke.

ČERČIL: Nedić?

VILIJAM: Nikako. Taj nam nikako ne treba. General iz prvog rata. Nezgodan, nepredvidiv, nacionalista. Otpisaćemo ga za saradnju.

ČERČIL: Kralj u Londonu?

VILIJAM: Da igra kriket i golf kada se rat završi? Takvu dinastiju već imamo i mi. Previše se ugledao na njih.

ČERČIL: Da. Mlak je. Drži govore preko Radio Londona, na kraju ću ga naterati da abdicira preko tog istog radija, uz pomoć mojih nezavisnih novinara.

VILIJAM: Ostao je Tito. Ali sumnjam da će on pristati da se iskrcamo na njegovo područje, bar po onome što je rekao o tome. Osim toga, on je naš neprijatelj, i stvarno i ideološki. Ne znam, na jednog od njih dvojice bih suzio izvor. Tako nekako bih i odigrao.

ČERČIL: Vidite, dugo sam u politici. Zbog toga bih ja suzio izbor, još više od vas. Nažalost, ovaj će imati pobedničku parolu. Neće dozvoliti desant, pitaće Staljina za to, ali će na kraju nekako da uspe. Pored svih naših ljudi, Rusi će ovoga da nam isture ispred nosa, ili tako nekako. Ovaj put, samo ovaj put. Ali, ako se to već desi, moramo nastojati da ga otrgnemo Staljinu i prevedemo na našu stranu. (Napravi malu pauzu, i nastavi)… Čudan bandit… dobro ste to primetili… čudan, ali svakako nije pajac, mada liči na pajaca.

 

Izvor: FAKTI

 

Vezane vijesti:

CIA: Tito nije bio ni Jugosloven, ni Hrvat?!

Tito nadmudrio i Čerčila

Tito poklanjao Kosmet Albancima još 1946. godine

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: