Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Čitav dan nije pucalo, te smo se poslije ručka svi skupili u trpezariji za stolom.
Brat i ja smo sjedili popola na tabureu, đed, baba, ujna i rođak Novica sjedili su za trpezariskim stolom, dok je mama kuvala kafu. Ujna i rođak preletili do nas i donjeli napunjene baterije za radio.
Ustao sam da skinem vojnički džemper, jer bilo je baš vruće i rekao mami:
-Smanji malo tu vatru. Moraću otvorit ova vrata od dnevnog, nek se malo rashladi.
Majka klimnu glavom i prođara onu vatru. Ujna je pričala o nekoj ženi što sinu nije dala vreću brašna, te se nastavilo pričati o odnosu roditelja prema djeci. Đed samo otpuhnu i reče:
-Gledao sam u zatvoru u Pazariću kad nas muslimani zatvoriše, kako otac otima obrok sinu, a i znam neke koji su na rođenog sina svaljivali da je nabavio pušku. Nije to neko čudo. Ima nas svakakvih.
A ja se zamislih i odlutah mislima unazad tri mjeseca, kad bi nam stari donosio sa linije u kantici svoj obrok da ne bi gladovali. Znao je da ne jede i po nekoliko dana, samo da bi mi jeli. Misao mi prekide majka koja reče.
-Pomjerite se, da stavim kafu, a ti Bojane ustani i zatvori cug na šporetu. Toplo je sad si se žalio, đaba drva trošimo, a ko zna kad će doći struja.
Ustadoh i uradih kako reče, a onda se vratih i pomjerih buraza da sjedem ponovo na tabure. Priča se nastavi sa istom temom, te pominjaše neke ljude koji sinove guraju na liniju da oni ne bi išli. A baba se iznervira, ko kad joj malo treba. Lupi dlanom od nogu i reče.
-Kakvi su to ljudi, pa ja bi poginula za svoju djecu, E, čuj da mu djeca ginu, a on da kući sjedi. Da mogu išla bi umjesto Miše na liniju, a da ne govorim šta bi za ova dva svoja sokola uradila.
Pogleda u nas i namjesti se u onoj stolici. Meni bi pomalo smiješan taj babin nastup i kucnuh buraza laktom, te i on usne lagano razvuće. Nije da baba ne bi sve to uradila, ali mi smješno kako to ona priča. Te mi se ote pa babu upitah, pomalo podrugljivo.
-Hoćeš da pitamo da ti na Tinovo ideš umjesto ćaće?
Baba planu i žestoko reče.
-Ti se mali smiješ meni, a ja bi sad poginula za vas.
Kako to baba reče, samo sjevnu i zatrese se čitava zgrada. Svinta haubica u stan iznad nas. Nas preturi s mjesta i nasta opšta metež. Babu kako je sjedila na kraju stola baci u prolaz prema vratima na hodiku, a mi svi zagrebašmo da bježimo prema tim vratima. Ali kako nasta opšta hampa i kako je baba debela i skoro šira od uskog prolaza prema hodiku, blokira nas sve. Mama se prodera.
-Požuri baba dok nisu drugu ispalili, ovo je haubica.
Baba se vrti ali nikako da se pokrene. Panika je uhvatila i samo otpuhuje. Šira je od prolaza i nikako da se izglavi. Napokon izleti na hodik i mi svi za njom. A u svom tom metežu buraz se nasmija i reče babi.
-Pa bona baba, jel se tako gine za djecu? Mogli smo svi zbog tebe stradat.
Odjednom nas sve spopade smjeh i naglas se svi odvalismo smijat. A baba i dalje otpuhuje sva zadihana i samo vrti glavom, te samo izusti.
-Djeco, djeco, našli ste se debeloj babi smijat!
U tom druga granata sastavi, a baba nas prigrli uz sebe, da se malo izvadi.
U tom poče kuknjava ispod balkona. Oteh se babi. Izletih u trpezariju dok se majka za mnom dere da se vratim. Vidim, da je druga pala ispod prozora i izrešetala gelerima čitavu trpezariju, gdje smo sjedili maloprije. Provirih kroz rupu od gelera u najlonu na prozoru i vidim đeda Kapetinu gdje leži mrtav u lokvi krvi i dvije žene što kukaju i za glavu se drže.
(Na slici je tačno mjesto dešavanja)
Napisano u aprilu 2022.
Izvor: Bojan Vegara – Fejsbuk stranica
Od istog autora:
Bojan Vegara: MUJICA I BROVING
Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike
Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije
