arrow up
Masovna grobnica žrtava sela Kometnik i Dobrić, ubijenih 1942. u Voćinu

Zločinac Stier

Ustaški pukovnik Ivan Stier, djed Davora Ive Stiera, zapovijedao je jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca odgovoran je i za pljačku jevrejske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka Izvor: PORTAL NOVOSTI 25. marta 2018. ; Autor:Milan Radanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Izjava

Zemlju će nam rasturiti to ne mogu da podnesem

Toma Kuruzović drugovao sa velikim Ćopićem, govori zašto je Branko odabrao smrt umesto života. Video kraj SFRJ i krah ideala zanesenog i prevarenog srpskog naroda Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. novembra  2015. godine. Nebrojeno puta sam se uverio da je naš veliki Branko Ćopić, na neki način, bio i čudesno vidovit čovek. Taj božanski dar da nasluti, predvidi i hrabrost da to što sluti i – izgovori, ispostavilo se da je njegov proročanski um bio toliko snažan da pronikne u nevreme i posle njegovog tragičnog kraja. On je na to upozoravao svojim književnim delom, u kome se, umesto revolucije zalagao za

S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega

„Kada je nakon prvog plotuna jedan od streljanih, dok mu je krv šikljala iz grudi, uzviknuo ‘Жivjela Rusija!’ – prišao mu je Sava Kovačević s pištoljom u ruci i, uz ružnu psovku, ispalio mu nekoliko hitaca u glavu. Dragica Pravica je, na zaprepašćenje prisutnih, proverila da li je smrtna kazna valjano izvršena, pucajući iz pištolja u mrtve ljude. Najtužnije i najružnije bilo je kolo koje se uhvatilo oko pobijenih ljudi, ni krivih ni dužnih…“ O tragičnom 27. februaru 1942. godine, koji pamti Radački Brijeg na Ljubomiru, dugo se i uporno ćutalo. Nedužne žrtve zadesio je udes mnogih koje su ostavljene u dubokoj anonimnosti „pogrešne strane istorije“ – usljed složenih a

Ispovest: „Ja sam Branko Tepić, dečak iz nosiljke majke Knežopoljke“

Čuvena fotografija Жorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Čuvena fotografija Жorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Slika žene što pogureno korača ratnom pustinjom: u nosiljci na leđima beba, za ruku vodi devojčicu. Prst stavlja na usne i pokazuje joj da bude tiha. Tragom ove fotografije, koja je nastala 1944. godine

Preživeo likvidaciju u Jasenovcu maja 1945.

Pokolj četnika iz uže pratnje vojvode Pavla Đurišića preživio je Mane-Manojlo Veković, rodom od Mojkovca. Mane je uspio da dođe kod četnika kolašinske brigade i da opiše svoju tragediju i tragediju ostalih četnika koji su spaljeni u krematorijumu koncem aprila mjeseca 1945. godine. „Kada su hrvatske ustaše spalile vojvodu Pavla Đurišića sa ostalih 32 četnika i intelektualaca iz Crne Gore, tada su doveli i 20 četnika iz Pavlove uže pratnje da i njih bace žive u krematorijum. Ustaše su prvo povezali sve četnike sa rukama na leđima i tako ih privodili krematorijumu koji je bio u podrumu zgrade. Sjećam se da sam izbrojio 10 stepenica kada sam se popeo na

Evo koji su hrvatski ministri pozivali narod da kolje Srbe!

(Iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, Zagreb, 1945, reprint Politika, Beograd, 1991.) Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 1. decembra  2015. godine. Ustaški se pokret sastojao od jedne frakcije klerofašista (rimokatičko sveštenstvo, posebno više, u službi fašista i u najtešnjoj sprezi s njima – nap. I. B.), koji su bili glavni nosioci organizacije rada, propagande i radikalni egzekutori uništavanja ukupnog, nadasve srpskog naroda. Glavni ravnatelj za „promičbu“ (propagandu) uvijek je bio klerofašista. Ponajprije ing. Rieger (Riger), zatim Matija Kovačević, te na kraju klerofašista i poznati pristalica koljačke politike Ivo Bogdan. Svi ti klerikalci ujedno su bili i glavni direktori ustaških listova –

Diklić: Prekopati Gradinu i oboriti sve hrvatske teorije

Viši naučni saradnik na beogradskom Institutu za evropske studije Momčilo Diklić smatra da bi, s ciljem utvrđivanja broja žrtava, trebalo prekopati područje Gradine, gdje se nalazio koncentracioni logor Jasenovac, u kojem je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Diklić je podsjetio da je za brojanje žrtava mjera desna i lijeva butna kost posmrtnih ostataka. “Nećemo mi kroz to utvrditi tačan broj stradalih, ali ćemo smanjiti mogućnost manipulacija. Sve hrvatske teorije će pasti u vodu”, rekao je Diklić Srni. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta  2016. godine. On je napomenuo da je time što žrtve nisu izvađene

Nadežda Vinaver – JASENOVAČKO ZAŠTO

Nadežda Vinaver Razgovarao Vladimir Dimitrijević Potpuno sinhronizovani, na međusobno vrlo udaljenim mestima (bez savremenih sredstava obaveštavanja), potpuno su isti načini ubijanja (od opkoljavanja sela do pohoda na škole sa pravoslavnom decom…), isti metodi mučenja sa takvim detaljima da je svima oduvek moralo biti jasno da je učenje za takva dela bilo dobro organizovano, da su pripreme bile sistematične, da nijedan kraj NDH nije preskočen, da su „radne“ grupe spremno čekale da pokažu svoj nauk. Njihov radni učinak je bio visokoproduktivan, nijedan metod nije zakazao, nijedna sprava za mučenje i ubijanje nije podbacila, nijedna želja ubica nije ostala neispunjena. To je realnost koju niko ne može da ospori Naš sagovornik je

Alojzije i Nikolaj

Vreme je zaista da se kaže da izjednačavanje zločinaca iz doba nacizma sa onima koji to nisu bili ne može biti ništa drugo nego oblik reafirmacije nacizma Zanimljivo bi bilo odgonetnuti ko je prvi uopšte došao na ideju da napravi istorijsko poređenje – čitaj istorijsko izjednačavanje – između zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i vladike ohridskog Nikolaja Velimirovića. U skorijoj prošlosti, to je prošle godine uradio Čedomir Jovanović, u intervjuu za zagrebačke novine o 20-godišnjici operacije „Oluja”. Pored drugih stvari koje su prijale tamošnjim ušima izjavio je da su „obojica podjednako kontroverzni”. Dobro, Nikolaj jeste kontroverzan, da li više, manje ili isto kao Stepinac recimo da nije toliko važno. Čemu uopšte,

Mandić Milka: Spartanski odgovor ustašama

Stara 65 godina, rodom iz Turjaka kod Bosanske Gradiške. Spada u red najvećih heroina koje su prošle kroz kapije starogradiškog logora. Ova ponosna starica je u ljeto 1942. godine zarobljena sa ostalim srpskim stanovništvom Kozare i dotjerana sa dvogodišnjim unukom Lukom u Logor V – Stara Gradiška. Kada je počelo otimanje djece od njihovih majki, baka Milka držala je svog unuka u naručju i nije htjela da ga pusti iz zagrljaja. Kada su joj ustaše konačno istrgle dvogodišnjeg unuka Luku iz zagrljaja ona, onako obučena u narodnu nošnju sa boščom i zabrađena u veliku bijelu maramu, rastrgla je svoju bluzu i pokazala svoje staračke grudi govoreći ustaškim zlikovcima kako su

Milan Ružić

Krivi što ne pamtimo i što im verujemo!

Srbi su pobednički narod. Mi smo narod koji ume da voli, narod koji ume da prašta i narod koji ume da ugosti. Neretko nas proglašavaju i narodom koji najviše zna, najviše ume i najbolje se snalazi. Srbi su svetu dali mnogo umnih glava. Dobili smo silne ratove, više njih za druge, nego za sebe. Borili smo se protiv svega što je pretilo nama i svetu. Sebe smo ispostili kako bi imali oni koji nikada nisu imali. Međutim, Srbi znaju da budu i prepredeni. Mi smo narod u kojem se sve može prodati za pare ili funkciju. Fotelja je nešto što će porodice posvađati, braću pobiti i kuću zaravniti. Za vlast

Vladimir Kolarić

Vladimir Kolarić: Protiv zaborava – potrebno je jedno veliko DA!

Izlaz je u suočavanju, a ne u bežanju i zaboravu. Ni u prividnoj udobnosti i lukrativnom poslušništvu. Ni u preziru prema sunarodnicima koji se nisu dobro snašli u sadašnjim okolnostima, ili su prosto mladi ili stari, ili o ponečemu drugačije misle Isak Baševis Singer je u jednom razgovoru opisao stanje jedne zajednice getoizovanih Jevreja, koji su se pred lebdećom opasnošću, koja će se i završiti stradanjem masovnih razmera, branili zaboravom, zatvaranjem očiju pred očiglednim u spoju sa pasivnošću i nekom vrstom nehajnosti i infantilne veselosti. Danas u Srbiji osećaj lebdeće opasnosti kao da je veći nego ikada ranije, bar u poređenju sa prethodnim decenijama. Opasnosti koja je tim veća što

Proterivanje Srba iz Hrvatske u "Oluji"

Genocid Hrvata nad Srbima jeste najveća srpska nacionalna tragedija

Piše: Jovo Vukelić Neposredni svedoci, stranci, u ovom slučaju nemački komadanti, generali kažu: general Aleksandar Ler, komandant za jugoistok, 1943. obaveštava Berlin da je do febrauara 1943. umoreno 400.000 Srba, zatim, SS general Ernst Fik 15. marta 1944. izveštava nadređenog Hajnriha Himlera da je u logorima u NDH poklano do 700.000 ljudi… Krajem 1944. nemački opunomoćeni general u Hrvatskoj Edmund Glez fon Horstnau piše o 750.000 pobijenih Srba. On govori i „o strašnim posledicama „ustaškog kasapljenja srpskog stanovništva u Bosni“ i dodaje: „Jedan profesor Bečkog univerziteta i predsjednik Katoličke akcije koji je u to vreme, kao komandant puka na Drini, naredio da se otvori vatra sa srpske obale na ustaše, kad

Garavice: Stratište 12.000 Srba

Garavice su jedno od najvećih stratišta srpskog naroda poslije Jasenovačkih logora i logora Gospić – Jadovno. To je u geografskom smislu prostor udaljen od grada Bihaća dva i po kilometra, a obuhvata Garavice, Karađorđevo selo(nekad Brezovica, a danas Kamenica) i Ceravac. Na zemljištu koje je bilo u vlasništvu dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata, nalazile su se prirodne livade, jaruge i kanali različitih dužina i dubina. U Bihaću su prvo pokupljeni najugledniji i najbogatiji Srbi 20. Juna 1941. i pobijeni poslije tri dana mučenja u zloglasnoj kuli. U Kapetanovoj kuli su Srbi dovođeni i mučeni, tučeni i mrcvareni, da bi potom bili odvedeni na stratište i na monstruozan način ubijeni. Muslimani

Oficiri sa Kolubare umirali u bedi

Ako je proglašena velika pobeda, ratna slava je mnoge zaobišla u novostvorenoj Kraljevini SHS – borci sa Cera i Kajmakčalana brzo su zaboravljeni, a teška sudbina stigla je i nebrojenu ratni siročad i vojne invalideVeliki rat – velike pobede i veliki heroji slavom ovenčani. Istorija za udžbenike, sto godina po završetku i dalje intrigantna. Sagovornik „Magazina” etnolog Dimitrije Vujadinović povodom jubileja, sto godina od završetka Velikog rata pozabavio se „drugom stranom medalje”. Kakva je posleratna sudbina brojnih znanih i još brojnijih neznanih ratnika koji su imali sreće da prežive strahote rata? JUNACI U BOJU, NADNIČARI U MIRU Tako je nastala i izložba „Zaboravljeni heroji” koja je nedavno održana u Domu

NAJNOVIJE VIJESTI

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.