arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
Jasenovac_ulaz_u_logor_1.jpg

Dugo skrivena tajna: Istina o iskopavanjima u Jasenovcu

15. februar 2019.

Samo 1964. vršena su iskopavanja u Jasenovcu, i akademik Srba Živanović je učestvovao u njima. U enciklopediji Catena mundi prvi put je objavljen izveštaj. Predrag Dragić Kijuk je 1991. u enciklopediji Catena mundi, svima i svakome, obznanio izveštaj komisije o tom iskopavanju, posle koga je Srba Živanović morao da beži iz zemlje. Evo odlomka: „U prvoj sondi br. 112 B nastavljeno je iskopavanje. Uklonjen je prvo površni sloj blata napravljen posle kiše, pa se zatim nastavilo sa iskopavanjem. Između dubine 1,20 i 1,50 m ležali su mnogi nagomilani predmeti raspoređeni bez nekog određenog reda celom površinom sonde. Bili su pomešani sa grumenima kreča, od kojih su pojedini bili znatne veličine do

zlocin-u-ponikavma-i-sapicima.jpg

Godišnjica zločina nad Srbima u Čajniču 1993.

13. februar 2019.

14. februara obilježava se godišnjica kako su 1993. godine snage tzv. ARBiH ubile 24 civila srpske nacionalnosti u čajničkim selima Ponikve i Šapići. Napad je izveden s leđa, s teritorije Crne Gore. Među ubijenima je bio i 14 godina star Željko Mašić. Ranjena je i zarobljena sedmogodišnja Ivana Mašić koja je sa majkom odvedena u logor u Goražde. „Mama je među zločincima prepoznala komšije Bungure, Muslimane iz Bukovice“ rekla je Ivana Mašić. Žrtve i porodice žrtava bezuspješno pokušavaju, svojim svjedočenjima, da probude pravosudne institucije u BiH i Crnoj Gori. Godinama je istragu o ovom zločinu vodilo Okružno tužilaštvo u Trebinju. Po nalogu Suda BiH predmet će preuzeti Tužilaštvo BiH. Vrhovno državno tužilaštvo

JANjA LALIĆ-ŠUNjKA: najteže mi je bilo slušati i gledati kako mi braća umiru od žeđi i gladi…

Janja

12. februar 2019.

Janja Šunjka je prevalila sedamdesetu, ali se još ne da životu i godinama – zapisao sam u proljeće 1990. Onako krupna i stasita, još sigurno i krotko korača i, sem po nekoliko grdnih ožijaka po tijelu, ni po čem se ne bi dalo zaključiti da je sudbina i prema njoj bila tako okrutna, da je i ona iskusila nemilosrđe ustaško. Vedra, govorljiva, očito zadovoljna sa tri kćeri i sinom i njihovom srećom, nerado zbori o onome što je prije bezmalo pedeset godina preživjela u rodnim Rujanima. Sve bi, kaže, nekako to da zaboravi i smetne s uma, ali se ne da, snovi je iznova vraćaju u Ravni dolac i mira

Drakulic.jpg

Pokolji 1942. godine – egzemplar genocida

7. februar 2019.

Pokolj nad srpskim stanovništvom u selima oko Banjaluke 1942. godine predstavlja egzemplar genocida, jer su u njemu ubijeni svi bez selekcije, i iza njega stoji država, a ne pojedinci, ističe novinar i publicista iz Banjaluke Jovan Babić. On je naglasio da je signal za izvršenje zločina dat iz Zagreba, što se vidi iz činjenice da su ubistva izvršile dvije satnije Druge tjelesne bojne poglavnika NDH Ante Pavelića, koja je bila njegova lična garda. „Da je evidentno riječ o genocidu i da je plan za izvršenje zločina pripreman u tajnosti, govori i podatak da čak ni veliki župan tadašnje župe Luka i Sana – Vladislav Vitez Aleman nije bio upoznat o

Marvenim vagonima za Jasenovac

6. februar 2019.

Zatvoriše vrata i spustiše onu tešku rezu. Ona je stravično tresnula u svoje ležište, vrlo glasno, jer je u vagonu vladao muk, kao da nikoga nema. „Svi muškarci stariji od deset godina, neka izađu u stroj. Ako ostane netko ijedan dan stariji od deset godina, bit će streljan. I on i majka”! Izlaze ljudi na čistinu ispred Sokolane i nekadašnje škole u Grubišnom Polju. Postrojavaju nas u četiri reda, vrste. Kolona se protegnula od ceste do nasuprot katoličke crkve i cintora, pa lijevo, sve do kuće nekadašnjeg pristava. Majka i sestra plaču i gledaju me. Ništa ne govore. Prećutno i one i ja prihvatismo prijetnju kao realnost i ja pođoh

Ustaške zvijeri umorile 52 đaka

3. februar 2019.

U znak sjećanja i vječni pomen nevino umorenoj srpskoj djeci u Narodnoj školi u Šargovcu, kod Banje Luke, 7. februara 1942. godine, navodimo dostupne osnovne podatke o 52 zaklana učenika – pravoslavca, prema školskom „Imeniku“.   Glamočanin Đurđa Radojka, rođena 1. 3. 1931. upisana 30. 6. 1938. Kuruzović Dušana Simeun, rođen 1931. upisan 30. 6. 1938. Kuruzović Jove Jovan, rođen 24. 2. 1932. upisan 30. 6. 1938. Kuruzović Petra Jelena, 2. 6. 1931. upisana 20. 6. 1938. Stijaković Đurđa Dušan, rođen 15. 2. 1930, upisan 20. 6. 1938. Stanković Milana Dušan, rođen 21. 12. 1930. upisan 20. 6. 1938. Stijaković Stole Jovanka, rođena 31. 12. 1929. upisana 20. 6. 1938.

josip_simunic.jpg

Kada ćemo da shvatimo da nam Hrvati ne žele ništa dobro i da je Džo Šimunić tipičan predstavnik svog naroda?

30. januar 2019.

Sećam se da je to bilo 1985. godine. Bilo je leto i spremali smo se za odlazak na more. Tada još nisam imao osam godina i bio sam srećan upravo onoliko koliko svaki svršeni đak prvak može da se raduje odlasku na more. Za mene su takva putovanja tada bila prava avantura, a ujedno i prilika da upoznam našu zemlju, koja se tada zvala Jugoslavija. Letovali smo na Hvaru i tamo sam se prvi put upoznao sa suštinom ”hrvatskog pitanja”. Jednog dana dok smo tamo boravili lokalna radnica u prodavnici rekla je mojoj majci da ćemo jednog dana kod njih dolaziti na letovanje sa pasošima. ”Ako i kada do toga dođe, ja ti više

Arcibald_Rajs_2.jpg

Šta je zapravo zaostavština i amanet humaniste i vizionara Arčibalda Rajsa Srbima, Evropi i svetu?

29. januar 2019.

Arčibald Rajs je bio švajcarski kriminolog nemačkog porekla, koji se pored ostalog istakao i radom na istraživanju neprijateljskih zločina nad srpskim civilnim stanovništvom u vreme Prvog svetskog rata. Rođen je 8. jula 1875. godine u južnonemačkoj pokrajini Baden. Posle završenog osnovnog i gimnazijskog školovanja u Nemačkoj, otišao je na studije u Švajcarsku, u romanski kanton Vu (francuski Vaud, nemački Waadt, retroromanski Vad). Zvanje doktora prirodnih nauka (hemije) stekao je već u svojoj 22. godini, i postao prvo asistent za fotografiju a potom i docent za tu oblast, na univerzitetu u Lozani. Za redovnog profesora kriminalistike imenovan je 1906. godine. Kao profesor, bavio se uspešno naučnim radom i stekao svetski ugled

zaboravljeni-pravednici-kordun.jpg

Zaboravljeni pravednici sa Korduna

27. januar 2019.

Na osnovu sjećanja naših predaka, ispričaćemo priču koja govori o našim porodicama u ono teško vrijeme rata i stradanja. Priču koja je na žalost, ostala samo pod našim krovovima. Maglovita i nepotpuna. Ovo je samo pokušaj da se “složi” priča..  Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 07. marta 2016. godine. Naslućivalo se već da će doći do kapitulacije Italije, što će u mnogome promjeniti tok rata. U to vrijeme, potpuno uništen Kordun, uz sve svoje muke, bori se i sa glađu. Ono od naroda što nije stradalo od ustaških kama, bačeno u jame bezdanke, odvedeno u logore, nemilosrdno kosi epidemija tifusa. Zahvatio je ovaj kraj, kao vjerni

Sv.jpg

Danas je Savindan

27. januar 2019.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) slavi Dan Svetog Save (Savindan) kojim se obeležava uspomena na srpskog prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa iz 13. veka. Sveti Sava Praznik Svetog Save jedan je od najvećih hramovnih i porodičnih praznika, svetkuju ga mnoge zanatlije, a proglašen je i za školsku slavu. Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata i prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik. Umro je 27. januara 1236. u Trnovu (Bugarska) i taj dan je crkva ustanovila kao praznik kojim se obeležava uspomena na njegov život i delo. Počekom 19. veka spevana je poznata Himna

Dugo je trajao taj moj put

24. januar 2019.

Od Gračaca do Donjeg Lapca malo sam trčala, pa išla pješke. Sedmog avgusta 1995, za svega nekoliko stotina metara izbjegla sam bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti. Vidjela sam avione, čula zapomaganja. Bosnu sam prešla skoro pješke…, priča Aleksandra Mandić, koja je kao 15-godišnjakinja, sama kao prst, izbjegla iz Gračaca. Iz svog stana u Gračacu Aleksandra Mandić na brzinu je uzela školske svjedodžbe i izvod iz knjige rođenih, zaključala vrata i ključ ostavila ispod otirača. Bilo je to 4. avgusta 1995. godine. Mislila je da će se skloniti negdje na par dana, ali nije se vratila punih 16 godina. Tek je ove godine provela tri tjedna u svom rodnom Gračacu. Sreli

Srpska_familija_1941.jpg

Na Kordunu grob do groba traži majka sina svoga

23. januar 2019.

Svjedočanstva o zločinima u Petrovoj gori i njenim okolnim selima od decembra 1941. do kraja maja 1942. godine  Piše: Đuro Zatezalo Na području kordunaške općine Vojnić živjelo je, prema popisu stanovništva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih narodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ugasio se život njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije. Među ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina života i palih u borbi protiv fašizma a za slobodnu svoju hrvatsku domovinu 1.508 boraca. Da bi što više osokolio svoju zlikovačku vojsku u planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s područja Nezavisne Države Hrvatske,

kupres3.jpg

Svedočenje o ustaškom divljaštvu: Na Kupresu kosili Srbe po livadama

23. januar 2019.

Žikica Đorđević, prognan sa Kupresa pre dve decenije, kazuje o stradanju porodice Spremo, čijih je 126 članova ubijeno. Spaljeno 82 ljudi u jednom danu. Kupres – Kao vreo talas vetra pred kugom, tako su se i teške mučne glasine o stradanju kupreških Srba i naše porodice Spremo, širile čitavom Kupreškom visoravni. Ali narod nije verovao u pogrom. Ko da odustane od svoje kuće. Zemlje. Livade nekošene. Konja. Stada. A reč „kama“ šapatom se prenosila među zabrinutim porodicama. Žikica Žika Đorđević, potomak Sprema, beleži svedočenje preživelih predaka i govori za „Novosti“: „Zlo je 1941. stiglo kao poplava, tako naglo da ljudi nisu uspeli da se sklone. Da pobegnu od pošasti, od

LjUBA LALIĆ-KONjIKUŠIĆ: mene su prvu izvukli iz jame…

Ljuba

21. januar 2019.

Prošlo više od četrdeset godina otkad je Ljuba Konjikušić, po rodu Lalić, krenula ispod Dinare i stanila se u Banatskom Despotovcu, a još joj vojvođanska ravnica tijesna i sjeta joj počine na vedro čelo čim se spomene rodni kraj. Ne vežu je za njega vedre uspomene i radosti mladalačke no tuga beskrajna i golema tragedija i neizmjerne patnje koje je pretrpjela, ali svjedno — glas joj lako zadrhti čim se spomene Livno i rodni Rujani. I upravo to što je kao sedamnaestogodišnja djevojka preživjela ljeta 1941. neizbrisivo se urezalo u sjećanje i o tome govori kao da se zbilo juče. Nije u potpunosti sačuvala čak ni govor rodnoga kraja, onaj

dragan-krosnjar.jpg

Selo masovnih grobnica

19. januar 2019.

Nema samo Kordun svoju Čemernicu. Istih toponima ima i u Srbiji, Bosni i još poneki u Hrvatskoj. Ali, samo je kordunaška Čemernica odživela svoje ime, u čemeru i jadu. Nekada veliko selo, koje svojim krajevima gotovo spaja Vrginmost i Topusko, opustelo je, zaboravljeno i od Boga i od države. O stradanju Čemerničana najrečitije govore masovne grobnice u selu, one obeležene iz Drugog svetskog rata i iz ovog poslednjeg, iz „Oluje“, zarasle u korov i još neobeležene i bezimene, čekaju ekshumaciju i identifikaciju ubijenih. Zato o Čemernici danas više govore mrtvi nego živi. Uoči svetskog rata bilo je u njoj oko 270 domaćinstava i 1.600 stanovnika, a danas 10 puta manje.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA