Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije..
Nekad, krajem maja ’94-te bilo neko duže primirje i stigle su čokolade u Hadžiće. Čokolade iz Kiseljaka koje su koštale pravo malo bogatstvo.
Mi tadašanji klinci koristili smo to primirje i vucarali se po čitav dan. Sunce i lijepo vrijeme izmamili su dosta ljudi napolje, jer svima je bilo dosta stanova i zatvorenih prostorija bez trunke svijetla.
Tog dana kad je stigla čokolada, mi smo se zadesili na kraju grada, gdje je probijeno brdo za zaobilaznicu oko Hadžića. Bilo nas je možda petnaestak i bili smo klinci bez trunke mozga i mudima do poda.
Sav svijet tog maja je bio naš, čak smo zaboravili tih dana da je rat.
Jedni su se peli uz onu žicu što štiti od odrona, a nas nekoliko se zaleglo za ostatak brda i pušili smo neku krdžu, od koje trnu zubi, a zbog koje bi poslije pojeli tonu mladog luka po tuđim baštama, da nas roditelji ne bi otkrili da pušimo. Šupljirali smo jedni druge i kovali planove, kako da kupimo čokoladu. Čokoladu nismo vidjeli od početka rata.
Odjednom počinje po nama da puca broving. Meci zvižde na sve strane, a mi se brzom brzinom svi sklonismo za ono malo brda. Poljegasmo poput iskusnih vojnika pazeći da ne polomimo one cigare po džepovima. Uzbuna svira i narod bježi sa ulica, a mi se pravimo junacima i ne pomjeramo se.
Odjednom meni i Dušanu pade na um, da se kladimo po čokoladu u to ko smije da pređe novim putem dok broving puca. Brisani prostor i muslimani nas vide kao na dlanu, ako bi krenuli tim putem.
A njima smo mi djeca bili ominjeni plijen. Posebno u tim prvim kršenjima primirja.
Ustadosmo i pružišmo ruke jedan drugom i opkladismo se po tu jebenu čokoladu. Jugo se okrenu meni i kaže. -Ti si lud! I zaprijeti mi da će otići da me kaže majki. Rekoh mu. -Slobodno idi, neću popustit. Jednostavno, titulu glavnog ludaka nisam nikom želio da predam.
Vido nas je teglio za ruke i govorio da ne budalimo. Skoro da je počeo da plače. A mi se uskuražili i ne jebemo nikog. Opklada pade i dogovorismo se, ko se prvi skloni ili zalegne, taj i gubi.
Krenuli smo i čulo se glasno moljenje ostatka ekipe da ne idemo i fijuk metaka na desetak metara od nas. Krenuli smo samouvjereno, jedan pored drugoga. Nismo odmakli ni desetak metara, a oko nas poče da sjeva po asfaltu. Zvižde meci i sitno kamenje nas udara po nogama, ali ne odustajemo i krećemo se kao u najbezbjednijoj šetnji. Polako više ne čujemo glasove ekipe koja je ostala iza nas.
Odjednom se čitav grad našao na prozorima i svi počinju da se deru na nas da se sklonimo. Žene šire ruke, muškarci nas psuju, ali mi i dalje idemo. Glavni smo u gradu i bitni smo poput glumaca na pozornici. Gledamo jedan u drugoga i ludački se smijemo, poput dvije drogirane budale iz filmova. Adrenalin nas radi i samo rekoh. -Jebaće nam starci sve, ako preživimo! Te se još više počesmo smijat. Meci počeše još bliže oko nas da tuku i već nas je pomalo hvatao strah.
Gledamo se i smjeh polako nestaje, a strah i drhtanje nas lagano obuzima. Prešli smo nekih 100 metara i rafal zaora preko čitave ceste, ispred nas na metar, napravi liniju od prašine i samo u sebi pomislih sljedeći je naš.
Odjednom počinje da gruva nešto iznad glava i obojica se mahinalno bacišmo u kanal. A iznad nas neko reče. -Jebem li vam majku, da znate sad ću vam zvat ćaće! Bio je to neko sa trocjevca, ko nas je znao i počeo je da puca po brovingu, ne bi li ga ućutao, jer je vidio da ne odustajemo.
Prvo što smo progovorili u kanalu je bilo, da je nerješeno i da niko nikom nije dužan tu čokoladu.
Žene zaklonjene iza zidova na prozorima su i dalje kukale i derale se. Mislile su da smo mrtvi.
A mi smo se cerekali poput najvećih ludaka i mahali smo ostatku ekipe koja je ostala iza nas, da nas vide i da znaju da smo živi.
Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije, ali i zbog dokazivanja, kratke pameti i vrele krvi, koju čini mi se, imamo obojica i dan danas. Napisano u junu 2022.
Izvor: Bojan Vegara – Fejsbuk stranica
Od istog autora:
Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR
Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU
Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION
Bojan Vegara: MITIG NA KRAJU RATA
Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN
Bojan Vegara: MUJICA I BROVING
Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike
Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije
