S partizanima
Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika. Iako je to ukazivalo da su Nijemci doživjeli neuspjeh, jer se time do sad naoko “nerazdruživa” osovina raspala, postojala je mogućnost da će Nijemci okupirati teritorij koji je do sada bio u rukama Talijana. Naravno, oni su to odmah i učinili! I ne […]
Na Sušaku
Od lipnja 1941. pa do kapitulacije Italije u jesen 1943. godine živjela sam na Sušaku. Kasnije sam se pridružila partizanima i ostala s njima sve do svibnja 1945. god. Gledajući unazad svoj život u tom razdoblju uvijek se iznova čudim kako sam mogla ostati na životu. To će mi zauvijek ostati zagonetka. Nije mi nedostajao […]
Najcrnji dan u mom životu
Promatrajući stvari iz današnje perspektive, dolazim do zaključka da Hitlera nismo uzimali ozbiljno. Tijekom svih tih godina on je govorio cijelom svijetu o svojim planovima – vikao je da su se nebo i zemlja tresli – ali mi nismo čuli, ili nismo htjeli čuti, a kad se doista dogodilo ono što je najavljivao, činilo se […]
Pad Jugoslavije
Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu. Ja sam studirala i pripremala se za svoj prvi ispit: srpskohrvatsku književnost i talijanski jezik, obligatne predmete u grupi stranih jezika koje sam bila upisala. Glavni predmet bio mi je engleski, drugi francuski, a treći, izborni, talijanski. Mira je bila u zadnjem razredu […]
Rat (nastavak)
Kad bih samo mogla reći da nismo vodili brigu o onome što se oko nas događa! Naprotiv, znali smo sve, i vodili smo brigu o sudbini ljudi koji su živjeli u zemljama koje je Hitler jednu za drugom okupirao. Osuđivali smo i kritizirali slabost zapadnih sila, demokratski sustav zapadne Europe, njihovu nesposobnost da stanu na […]
Rat (nastavak)
Kad bih samo mogla reći da nismo vodili brigu o onome što se oko nas događa! Naprotiv, znali smo sve, i vodili smo brigu o sudbini ljudi koji su živjeli u zemljama koje je Hitler jednu za drugom okupirao. Osuđivali smo i kritizirali slabost zapadnih sila, demokratski sustav zapadne Europe, njihovu nesposobnost da stanu na […]
Udaja
Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako skroman i nepretenciozan kao i ja, tako da su moji roditelji pristali na kompromis: ceremonija se neće održati u “velikom stilu”, tj. u glavnom hramu, kao što je to bio običaj u bogatim obiteljima. Vjenčali smo se u malom hramu. Nisam odobravala sve […]
Rat
Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je produžio poslovno putovanje u New York, a mi smo ostale u Francuskoj – najprije u Plombiereu, u jednom lječilištu, a kasnije u Vogezima. Liječnik mi je dijagnosticirao neku bolest na jetrima, ali se kasnije ispostavilo da sam samo bila iscrpljena i da mi […]
Pariz
Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi je “doživljavanje” Pariza bilo veliki užitak. To nije bio moj prvi posjet toj metropoli; bila sam u Parizu s ocem i sestrom 1936. godine, na svjetskoj izložbi, ali samo na nekoliko dana. Sada mi je Pariz “pripadao” mnogo dulje. U ono doba Pariz […]
Fritz
No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz, ali s mnogo manje oduševljenja, zapravo bez prave volje. Dva mjeseca prije puta, krajem prosinca 1938., upoznala sam naime jednog mladića kojeg je sudbina odredila da mi postane suprug. Moji roditelji imali su abonman u kazalištu. U našoj loži bilo je mjesta za […]
Nad europskim nebom nadvijaju se teški oblaci
Početkom 1938. godine Hitler je okupirao Austriju, a u jesen te iste godine i Čehoslovačka je pala kao njegova žrtva i izgubila svoju nezavisnost. Cijeli je svijet bio preneražen brzinom kojom je Hitler napredovao. Najviše su zbog toga krivili zapadne velesile koje ga nisu bile u stanju zaustaviti i stati na kraj njegovim namjerama. No […]
Matura
Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u koje sam ja spadala. Oni koji to ne žele priznati jednostavno lažu! Kolikogod sam voljela školu, bila sam sretna kad su nastupili praznici i kad sam se mogla riješiti svih školskih obveza. Mogu reći da su sve godine provedene u gimnaziji bile uravnotežene […]
Moja najbolja prijateljica Olgica
Moja najbolja prijateljica Olga Novak pridružila se našem razredu kad nam je bilo 13 godina. Od prvog dana kad smo se upoznale pa sve do zadnjeg dana u školi bile smo nerazdružive. Najprije sam joj pomogla da se uvede i snađe u novoj okolini – u školi – da bismo s vremenom postale tako bliske […]
Mladost
Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a standard života odgovarao je našim potrebama i željama. Osjećale smo bliskost i toplinu ne samo naših roditelja, nego i svih koji su zalazili u našu kuću: prijatelja i majčinih rođaka (s tatine strane imale smo samo njegovu majku i brata). Naša […]
Grosa – moja ljubljena baka
Osim roditelja i moje sestrice, najmilija osoba bila mi je baka, majka moje mame, koju smo zvali grosa. Očeva majka bila mi je također vrlo draga, ali s njom nismo imale isti odnos kao s grosom jer smo je rjeđe viđale, a bila je i mnogo starija. Grosa je s nama stanovala sve do svoje […]