Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske.

U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše:

„Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

Već 6. juna oko podne, sazvan je zbor za borbu sposobnih ljudi u Radovan dolu, na sredokraći Gornjih i Donjih Kazanaca, Vratkovića i Bobatova Groblja. Zbor je otvorio Milan Tepavčević, obaveštavajući prisutne da su Korićani pobacani u jamu, da ista sudbina čeka i ostala srpska sela ukoliko se ne budu branila oružjem, i na kraju zaključio: „Bolje je da ginemo kao ljudi, nego da umiremo kao psi“, a potom predložio da se, čim padne mrak napadne i razoruža hrvatska Oružnička postaja na Brljevu. S tim predlogom složio se i pop Radojica Perišić, čovek koji je imao veliki autoritet u narodu toga kraja, istakavši da će jevanđelje zameniti puškom i boriti se protiv ustaša do poslednjeg daha; dodao je da će pozvati Golijane da priteknu u pomoć ugroženim Gačanima. Svi prisutni su, posle toga, prihvatili Milanov predlog o napadu na Brljevo, i na popov predlog, za komandanta izabrali njega (Milana Tepavčevića).[1]

Kada je pao mrak, jaka grupa naoružanih ljudi iz Kazanaca i Vratkovića opkolila je žandarmerijsku kasarnu na Brljevu i pozvala oružnike da se predaju. Kako se niko iz kasarne nije javio, šest bombaša, preskočili u prvu od tri ograde, pritrčali do betonskog zida kojim je kasarna bila opasana i preko njega bacili bombe. Kako je, i nakon toga, u kasarni vladala grobna tišina, ustanicima je bilo jasno da su im oružnici izmakli ispred nosa, pa su ćuskijama otvorili teška gvozdena vrata, ali u kasarni nije bilo ničega sem nekoliko kolutova žice, koje su oružnici doneli za vezanje pohapšenih ljudi.

Znajući da žandarmi nisu daleko odmakli, ustanici su se dali u poteru. Međutim, žandarmi su se, upozoreni na opasnost od jednog meštanina, pred početak napada neopaženo izvukli iz kasarne i sakrili u obližnje žito. Tu su čekali sve dotle dok se ustanici nisu uputili u pravcu Gata, da bi tek posle toga počeli da se povlače prema Avtovcu, provlačeći se oprezno između sela. Ipak su bili otkriveni i napadnutu puščanom vatrom. Jedan od njih je tom prilikom ranjen, dok je – kaplar Franjo Franković zarobljen. Budući da je on i pre rata bio žandarm na Brljevu, da su ga ljudi odranije poznavali kao dobrog i poštenog čoveka, ustanici su ga pustili na slobodu.[2]

Iste noći „oko 300 naoružanih ustanika iz Stepena, Pržina, Pustog Polja, Danića, Dulića, Dobrelja, Vratkovića i Kazanaca, Bogatova Groblja i Čarađa (Crna Gora), krenuli su prema Stepenu i Zbornoj Gomili u dve napadne kolone „…

Hrvatski organi u svojim izvještajima  pominju ustanak pa tako u jednom dokumentu kažu.

„Sedmog lipnja t.g. Crnogorci u zajednici sa domaćim Srbima organizovali su napad većeg stila koji je otpočeo istovremeno na tri oružničke postaje i to: Kazance, Jasenik i Stepen. Oružnici su bili prisiljeni da se povuku prema Avtovcu, a napadači su opljačkali oružničke postaje, te dvojicu oružnika su ubili, a trojicu ustaša teško ranili: otvorila se bitka na liniji od oružničke postaje Jasenik pa sve do Korita, te je trajala cijelog dana. Međutim, pred veče je stigla jedna satnija naše vojske iz Bileće, te je napadače protjerala od Korita i Stepena prema planini Somini.[3] “

Ustanak organizovan u junu 1941. u okolini Gacka, pojavio se kao prvi masovniji pokret pružanja otpora teroru u novostvorenoj hrvatskoj državi. „Narodna vojska“, kako su se ustanici  nazivali, imala je jedan glavni i osnovni cilj, zaštiti se od ustaškog noža.  Konkretan opis prvih koraka i dogovora ustanika  na Gatu Aleksa Tepavčević učesnik ovih događaja u svojoj knjizi  „ Borba za slobodu“ definiše u 3 tačke, koje bi se mogle svesti na :

1. Organizovanje vojničkih akcija na prekidanju  neprijateljskih putnih komunikacija Bileća – Gacko
2. Evakuacija stanovništva iz ugroženih područja prema planinskim vijencima i teritoriji Crne Gore
3. Obznanjivanje i organizovanje ustanka na širem području

Treći cilj jasno govori o ustaničkom karakteru akcija i njihovoj organizaciji  na širem području. Svakako je jasno da se, nakon ovih ustaničkih akcija, ali i ranijeg otpora u Donjem Drežnju kod Nevesinja i glasina o ovim akcijama, može smatrati da od se tada srpski narod Hercegovine digao na ustanak. Kasnije akcije  većeg obima, mogu se smatrati i organizovanijim i konkretnijim ali ustanici sa Gata svakako su prvi podigli barjak slobode, srpsku trobojku. Ideološka konotacija  komunističke post-ratne istorije kao i priča o „ustanku naroda Jugoslavije“, ali  i činjenica da je većina ovih, prvih hercegovačkih ustanika kao i većina njihovih istaknutijih  predvodnika kasnije bila u redovima JVUO nisu „dozvolile“ da se sjećanje  na 6. jun uspostavi na način dostojan njegove važnosti,  ali i internacionalnog simboličkog značaja ustanka protiv sila osovine i njihovih pomagača.

Vezane vijesti:

Sjećanje na zločin u hercegovačkom selu Korita

Antifašistička nevesinjska puška: Prvi oružani ustanak protiv fašizma u porobljenoj Evropi

HERCEGOVINA

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 06. juna 2016. godine.