
Tiho ubijanje u miru
Nije mrtav onaj koji je umro, mrtav je onaj koji je zaboravljen. Ako je kriv naš neprijatelj što nas je u ratu ubijao, krivi smo makar podjednako i mi koji ubijamo u miru, tiho i neprimetno. A ubijamo tako što zaboravljamo, tako što se ne sećamo, tako što ne pominjemo, ne obeležavamo, ne govorimo o tome, ne čitamo, ne pišemo… ni u približnoj meri koliko bi trebali. Jasno je zašto je naš neprijatelj to radio, zašto je ubijao telo, tada, u ratu. Ali zašto mi danas, u miru, ubijamo dušu, ubijamo sećanje i pomen na naše žrtve? Ako mi njih zaboravimo, neka i Bog nas zaboravi. Koliko se mi budemo













