arrow up

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti  podaci nijesu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vrijeme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika,  pouzdanih i vjerodostojnih. Uz sve to, na ovim prostorima je u međuvremenu progrmio još jedan rat, dogodili se novi zločini i pogromi nad preostalim

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

Zločin u ličkom selu Komić 01. avgusta 1941. godine

Ustaški teror nad srpskim narodom na teritoriji udbinskog kotara dostigao je kulminaciju pred kraj jula i prvim danima avgusta 1941. godine, kada je poklana veća grupa nevinih ljudi iz sela Komić. U ovo selo smješteno na južnom rubu kotara, udbinske ustaše nisu uopšte dolazile, niti je neko od uspostavljanja ustaške vlasti bio uhapšen i odveden u zatvor. Ovom pokolju prethodio je govor Mile Budaka, Pavelićevog doglavnika, u njegovom rodom selu Sveti Rok, koji je huškajući ustaše na Srbe tom prilikom pored ostalog, rekao da nije dovoljno stablo posjeći, već da mu treba i korijen iščupati. Neposredno poslije ovoga uslijedio je pokolj Gnjatovića u selu Rasoja, pored Lovinca, zatim u Ploči,

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 01. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna, Banije i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Glina – Srpska pravoslavna crkva “Rođenja Bogorodice” – Glinski pokolj. 29. jula do 3. avgusta 1941. ustaše poklale 1564 Srbina. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih

Zločin u ličkom selu Štikada 01. avgusta 1941. godine

Preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Ustaše su 01. avgusta 1941. godine upale u selo Štikada pored Gračaca, popljačkali hranu i predmete od vrijednosti, hapsili ljude lažući ih da idu za Gospić, a zatim na rad u Njemačku. Ubrzo su nesrećnicima sami otkrili šta ih čeka, tako što su usput na najbestijalniji način sakatili, klali i ubijali sve na koje su naišli. Grupu je predvodio poznati koljač Luka Ivezić iz Gudure. Rijetki preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Drugi dan su kupili sve redom pod krinkom

klecka-jama.jpg

Klečka jama kod Ogulina – stratište žrtava ustaškog zločina genocida

Nad Klečku jamu teško je i doći, a još teže govoriti i pisati o svirepom ozakonjenom masovnom zločinu koga počiniše nad nevinim ljudima zvijeri u ljudskoj spodobi u vrijeme bezumlja postojanja satelitske Hitlerove tvorevine, NDH Ante Pavelića, 1941 – 1945. Mi živući ne smijemo nikad zaboraviti pakao ovakvog masovnog umorstva nevinih koji mučenički izdahnuše u najgroznijim mukama bilo u svojim kućama, stajama, sjenicama, na njivama, u kršćanskim svetinjama crkvama, školama, u šumama, na masovnim stratištima u bezdanim jamama, kao što je i ova ovdje pod Klekom – Klečka jama gdje su ustaše u vremenu od maja do kraja augusta 1941. godine, uglavnom hladnim oruđem usmrtile 452 čovjeka, samo zato što

Gordana_Dostanic.jpg

Gordana Dostanić: Plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja

Pogledajte izlaganje Gordane Dostanić, predsjednice UO udruženja Ognjena Marija livanjska, na tribini „Zašto negujemo kulturu zaborava?” Pozivajući se i na nesrpske izvore, GordanaDostanić je iznela niz statističkih podataka koji jasno ukazuju na plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja. Navodeći stradanja Livanjskih Srba, osvrćući se na zloglasne Čelebiće, ona je istakla politički problem koji je sasekao širenje istine.  «Politički establišment tog vremena je zarad bratstva i jedinstva srpske žrtve naterao da ćute, jer bi se širenjem istine narušila ideologija zajedničke države. Tako je žrtva živela pored svojih dželata osuđena i na tišinu. Dočekali smo da druga strana plasira svoju priču i da nas vremenom natera da postanemo žrtva sopstvenog ćutanja. Zato smatram da je

Dan kada su me bacili u jamu

“Ne sećam se uopšte kako sam iz pećine dospela u jamu, niti ko me je tačno od komšija bacio u provaliju. Majka i sestra su mi pričale da su mislile kako sam mrtva pošto sam imala grdnu ranu na glavi. Kažu da mi se mozak video i da je krv šikljala na sve strane, a imala sam tada samo deset godina. Do danas mi je ostao ožiljak na desnoj slepoočnici, deo lobanje mi fali, a mozak mi štiti samo koža. Tek posle pet dana sam se, kažu, osvestila i počela da dozivam majku. Preko mene je bilo mrtvog naroda, jedva su me izvukli ispod njih …” Stravično sećanje kazuje nam

Ustaše sprovode zarobljene Srpkinje

Kalendar genocida: 24 – 27. jul 1941. – U Banskom Grabovcu pobijeno 1.200 Srba

Posle stravičnog zločina u Pravoslavnoj crkvi u Glini, a među brojnim zločinima hrvatskih ustaških fašista počinjenim širom Banije, zločin u Grabovcu, od 24. do 27. jula 1941. godine, svakako je najstrašniji. Tada je u tom selu ubijeno oko 1.200 seljana, muškaraca, i manji broj žena koje su pohapšenim i odvedenim muževima donele hranu. Banski Grabovac je pitomo selo, smešteno u gotovo samom centru Banije. Nakad je bilo opštinsko mesto. A opštinsko je bilo i pre Drugog svetskog rata. Na samom početku ustanka srpskog naroda na Baniji, napadnuta je železnička stanica u Banskom Grabovcu. Pruga od Capraga, „predgrađa“ Siska, preko Petrinje do Gline i dalje preko Topuskog do Karlovca bila je

Godišnjica: Iskonsko zlo – pokolj djece u Mašvini

“Ko je osmislio mrtvo kolo u Mašvini, na planini kordunskog brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 18. jula 1942. godine ustaše poklale u zbjegovima i vlastitim kućama više od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojčica i 10 dječaka, od 5 do 7 godina, skinule gole, djevojčice položili na leđa u krug, spojili im ruke, a raširili nogice i na njih položili gole zaklane dječake” pita se bolno i gotovo nevjerujući dr. Đuro Zatezalo u svojoj knjizi “Radio sam svoj seljački i kovački posao” . Svjedočanstva o ovom događaju pokazuju da je Pokolj, genocid nad Srbima počinjen od strane NDH bio manifestacija iskonskog zla, teško razumljivog i nikada do kraja

Zaklali su mi tek rođenog sina

Škola u Čelebiću je tokom Drugog svjetskog rata izgorela. Poslije rata je obnovljena, ali bez bilo kakvog biljega koji bi podsjećao na jezivi zločin koji se odigrao u njoj. U najnovijim ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, ova sumorna i okrvavljena kuća je ponovo razorena. Juna 1990. godine  u Čelebiću sam zapisao i ovo: Škola u Čelebiću, jedno od gubilišta na kojemu je do punog izražaja došla sva bezumnost, bestijalnost i svirepost ustaškog pokreta, i danas stoji kao i onih krvavih julskih dana 1941. godine kada je u njoj i pred njom na najbezdušniji način umoreno blizu četiri stotine Srba iz ovog lijepog sela, uglavnom nejači, od tek rođenog djeteta

Foto: Arhiva

Jedno svjedočanstvo o pokolju Srba u Bijelom Potoku kod Banjaluke na Vaskrs 1942. godine

Razbijanjem Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine nastupio je jedan od najtežih perioda u istoriji srpskog naroda. Masovnim ubistvima i progonima naročito su bili izloženi Srbi na teritoriji koja je dospjela u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Prof. dr Goran Latinović Neposredno po proglašenju ”uskrsnuća hrvatske države”, hrvatski fašisti pristupili su rješavanju ”srpskog pitanja”, koje je, prema njihovoj zamisli, trebalo sprovesti tako da jedna trećina Srba bude pobijena, jedna trećina protjerana, a jedna trećina prevedena na rimokatolicizam i pretvorena u Hrvate. Jedan od najaktivnijih ustaških pregalaca u tom zločinačkom poduhvatu bio je banjalučki ”stožernik” Viktor Gutić, koji je 26. maja 1941. u Banjaluci najavio da će ”svi nepoželjni elementi biti brzo istrijebljeni

Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava

MALA KNJIЖNICA MATICE HRVATSKE KOLO VL – SVEZAK 31. Dr. RUDOLF HORVAT LIKA I KRBAVA POVIJESNE SLIKE, CRTICE I BILJEŠKE SVEZAK II. POSEBNI DIO TISAK „TIPOGRAFIJE” D. D., ZAGREB ZAGREB 1941 IZDANJE MATICE HRVATSKE SADRЖAJ 1. Selo Boričevac 2. Brinje 3. Brlog na rijeci Gacki 4. Dabar kod Otočca 5. Gospić g. 1834. 6. Škole u Gospiću 7. Vodovod u Gospiću 8. Izbori nar. zastupnika u Gospiću 9. Gračac 10. Jezerane 11. Komić u Krbavi 12. Kompolje kod Otočca 13. Korenica 14. Kosinj gornji i donji 15. Lapac gornji donji 16. Lešće kod Otočca 17. Lovinac 18. Selo Medak 19. Novi kod Gospića 20. Trgovište Otočac 21. Izbori narodnih zastupnika u

zlocini_ustasa_k1.jpg

Zločini ustaša

Dušan Babić ZLOČINI USTAŠA priredio: Jovan Babić ZBIVANJA I SVJEDOČENJA Urednik mr Pavle Botić Novi Sad: Polet pres, 2003 Sadržaj Preskoči navigaciju ———————————————————————————————————————————– Predgovor >

Cvita Bošković

Cvita

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković iz Donjih Rujana. Bilo joj tada četrdesetak godina. Preživjela pakao žive grobnice u njedrima Dinare, ali život učinio svoje. Stigle godine, stigle posljedice mjesec i po dana provedenih u bezdanici bez dovoljno vode i bez hrane, bolest slomila izmoždeno tijelo i ova hrabra, ponosna starica već bezmalo trideset godina više nije među živima.Zahvaljujući njenom unuku Božu Laliću iz Aranđelovca, gdje je Cvita provela svoju životnu jesen, njeno sjećanje i kazivanje o tom zlom ljetu 1941. godine ostalo je zabilježeno na magnetofonskoj traci kao živo svjedočanstvo i poruka da se zlo ljeto više nikada ne ponovi:„Vidimo mi da se

NAJNOVIJE VIJESTI

Voz užasa

Kuća Pere Vukića „Kuća sablasti“ Svuda ista slika: mrtvi već pri otvaranju

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.