arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Racija_Bulut.jpg

Pogrom na igralištu

Reka smrti nije zaobišla ni stadion Novosadskog atletskog kluba gde je ostrvljeni kasapin Martin Robert krvavim pirom upriličio streljanu «zaleđenih» meta, a onda i trku smrti. Utakmicom koju niko nije preživeo okončala se 1942. godine racija u Novom Sadu Piše: Mladen Bulut U nacističkoj raciji, te ratne 1942, samo u Novom Sadu, pošto joj je prethodila ona u Šajkaškoj, a sledila potonja u Bečeju i Srbobranu, ubijeno je za samo tri dana – od 21. do 23. januara – najmanje 2.300 ljudi. Još uvek, začudo, nedovoljno istraženi podaci, a prema rukopisnim podacima Pavla Šosbergera upisani na poleđinu knjige umrlih Novosađana, svedoče o 1.246 pojedinačnih žrtava čija imena, kao pomen i

Ubistvo anđela

Svjedočenje o jednom događaju iz 1941. godine kada je ubijen dvanaestogodišnji dječak Nikola, sin Uroša Ekmečića. Nikola Ekmečić rođen je 1929. godine u zaseoku Prebilovaca Grliću. Živio je sa šestoro braće i sestara kod oca Uroša i majke Jovanke. Rastao je u zdravlju, pjesmi i veselju sve do avgusta 1941. godine. Najnesrećnije godine stigoše i zaviše u crno i Grlić. Zlikovci dođoše, zavladaše, poharaše, oskrnaviše i uništiše cijelu Uroševu porodicu.U stolačkom srezu su u junu mjesecu, oko Vidovdana (28. juna), ustaše ušle u srpska sela i odvele mušku čeljad, ne dirajući pritom žene i djecu. Prebilovčani se gorko prevariše i ostaviše nezeštićene svoje najdraže. Skrivali su se po gudurama, u brdima i kamenjaru. Ubrzo

Priča koja luta svietom

Tihomir Levajac: Priča koja luta svietom

Sadržaj: Priča koja luta svietom Pjesma koja luta svietom Prozivnik koji luta svietom Recenzija koja luta svietom Slike koje lutaju svietom     Izaberite jezik PRIČA KOJA LUTA SVIJETOM Sveti oče[1], mada vam se javljam tek sada, javljam vam se za svagda. Javljam vam se sa dna vasione, gdje živim i onostranim i ovostranim životom, tako da ne znam gdje sam. Javljam vam se iz lude kuće, gdje su me za života strpali. Čak nisam ni znala da sam u ludnici, jer je sve normalno bilo kuća je i prozore, doduše izopačene, imala. Kada sam svijet promijenila, ludilo se nastavilo u mojoj glavi, u kojoj je opšti haos. Ja jesam

lenjingrad.jpg

Nepokoreni grad: Proboj Lenjingradske blokade

Tih zimskih dana 1943.godine čitava sovjetska zemlja je bukvalno upijala topovsku kanonadu, čiji su odjeci stizali iz privolških stepa kod Staljingrada. Neprijatelj, koji je mnogo puta do tada stezao „u klešta“ jedinice Crvene armije, odjednom se sam našao u kotlu. I tih dana su njegove strateške računice ponovo bile uništene, jer je na severozapadu zemlje, 18.januara 1943.godine, probijena blokada Lenjingrada. Skoro 500 dana i noći je Lenjingrad čekao taj dan. 8.septembra 1941.godine jedinice Vermahta su, pošto su osvojile Šlisenburg, grad uz izvorište  reke Neve, izašle na Ladoško jezero i blokirale kopneni prilaz Lenjingradu. A već posle nekoliko dana Hitler je izdao direktivu koja je direktno odgovarala na pitanje kakvu je

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Godišnjica stradanja Srba 1942. i 1993. godine

Srbi su na današnji dan, 22. januara, stradali u više navrata 1942. i 1993. godine: 1942. Šuma Orlova, 22. januara 1942. ustaše ubile 64 Srbina i Srpkinje iz Starog Sela, Vrginmost. Selo Gornje Primišlje, Slunj, ustaše 22. januara 1942. Silovale te poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom Joševica, kod Petrinje. Kuća Pejanovića Luke. Ustaše su 22. januara 1942. zaklale 80 srpskih seljaka, od kojih 15 spalile u Lukinoj kući Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. 1993. Dvadesetdrugog januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK).

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 27. decembar 1915. Godišnjica formiranja logora za Srbe u Doboju

27. decembra 1915. godine stigla je prva grupa Srba u austrougarski logor u Doboju. Dovezli su ih u otvorenim željezničkim teretnim vagonima. Prva grupa brojala je oko 600 starijih muškaraca, žena i djece iz opština Gornjeg Podrinja i tadašnjeg Sarajevsko-romanijskog sreza. Logor je formiran na prostoru sadašnje Željezničke stanice u Doboju, a zarobljeni srpski civili bili su smješteni u drvenim barakama u kojima su prethodno uginuli konji austrougarske vojske od zarazne bolesti „sakagije“. Kroz logor je prošlo u periodu od osnivanja 27. decembra 1915. godine do 05. jula 1917. godine ukupno 45 971 lice od čega je bilo 17 000 žena i djece, dok je 12 000 logoraša stradalo od

Manastirec, zločin koji traje i danas

Na jugozapadu Makedonije propada zaboravljena i oskrnavljena kapela naših stradalih predaka. Teško je zaključiti gde su kosti ubijenih Srba. Nezapamćen masakr bugarskih hordi 1916. godine. Zarasla u šiblje iznad sela Manastirec, kraj Makedonskog Broda, Spomen-kapela sa kosturnicom gde počivaju ostaci žrtava bugarskih zločinačkih hordi koje su na Badnji dan 6. januara 1916. izmasakrirale 103 najuglednija meštanina Poreča, zaboravljena je i napuštena od svih. Ponajpre od otuđenih potomaka iz tog zabitog područja na jugozapadu Makedonije. Prepuštena zubu vremana i skrnavljenju neljudi, dogodine će dočekati „obeležavanje“ veka od zločina. Stravičan pokolj uoči pravoslavnog Božića pre 99 godina, u narodu ovog područja poznat je kao najgrozomorniji „čin odmazde“ bugarskih okupatora. A sve zarad

Fotografija sa Knežice Foto: RTRS

Branko Tepić, dječak sa čuvene fotografije Žorža Skrigina, 74 godine poslije (VIDEO)

Jedna fotografija, nastala 1944. godine u Knežici kod Kozarske Dubice, zauvijek je postala simbol antifašističke borbe i herojstva naroda Kozare i Potkozarja. Riječ je o fotografiji majke Milice Tepić, koja djecu spasava fašističkog terora i zločina, bježeći i skrivajući se planinom Kozarom i njenim obroncima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Fotografiju je ovjekovječio ratni reporter Žorž Skrigin. Sedam decenija kasnije, pronašli smo tadašnjeg dvogodišnjeg dječaka Branka Tepića, kojeg je majka bježeći nosila na leđima, vodeći sestru Dragicu za ruku. Sudbina je htjela da mu ova fotografija na neki način odredi budućnost „vječitog izbjeglice“. Čuvena fotografija nastala je u

Livno

Zlotvori

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Majstorović Milivoj: Moje sjećanje

Rođen sam 12.07.1934. godine u Gornjem Čardaku koji je oko 5 km udaljen od Mliništa. Krećući se nekadašnjom prugom uzanog kolosjeka pravcem Mlinište – Čardak – Jajce, postojala je skretnica koja je odvajala kolosjek za Gornji Čardak, dok se do Čardaka od skretnice produžavalo još približno 5 km. Gledajući na geografskoj karti  mjesta Čardak i Gornji Čardak stoje jedan naspram drugoga na međusobnoj udaljenosti oko 3 km vazdušne linije. Skretnicu je posluživao skretničar Mato; imao je od koljena drvenu nogu, što se suprostavljalo željezničkim propisima (vjerovatno je bio ratni veteran). Samo mjesto je bilo pusto, udaljeno od drugih naselja, a komšije su mu bile divlje zvijeri – medvjedi i vukovi.

Genocid nad Srbima u Hrvatskoj počeo „Otkosom“ novembra 1991.

Dr Milan Bastašić, vlastitom sudbinom i brojnim dokazima ustaškog genocida nad Srbima, svedoči o zločinima koji nikad nisu kažnjeni „Pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima video; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednog dana tvoga života. Naprotiv, pouči o njima svoju decu i decu njihove dece.“ (Peta knjiga Mojsijeva, 4:9). Pravda | 19. – 22. decembar 2009. | Autor: Danka Kojadinović English Preživeo sam Jasenovac 1941. i „Otkos“ na Bilogori 1991. Pukovnik u penziji, humanista po opredeljenju, doktor Milan Bastašić, epidemiolog, doktor medicinskih nauka, jedan je od, sada već malog broja, preživele dece logoraša Drugog svetskog rata. Do početka poslednjeg rata

Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: Zašto je od Jasenovca ostao samo betonski cvet?

Pretpostavimo da se tamo neke 2020. godine grupa mladih ljudi, slabo obrazovanih a potpuno nezainteresovanih za istoriju, nađe u blizini Jasenovca i videvši interesantan betonski odlivak usred slikovite zelene livade, odluči da ispitaa o čemu se tu radi. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. februara 2011. godine.) Idući dalje u ovoj pretpostavljenoj situaciji pratimo grupu omladinaca koja prilazi betonskoj skulpturi – nemajući pojma da se ona zove „Kameni cvet“ – na toj lokaciji pravi nekoliko zajedničkih fotografija (sa sve kreveljenjem i podizanjem dva prsta iznad glave) a onda kreće prema nekoliko stotina metara udaljenoj kući, zgradi, prostoru pod krovom. Ulaze unutra i

sisak-2012-parastos-komemoracija-001.jpg

Logori Caprag i Sisak

„Moj Dragane, nemoj kosit travu pored Save, da ne kosiš moje oči plave…“ (devojačka pesma pevana u srpskim selima u okolini Jasenovca nakon pogroma Srba u NDH) Putevi istinskog pomirenja i saradnje Srba i Hrvata puni su oštrih hridi i spotiču proklamovane, u medijima izražene lepe želje političkih vrhuški. Nataloženi zli dusi prošlosti ne mogu da se izbrišu tek prijateljskim susretima predsednika Josipovića i Tadića. Nema realnih rezultata u vraćanju građanskih prava, srpske imovine otete tokom i posle Drugog svetskog rata, kao što se i dalje ruše spomenici na stratištima Srba ubijenih tokom NDH i Tuđmanove ere uvođenja “demokracije”. Evropa i svet, gluvi su, slepi i nemi kada su ljudska i

SUTRA GODIŠNjICA STRADANjA VOJNIKA JNA U KASARNI U BJELOVARU

Sutra se navršava 29 godina od stradanja vojnika JNA u kasarni u Bjelovaru 29. septembra 1991. godine, a za to još niko nije odgovarao niti je osuđen. Zločin u Bjelovaru 1991. godine Pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde (ZNG) počeli su opšti napad na sve vojne objekte JNA u garnizonu Bjelovar, koji su već 15 dana bili pod totalnom blokadom, a nakon predaje kasarne, strijeljali su trojicu oficira, šest vojnika i šest rezervista. Po ulasku u kasarnu Jure Šimić, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara, naredio je da se zarobljeni vojnici i starješine skinu do pojasa, a potom je izdvojio komandanta pukovnika Rajka Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.